Published On: Wed, Dec 3rd, 2008

FTV u obrani Slavice Juke (ili Zašto HDZ-u BiH možda ne treba treći javni TV kanal)

Dana 29.11. TV Federacije, inače poznata po anti-korupcijskoj emisiji „60 Minuta“, u Središnjem je Dnevniku, u 19.30., objavila trominutni prilog o Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Prilog je objavljen u trećoj trećini Dnevnika, nakon udarnih vijesti iz zemlje i svijeta, pomalo skriveno, i možda sa sračunatim očekivanjem da se na prosječnog gledatelja može utjecati i subliminalno, tj. podsvjesno, kada je on pomalo umoran i nesklon kritičkom ili nešto obazrivijem konzumiranju vijesti.

 

Dražen Pehar l poskok.info

Namjera se priloga sastojala u difamiranju mene kao autora jednog, za Filozofski Fakultet Sveučilišta u Mostaru, nezgodnog teksta, te u obrani dotičnog fakulteta kao mjesta na kojem se odigrava „rad i napredak.“

Prilog je sramotan primjer gebelsovskog pristupa novinarstvu, u kojem se onoga koji ‘prenosi’ poruku optužuje za uznemirujući sadržaj same poruke, uz primjenu oprobanih sredstava javnoga difamiranja, počevši od namjerno iskrivljenog prenošenja iskaza, pa sve do utjecaja na gledatelja ne kvalitetom provjerene informacije, ili argumentom, nego sugestibilnom slikom koja se može tumačiti na stotinu načina.

Nema dvojbe da je pokušaj razračunavanja sa navodima iz mog teksta, ili ispitivanja tih navoda, u okviru trominutnog priloga u startu besmislen; za takvo što potreban je barem uradak od 15 minuta do pola sata, zasnovan na ozbiljnom istraživačkom novinarstvu i novinaru koji zna postavljati pitanja i razmišljati svojom glavom. Nažalost, TV Federacije, preciznije, urednik subotnjeg Dnevnika, spomenutim prilogom nije pokazala da je zahtjevima takvog novinarstva dorasla, ali je pokazala da se njom može manipulirati kao s dvogodišnjim djetetom, kao i da ona ne preže od manipulacije kada nekima od urednika to trenutno odgovara, ili im se tako naloži.

Prilog se sastojao u sljedećem:

Prvo je uvodničar/novinar izjavio kako sam ja oblatio kolege, potom je neistinito izjavio da sam ja u svojemu tekstu izričito napisao da će studentima biti povećana školarina; potom je dekanica Slavica Juka rekla kako to nije istina, i da ona ne zna „otkuda tom gospodinu te informacije“; potom je novinar izjavio da je njemu dekanica pokazala sve planove i programe studija po kojima studenti studiraju; sljedeća sekvenca sastojala se u jednom kratkom razgovoru s 2 studenta politologije i Zdravkom Tomcom, poznatim intelektualnim kameleonom iz Zagreba.

Studenti su rekli jedino kako im je drago da je prof. Tomac tu u Mostaru, te da prepucavanja između kolega idu na štetu studenata, a Tomac je rekao da „to blaćenje kolega“ nije u redu. Potom je novinar završio konstatacijom da, eto, na Filozofskom Fakultetu vidljivi su „rad i napredak“, a neki, tj. ja, to nastoje negirati. Kraj priloga.

Iako je u prilogu eksplicitno navedeno moje ime, a u usta su mi stavljeni iskazi koje nisam izrekao niti napisao, urednik nije smatrao nužnim postaviti mi pitanja, ili zatražiti mišljenje i eventualno dodatno objašnjenje. Time je povrijedio zlatno pravilo objektivnog i ozbiljnog novinarstva, da „treba saslušati (ili pitati) sve strane“ koje su izravno zainteresirane za sadržaj nekog novinskog, a naročito TV, priloga. U gebelsovskom pristupu propagandi i novinarstvu, to je pak pravilo koje se, u pravilu, ili ne poštuje ili podvrgava metodama manipulacije, primjerice brisanja, ili izvlačenja iz konteksta, dijelova iskaza.

