Polović, također, ističe kako je BiH, nažalost, gotovo tri desetljeća protektorat međunarodne zajednice što smatra nedopustivim. (Dnevnik.ba)“Hegemonijski diskurs prema kojem su društva regije nezrela i nasilna, opstaje zahvaljujući zamrznutim međuetničkim i međudržavnim sporovima koje podgrijavaju domaće političke elite, ali i izvanjski akteri, zbog čega regija ostaje prostor neokolonijalne protektoracije. Uspostavljene matrice dominacije globalnih aktera, prožete njihovim suprotstavljenim interesima, ne dozvoljavaju uspon nacionalnim interesima posvećenih političkih elita, oblikovanje nove gospodarske agende, izgradnju regionalnih političkih i gospodarskih struktura, te stabilnih regionalnih odnosa“, izjavila je.
Najveći izazovi Zapadnog Balkana, dodaje Polović, prvenstveno oni ekonomski i socijalni mogu se riješiti samo pristupom koji uključuje međusobno razumijevanje i suradnju, što zahtijeva bar temeljni politički konsenzus.
Interesi velikih sila nastavit će generirati nestabilnost na Zapadnom Balkanu
“U protivnom fokus geopolitike ponovno će osnažiti u regiji, a suprotstavljeni interesi velikih sila nastaviti generirati trajnu nestabilnost Zapadnog Balkana“, dodaje.
Polović se osvrnula i na rusku agresiju na Ukrajini, navodeći, kako ljudi još uvijek nisu svjesni vrlo pogubnog utjecaja ovog sukoba na prostoru Zapadnog Balkana.
“I u Hrvatskoj koja je članica NATO-a i EU-a, u koju je doletio projektil s prostora Ukrajine, mnogima se čini da je riječ o još jednom u nizu regionalnih sukoba kakvima svjedočimo od početka 21. stoljeća. Kao da nemamo baš puno veze s tim, uglavnom se čeka da sukob završi. Međutim, riječ je o dugogodišnjoj krizi u odnosima Rusije i Zapada predvođenog SAD-om s potencijalom sukoba koji je prerastao u rat, moguće i globalnih razmjera“, dodaje.
Ukrajinski geostrateški položaj, kao i energetski resursi, zajedno s njenom ulogom u odnosima Rusije i Zapada, ističe ova profesorica, jasno ukazuju da eskalirajuća kriza ima snažnu geopolitičku pozadinu.
Tko su ‘korisni idioti’ na euroazijskoj šahovskoj ploči?
“Već devedesetih je američki, vrlo utjecajni geostrateg, Zbigniew Brzezinski, oživio poznatu Heartland teoriju, sir Halforda Mackindera, prema kojoj je Euroazija najveći ‘geopolitički dobitak’ i ključna za globalni primat i dominaciju SAD-a. Brzezinski je prepoznao važnost Ukrajine u geopolitičkoj igri na ‘euroazijskoj šahovskoj ploči’, teza prema kojoj Rusija može obnoviti status imperijalne države samo ako obnovi kontrolu nad Ukrajinom i njenim iznimnim prirodnim resursima, time i pristup Crnom moru“, dodaje Polović.
Bez Ukrajine, prema njenom mišljenju, ruski strateški geopolitički ciljevi vjerojatno neće biti postignuti.
“Riječ je o vrlo kompleksnom geopolitičkom, ali i ideološkom sukobu koji se vodi između Rusije kao kopnene sile i sila mora – SAD-a i Velike Britanije pri čemu su zemlje istočne i jugoistočne Europe ‘korisni idioti’ koji će poslužiti velikim silama u borbi za ovladavanje resursima Euroazije“, rekla je.
Posljedice ruske agresije: Izbjeglička kriza, tisuće izgubljenih radnih mjesta, visoki troškovi energije i hrane
Utjecaj ovog rata na regiju je višedimenzionalan, dodaje Polović, jer se vrlo restriktivne sankcije koje bi trebale uništiti moć Rusije, već sada reflektiraju na Europu, na udaru smo neobično visokih troškova energije i hrane.
