Nakon što je jučer bačena eksplozivna naprava na gospodarski objekt u vlasništvu jednog od dvojice vijećnika Čapljinske neovisne stranke u Općinskom vijeću Čapljina, Pere Previšića, isti je za napad informacije htio „potražiti“ ni od koga drugog nego načelnika Općine Čapljina Smiljana Vidića. Pri tome je zajedno sa sinom upao u ured načelnika i fizički napao njega, te pomoćnika načelnika za gospodarstvo, po riječima samog općinskog načelnika.
I doista, napad na objekt općinskog vijećnika samo je posljednji u nizu „incidenata“ od kojih bi se nekoliko njih moglo protumačiti i činom mogućeg političkog akta. Naime, već prije je bio slučaj pokušaja paljevine automobila bivšeg savjetnika načelnika općine, Šime Doke, te također slučaj oštećivanja automobila novinara BHRT-a Emila Karamatića. Osim toga zabilježeni su i neki drugi slučajevi poput podmetanja eksploziva pod automobil ili ispred poslovnih prostora, ali se ti događaji ne mogu podvesti u tzv. političke.
Pero Previšić kategoričan je da je riječ o političkom terorizmu. sudeći po njegovim izjavama danim medijima, kao i samom postupku u Općini Tu opciju nikako se ne smije odbaciti, pa bi bilo zanimljivo istražiti je li doista riječ o političkim sukobima i o čijim se suprotstavljenim politikama radi.
Prvo se logično, nameće pitanje motiva. Kome odgovaraju napadi na oporbene političare u Čapljini? Sam načelnik Vidić o tome kaže: „HDZ BIH u Općinskom vijeću Čapljina ima 15 vijećnika, a njegova Čapljinska neovisna stranka tek dva vijećnika. Dakle, nisu uopće politička konkurencija i zar je nama, kao apsolutnoj većini, potrebno bilo kakvo nasilje. Upravo suprotno, treba nam mirno i redno okruženje, jer mi želimo provoditi projekte na razvoju naše Općine.“
Doista, kakvu korist može imati HDZ BiH i sam načelnik Vidić od bacanja eksplozivne naprave na objekt jednog od dvojice oporbenih vijećnika? Političko zastrašivanje!? Po koju cijenu – odbijanja potencijalnih investitora od ove općine? I to u trenutku kada se očekuje donošenje odluke o velikom ino ulaganju u Gospodarsku zonu Zvirovići. S druge strane, protiv načelnika Vidića i pojedinih vijećnika HDZ-a unatrag pet, šest godina vodila se nesmiljena kampanja koja je nerijetko rezultirala njihovim javnim blaćenjem. Sam Vidić podigao je i nekoliko tužbi protiv tih medija i autora. Da je riječ o nasilniku, zar već tada nije mogao umjesto legalnih tužbi mogao ići izvaninstitucionalno? Svi naši sugovornici iz Čapljine potvrdili su nam da je ovakav čin mogao za posljedicu imati isključivo još tvrđi stav oporbenog vijećnika, a zastrašivanje sigurno ne bi imalo smisla, što se i pokazalo.
Puno veću političku korist bi nakon ovih slučajeva mogla imati čapljinska oporba. Narod se gotovo uvijek nađe na strani slabijeg, napadnutog, pa bi se to moglo očekivati i u Čapljini. Ipak, tko bi normalan sam sebi načinio štetu od nekoliko tisuća maraka reskirajući i budući nedolazak gostiju u kafić smješten u okviru istog poslovnog prostora!?
Drugo, postavlja se pitanje očekivanog efekta nakon ovog čina. Čapljina bi za posljedicu mogla imati odustajanje potencijalnih investitora u dvije gospodarske i jednu turističku zonu što bi rezultiralo porastom nezaposlenosti od čega nitko ne bi imao koristi. Također, vjerojatno ni načelniku ni oporbenom vijećniku sigurno nije stalo na ovakav način pojavljivati se u javnosti.
Kome bi onda trebalo biti u interesu bacati novu kost razdora među hrvatske političare u Čapljini? Podsjetimo, u Hercegovini je Mostar već osam godina bez izbora – grad se ne može siriti, a potencijalni ulagači u širokom luku zaobilaze glavni grad Hercegovine. Nedavno je, očito planirano, u središtu nereda bio i susjedni Stolac gdje su napadnute same institucije države i uskraćeno jedno od temeljnih prava demokracije – pravo na izbore. Stolac je bio u žarištu skoro cijele BH, pa čak i europske javnosti. Posljedice će sigurno biti velike, pogotovo na gospodarskom planu. Može li se govoriti o daljnjem prebacivanju nereda sada na područje čapljinske općine?
Sve u svemu, policija će ovaj slučaj morati shvatiti ozbiljno. Vjerojatno postoje i nadzorne kamere na objektu i okolnim poslovnim prostorima koje bi mogle pomoći u otkrivanju počinitelja, Možda se u trenutku pisanja ovog teksta počitintelj(i) več znaju. A onda će se znati i motivi samog čina. Najgore bi bilo da se počinitelje ne otkrije kao što je to slučaj s čuvenim crtanjem „svastike“ na stadionu Poljud u Splitu ili miniranjem židovskog groblja u Zagrebu 1991. koji su svaki sa svoje pozicije nanijeli ogromnu štetu Republici Hrvatskoj.
J.K. l tvrtko.info
wpDiscuz