Još jedna tragedija na granicama Europe, ovaj put na Drini, gdje su pronađena tijela osam migranata. Dok civilna zaštita, granična policija i ronioci pretražuju mutne vode u potrazi za nestalima, uključujući majku i bebu, svi se pitamo: je li Drina postala nova granica europske ‘tvrđave’, gdje ljudske sudbine nestaju bez traga, doslovno i metaforički?
Ova nesreća samo je još jedan dokaz apsurdnosti globalne politike koja migrante tretira kao brojke, a ne ljude. Dok svjetski lideri raspravljaju o ‘sigurnim’ migracijskim rutama i ‘održivim’ rješenjima, ovakvi prizori s periferije njihove civilizacije otkrivaju pravu cijenu neodlučnosti i nebrige.
S jedne strane, imamo političare koji se žale na ‘migrantske valove’, kao da su oni samo meteorološki fenomen, dok s druge strane, ti isti ljudi bivaju potopljeni u rijekama i morima, bez pompe i bez sjećanja. I dok Europa raspravlja o sigurnosnim politikama i ‘zaštiti granica’, Drina šaptom odnosi svjedočanstva njihovih neuspjeha.
U konačnici, ostaje gorka istina: svijet voli mudrovati o pravima i slobodama, ali kada se radi o onima koji dolaze s juga, granice se zatvaraju, a rijeke poput Drine postaju posljednje stajalište za mnoge koji su se usudili sanjati o boljem životu. I tako, dok Europa štiti svoj idealizirani mir, realnost na njezinim granicama postaje sve mračnija i opasnija.