“Sankcije će posljedično dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta, ali nas suočiti i s novom izbjegličkom krizom. I svakako, budući da je riječ o definiranju sfera interesa i utjecaja na prostoru kontinenta, Zapadni Balkan, time i BiH će se suočiti s povećanom militarizacijom i obnovljenom sigurnosnom krizom što je rezultat suprotstavljenih interesa ne samo SAD-a, EU-a i Rusije, već i drugih geopolitičkih aktera prisutnih u regiji“, dodaje.
Povećana militarizacija u BiH
SAD su, kao i Europska unija, objašnjava Polović, tijekom trajanja postjugoslavenskih ratova, utjecaj proširile na regiju, postupno stvarajući cordon sanitaire prema Rusiji, upravo na njenoj zapadnoj i južnoj periferiji.
“Nakon godina relativne suradnje, tijekom kojih je Rusija na prostoru regije uglavnom slijedila mirovna rješenja Europske unije i Sjedinjenih Država, odluka o proglašenju nezavisnosti Crne Gore (2006.), te jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova (2008.), znatno su narušili odnose Rusije i Zapada. Već od izbijanja Ukrajinske krize, 2014. Sjedinjene Države i Europska unija, rusko prisustvo na Balkanu doživljavaju kao sigurnosnu prijetnju. Geopolitički sraz Zapada i Rusije postupno se profilirao u sukob interesa velikih sila koje svoj utjecaj na države regije odmjeravaju preko diplomacije, krupnih investicijskih i konfrontirajućih infrastrukturnih energetskih projekata“, izjavila je.
Politički utjecaj Rusije na Balkanu, nastavlja, temelji se na njenom diplomatskom statusu stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, ali i snažnim povijesnim i kulturnim vezama, te pravoslavnoj tradiciji koja je poveznica s državama regije – Srbijom, Bosnom i Hercegovinom (Republika Srpska), Crnom Gorom, te Sjevernom Makedonijom.
“’Maligni’ ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu ima dva aspekta: ekonomski i politički. Usmjeren je prema važnim strateškim gospodarskim sektorima – energetskim, nekretninama, financijama i medijima. Međutim, Rusija postupno podriva utjecaj i moć Zapada tako da potiče političke podjele i pruža podršku ‘populistima’ poput Dodika, miješa se u izbore, financira političke stranke i NVO nesklone Zapadu“, dodaje.
Rusija će i dalje koristiti sva sredstva da zaustavi pridruživanje BiH i Srbije NATO-u
Rusija je, podsjeća, javno promovirala tezu prema kojoj je stabilnost regije moguće osigurati jedino uspostavljanjem geopolitičkog prostora vojno neutralnih suverenih država koji bi obuhvatio Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i BiH.
“U međuvremenu su Crna Gora i Sjeverna Makedonija postale članice NATO-a čime su geostrateške mogućnosti Rusije na Zapadnom Balkanu znatno ograničene, međutim, Rusija će i dalje koristiti sva diplomatska i obavještajna sredstva kako bi zaustavila pridruživanje Bosne i Hercegovine i Srbije NATO-u oko čega se trenutno ‘lome koplja’ u regiji“, rekla je.
Europska unija vrlo teško definira vlastite vanjskopolitičke i sigurnosne prioritete, dodaje, iako je zajednička vanjska i sigurnosna politika još od 1992. među najvažnijim politikama EU.
Politika Angele Merkel je ‘out’, Macron želi vodeću ulogu unutar Europe
“U ovom trenutku svjedočimo definitivnoj pobjedi anglosaksonske geopolitike, dakle, SAD-a i Velike Britanije nad kontinentalnom, europskom, čiju su okosnicu činili Njemačka i Francuska koje su bile spremne na suradnju s Rusijom. Danas, Angele Merkel nema nigdje, njena politika je opasno ‘out’, moguće da slavna njemačka kancelarka završi i pod optužbama zbog Sjevernog toka 2. Macron također želi vodeću političku ulogu unutar ujedinjene Europe. Sve do nedavno, Francuska je sebe vidjela kao jezgru skupine mediteranskih i sjevernoafričkih država, dok je Njemačka nastojala postati ‘lokomotiva’ EU s jakim utjecajem u Srednjoj Europi (Mittel-Europe)“, dodaje.
Obje države nastoje zastupati europske interese, ističe, i sklone su bilateralnim vezama s Rusijom međutim, nakon razaranja Iraka, Libije, Sirije, Ukrajine, na red je čini se došla i sama Europa u kojoj američka politika vrlo različitim sredstvima iscrtava nove linije podjele.