Nemam, niti sam, imao ikakvih problema s „blaćenjem kolega.“

  • Razlog je za to jednostavan – usprkos mom kratkotrajnom, i dijelom za mene sramnom, ali i dijelom korisnom boravku na Filozofskom fakultetu, Slavica Juka nije nikada bila niti jest moj kolega, jer za mene „sveučilišni profesor“ koji ne koristi niti jedan strani jezik nije kolega.
  • Dekanica koja upošljava članove svoje šire i uže obitelji na Filozofski Fakultet, bez natječaja i kriterija, nije kolega; dekanica koja sudjeluje u izboru Dragana Čovića za doživotnog redovitog profesora, a da isti ne zadovoljava kriterije za taj izbor, nije kolega.
  • Također, Slavo Kukić nije moj kolega, jer dotični „tezgari“ kao profesor na 3-4 sveučilišta u BiH, također bez poznavanja ijednog stranog jezika, često na kolegijima za koje uopće nije kvalificiran. Slavo Kukić je, sudeći po kolegijima koje nosi, stručnjak za globalizaciju, političke sustave, komunikaciju, psihologiju potrošačkog ponašanja, metode društvenog istraživanja itd. itd.; to nije moj kolega.
  • Na koncu, Slavo Kukić je, svojim potpisom i podrškom, čiste svijesti i savjesti, doveo Slavicu Juku na funkciju koju ona trenutno obnaša, i omogućio joj da zaposli svoju sestru, Irenu Musu, mimo svih akademskih običaja i zakona. Naime, na Filozofskom Fakultetu u Mostaru, gđa Musa radi kao asistent Slave Kukića.
  • Zbog svega toga, on nije moj kolega. Slavo Kukić, koji o Juki govori sve najgore iza njezinih leđa, a nema hrabrosti uputiti joj konstruktivne kritike ili prigovore u lice, nije moj kolega.
  • Također, pojam „blaćenja“ primjenjiv je samo u slučajevima kada na nekoga nanosite blato koje dotični ne zaslužuje, kada je dotični ‘čist’. U tom smislu, ja ne blatim nikoga, samo svjedočim o onome što sam vidio i iskusio vlastitim očima i ušima.
  • Ono pak što mene fascinira u prilogu TV Federacije jest sljedeće. Imate novinara koji kaže da mu je „dekanica Slavica Juka pokazala planove i programe studija“ i taj novinar onda računa na ‘glupoga’ konzumenta vijesti koji će u taj iskaz povjerovati bez da mu se predoče bilo kakvi relevantni dokazi. Taj novinar, očito, pojma nema o tome što ‘plan i program studija’ znači. To nije komad papira na kojem su upisani nazivi nekih predmeta. Također, on pojma nema o tome da je, primjerice, plan i program studija Politologije u Mostaru Slavica Juka 2007-e bez pitanja preuzela sa web-stranice Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, što je izazvalo zgražanje zagrebačkih profesora politologije.

U međuvremenu, nakon prosvjeda iz Zagreba, taj je plan i program povučen, ali nije zamijenjen novim. Sugeriram dotičnom novinaru da se raspita o tome je li ikakav plan i program studija politologije zvanično usvojen od strane Senata mostarskog sveučilišta, ili barem Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta. Naravno da nije, jer da jeste, dekanica Slavica Juka ne bi mogla raditi sa studijem politologije što joj na um padne, a ona to radi.

Znakovito je i to da novinar dekanici, ili Zdravku Tomcu, nije postavio dva najbitnija pitanja iz mog teksta, po zlatnom pravilu gebelsovskog novinarstva „prešutimo, izostavimo, ono najbitnije i najgore, jer izostavljeno se ne računa.“ Prvo je pitanje o fiktivnom nošenju brojnih kolegija koje odrađuju asistenti, ili, češće, novaci. Drugo je pitanje o nepotizmu, tj. zapošljavanju članova uže i šire obitelji od strane Slavice Juke.

Tomcu nije postavljeno jedino bitno pitanje: koliko dana ostaje u Mostaru, koliko će predavanja održati, i koliko je plaćen za to (Djelomični odgovor na ta pitanja čitatelj može pronaći u tjedniku Globus od 21.11., str. 10-11, u tekstu Jelene Jindre „Svi skandali na Filozofskom Fakultetu u Mostaru“). No, konstatirano je, bez ikakvih konkretnih dokaza, kako se na Filozofskom fakultetu događaju „rad i napredak.“ Time je, zapravo, nanesena stanovita šteta i nastojanjima profesionalaca s Federalne TV koji nastoje upoznati javnost s razmjerom korupcije u Federaciji, jer prilog se, trominutnom šarenom lažom, izričito postavio protiv navoda o postojanju korupcije u instituciji koja je duboko prožeta najperfidnijim oblicima korupcije i u kojoj vodeću riječ imaju poslušnici Dragana Čovića.

