Kontam vako nekad u sebi, uz cajne kolutice, dok noge u toplu lavoru namacem. A na televizoru gledam ona tri gurbeta po pustahijama peksinim vazda hodaju, nešto se fol dogovaraju, auta im ko s Teheran-Dakar-Medina relija, blata do koljena. Ta će oni dogovoriti, maksuz im glave pogledaš, ko iz nakva crtanog.Kadli upade u scenu naglo Sabinica moja, dodade mi onu slušalicu ko štafetu olimpijsku, šta je mace, rekoh, štas’ neurozna i onako je ovlaš po dupetu okerepim. Bi joj drago, uspaljenici.
– O Hare, ti si.. ( ne mogu si pomoći i u sebi uvijek zapjevušim Hare Hare Krišna Krišna i ljuljuškam se u ritmu…)
– Ma šta dobar! Milovanovic je za njega obicni tokmak, beba sa siperkom.
Bezbeli svak misli da je meni lako. A viš ti kako ja moram to sve balansirati u ovoj državi. Iz sjene. Nema bez mene. Pogledaj na ovoj slici primjerice.
Ko BeHa posljednja vecera. Evo s cim i kim ja moram kuburit! I guverner Švarcineger i papa Šarafcinger bi se odmah ubili da vide s kim moraju suracivati. A vidi mene! Svjež i sladak! Rodila mater frizuricu mocnu!
Nu opet ovog Tihica na televiziji. Kome bola oni folove golove da ga boli nešto! Vid ga, žile mu one nabrekle, može on komotno u Varešu u rudniku još koju godinicu privrijediti. Kaže treba malo izmiješati špilove pa staviti Hrvatica u Sarajvu da bude gradonacelnik, Muslimana u Mostaru, a u Banja Luci, e tamo može i neki megamix…Gluho bilo.
E vala sevap je da gradonacelnik bude coek iz naroda vako ko ja. Netko u koga se ljudi mogu ugledati. Netko tko je popularan i u trendu. U Mostaru bi po mom ceifu to trebao biti Skakac, u Sarajevu Peško. Nabrojmo im reference.
Skakac – Mic Bjukenon cuprijski. Predmet obožavanja. Urbana legenda i mit. Zgodan decko. Kupace mu stoje ko Bešlicu dres. Ašiklija naveliko. Pomalo prica cetiri do pet svjetskih jezika. Bela ragaca i fifti juros. Dobro zna s parama. Gotovinu ne preferira, kovanice su njegov cir. Kad ih nema, ne preže ni da ih u šešir skupi. Snalažljiv. A domoljuban ko sam cavo. Ima muda skociti u mrzlu Neretvu u decembru kad zaveje. Sve za raju. Gradski proracun bi uštedio na njegovoj odjeci, naviko hodati skoro gol. Najveci neprijatelj – zapadna obala.
Peško – Mješavina Deen-a i Bakira. Mehka koža i robusno srce. Bašcaršijski rozi cevap. Stilom života i odijevanja prati trendove EU. S njim je ulazak u toplo zagarantiran. Kao i farbanje svih oronulih gradskih fasada u šarolike boje ljubavi i jedinstva. Nadaren za ritmiku i ples. Graciozan stražnji hod. Ne preže od estetskih operacija. Ne drži puno do vjerskih i nacionalnih obilježja. Dobro podnosi batine. Dušu dao za multi-kulti Sarajvo. Najveci neprijatelj – Vehabija.
Za Banja Luku – Jebe mi se! Pocela mi serija.
Oldskulica l poskok.info