Plinski rat i Inicijativa tri mora
“Barem posljednje desetljeće, na djelu je energetski ‘plinski’ rat u kojem Sjedinjene Države, ne biraju sredstva kako bi iz igre izbacile Gazprom i Rusiju, nastojeći im preoteti europsko tržište plina. Odvraćanje ruskog utjecaja u Europi vrlo je koordinirano s projekcijom nove američke strategije u Europi Inicijativom tri mora – odnosno stvaranja antiruskog bedema, kao dijela šireg plana polukružnog pritiska na Rusiju – od baltičkih država na sjeveru do Gruzije na jugu“, dodaje.
Plan su dugo opstruirale Njemačka i Francuska smatrajući da bi to ozbiljno destabiliziralo Europu.
“Okupljanjem niza država Nove Europe (radi se o bivšim socijalističkim državama, novim članicama EU) unutar Inicijative tri mora, SAD postupno stvaraju svojevrsni geopolitički tampon između, narastajućih geopolitičkih aktera, svojih konkurenata: snažne Njemačke i sve utjecajnije Rusije. Njemačka i Francuska pripadaju Staroj Europi, one su nukleus EU-a i oduvijek su imale separatni interes da se povežu s Rusijom koju vide kao svog prirodnog saveznika u realizaciji, Amerikancima, omražene ideje Charlesa de Gaullea – snažne i velike Europe ‘od Atlantika do Urala’“, ističe.
Ove dvije europske sile, podsjeća, raspolažu znanjem, vrhunskim tehnologijama i kapitalom, međutim nedostaje im upravo ono što Rusija ima u izobilju – resursi, stoga je gospodarska suradnja, povezivanje, kao i dobri politički odnosi nešto čemu su bili skloni i Merkel i Macron.
“Ne i njihovi transatlantski saveznici, ili kako kaže Henry Kissinger – +osovina Pariz – Berlin – Moskva’ je noćna mora za Sjedinjene Države“, dodaje.
Turska igra na kartu neosmanizma u BiH, Srbiji, Albaniji, Kosovu
Profesorica Polović se osvrnula i na Tursku, regionalnu silu, koja kako kaže, želi sudjelovati u oblikovanju sigurnosne arhitekture u ovom dijelu Europe kojeg smatra i značajnim tržištem.
“Turska posljednjih godina sustavno provodi politiku zaštite vlastitih nacionalnih interesa i sve je manje spremna podrediti se zahtjevima Sjedinjenih Država ili Europske unije, međutim, turska politika kroz svojevrsni koncept soft power-a, iskazuje jasne političke i strateške interese. Danas je turski utjecaj osobito izražen u Bosni i Hercegovini, Albaniji i Kosovu u kojima Turska sasvim očito igra na kartu neo-osmanizma, pri čemu joj je dugi niz godina potpora stiže upravo od Sjedinjenih Države. Turska posljednjih godina vrlo uspješno surađuje i sa Srbijom, moguće je da će imati vrlo važnu ulogu u definiranju odnosa Srbije i Zapada nakon ovih izbora“, rekla je.
Otvaranjem plinovoda Turski tok 2020. Turska je postala najvažnije tranzitno čvorište za dopremu ruskog plina u Europu, ističe, time i ključna država za energetsku stabilnost regije, što je svakako utjecalo na normalizaciju odnosa s Rusijom.
Rusija i Turska rade na podjeli interesa na Balkanu
“Iako su odnosi dviju država kroz povijest bili vrlo turbulentni, Rusija je ciljano zbog strateških energetskih interesa podržala ekonomski utjecaj Turske na Zapadnom Balkanu. Rusija i Turska će raditi na podjeli svojih interesa na Balkanu tako da će Turci jačati svoj utjecaj među muslimanskim stanovništvom Zapadnog Balkana, a Rusi među pravoslavnim, u svakom slučaju danas su ove dvije sile ujedinjene u naporima da umanje utjecaj EU na cijelom jugoistoku Europe. Međutim, zbog sankcija nametnutih od strane SAD-a BiH pred kojom je zahtjev za prekid suradnje s Gazpromom bi se mogla naći u nezavidnom položaju“, rekla je dr.sc. Jadranka Polović, u intervjuu za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba
wpDiscuz