Dvoje studenata iz priloga svoj su iskaz dali pred kamerama, a opće je poznato da bi neki javni iskaz u medijima protiv dekanice za studente značio svršetak njihove studentske karijere na mostarskom sveučilištu. Novinar, koji je radio prilog, očito nije upoznat s činjenicom da je, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, prošlog semestra organizirano anonimno ispitivanje stavova studenata o kvaliteti studija, uključujući i stavove o kvaliteti predavanja, profesora, rukovodećeg osoblja.

Rezultati ispitivanja, koje je jedino meritorno jer je zaštitilo anonimnost ispitanika, bili su poražavajući, a o dekanici je iskazano opće mišljenje da za studente ne brine, te da im je u većini slučajeva uskraćeno pravo na razgovor s dotičnom. No, rezultati su tog ispitivanja, iz očitih razloga, zadržani u tajnosti. Refleksije tih rezultata bile su vidljive i u studentskom (i anonimnom) većinskom odobravanju sadržaja mog prvog teksta o Filozofskom fakultetu, na web-stranicama portala otvoreno.ba, Poskoka, i Bljesak.info.

Oni koji su sudjelovali u pripremi i objavljivanju subotnjeg TV priloga interesno su vezani; Slavo Kukić još uvijek je Predsjednik Upravnog odbora Federalne TV; Zvonimir Jukić, jedan od ravnatelja na Federalnoj TV, branitelj je ‘lika i djela’ Slave Kukića koji je Jukića dobro ‘pogurao’ pri svakom sljedećem koraku ‘napredovanja’ u karijeri. Kukić je pak etablirao i Slavicu Juku, dočim je Jukić diplomu stekao u korumpiranom okruženju mostarskog sveučilišta, ‘učeći’ od doajena novinarskog umijeća i mostarskih znanstvenih veličina, kao što su Smiljko Šagolj, Zoran Tomić, i Slavica Juka.

I priča se nastavlja, jer Jukićeva je sestra upravo upisala studij socijalnog rada na mostarskom Filozofskom fakultetu. Kako bi Jukić mogao prihvatiti tvrdnju da će njegova sestra studirati na korumpiranome fakultetu gdje je poštivanje standarda akademske djelatnosti izuzetak, a ne pravilo?

No, jedan aspekt ove priče/priloga čini mi se vrlo korisnim jer sadrži jednu bitnu pouku. Prilog dokazuje da, kada je riječ o zaštiti uskih interesa, a na štetu općeg dobra, u BiH ne postoje nikakva trajnija pravila. S vremena na vrijeme možete na djelu vidjeti najzačudnije privremene alijanse. Korisno je to imati na umu, jer onda je moguće unaprijed se pripremiti na neugodna iznenađenja,

TV Federacije, koja bi trebala biti javna, entitetska, nepristrana, profesionalna, društveno korisna i objektivna TV kuća, brani Slavicu Juku, polugu u interesnome monopolu HDZ-a, i Čovićevu poslušnicu i obožavateljicu, što uglavnom iscrpljuje sve njezine „kvalitete i značaj“! Time TV Federacije ne brani samo nepotizam, korupciju, neprofesionalnost, i „doktore znanosti“ sa sumnjivim doktoratima i uglavnom ilegalno aranžiranim napredovanjima u karijeri. Ona brani i sam HDZ u sferi u kojoj je tu stranku nemoguće braniti. Oni pak koji su orkestrirali ovu obranu izravno nisu niti simpatizeri niti militanti HDZ-a. Oni su navodni multi-kulturalisti, anti-nacionalisti, navodni ‘borci’ protiv društvenih nepravdi i ludorija koja nam je rat ostavio u nasljeđe.

Pitam se, hoće li subotnji prilog Federalne TV o mostarskom Filozofskom Fakultetu možda ponukati „branitelje hrvatskog nacionalnog interesa u BiH“ da posumnjaju u svoju tezu o poželjnosti uvođenja trećeg javnog TV kanala, ili emitera, u BiH?

AKADEMSKI KADAR “HRVATSKOG” SVEUČILIŠTA: Ja sam kapitalistička kurva… Imate moj udžbenik iz sociologije, pa studirajte!