Posušje za razliku od Čitluka nema ukazanja niti vjerski turizam. Ovdje je vjera obična, starinska. Nemamo Festivale mladih. Naši su fratri obični, starinski, odani Vatikanu a Malu Gospu slavimo na Malu Gospu i ne izmišljamo joj nove rođendane.
A šta bi tek bilo s nama da smo dobili ukazanja. Jer, malo ljudi to uopće zna, no prvotno je, prema Jozi Zovki, bilo zamišljeno da se Gospa ukaže u Posušju ali se od toga odustalo jer je upao stanoviti milicajac Rade i rastjerao seansu i nesuđene vidioce. Projekt “ukazanje” potom se seli na jug Hercegovine. Odnosno tamo gdje se selio Zovko.
Radin udar na Jozine eskeprimente s mladima pod onom kostelom isprid pošške Crkve ranih 80-ih, bio je eklatantan udar Titinih komunista na vjeru kakav kršćanski svijet ođe ne pamti još od doba ranog srednjeg vijeka kad su nekakvi talijanski inkvizitori palili naše prababe, nazivajući ih vješticama jer su se tetovirale. 😉
Posušje nema niti razvijen biznis s vinogradarstvom. Nemamo ni Marina Čilića nit Matu Bulića.
Pa ipak, unatoč tome, naša mala općina toliko je porasla da Duvnjaci , kad se rugaju Livnjacima govore “Bola’ mi smo za vas Posušje”. Posušani dakle uz približno jednak broj stanovnika kao Općina Čitluk napune 15.500.000 KM u proračun. Toliki je i proračun Čitluka. Kojem i božanstva ne mogu pomoći da nauči kako se puni proračun i kako se podiže grad.
Iz ovog zaključujemo, čisto ono iz ekonomskog gledišta, da je Gospa Posuška znatno jača od Gospe Čitlučke.
Ili , u najmanju ruku, naša Gospa vam bolje štedi. To ne čudi. Jer su našu Gospu donijeli drevni Jukichi, iz Prošloca, kad su se nakon stoljeća progonstva, skupa sa svojim fratrima i našom Gospom vratili iz Mletaka u svoju pradidovinu Hercegovinu. A u Dalmaciji je štednja sve.
Uz to proračun Posušja stalno raste, natalitet je fantastičan, uskoro će Posušje početi kupovati teritorij Širokog, jer se nemamo gdje više širiti, a moramo se domoći i Lištice, radi kanalizacije, jer rijeku nemamo, sve su nas vode zaobišle. I pored tog svega progresivan je i plodan ovo ipak kraj, dok je proračun općine Čitluk , s obzirom na priliv novca od ukazanja zapravo novo svjetsko čudo koje bi svakako trebao provjeriti gospodin Semir Osmanagić.
Možda u Čitluku postoje neke čudne drevne egipatske piramide , s katakombama, koje čudno zrače , i taj novac, koji krene ka proračunu Općine, iz Međugorja, naprosto neke tajne sile usisaju tajnim sumerskim kodom. Minimumiziraju ga.
Nevjerojatno je, ravno čudu, da je porast turista obrnuto proporcionalan porastu proračuna Čitluka. Što ih je više to manje troše. Kao da svaki turist, kad uđe u Međugorje traži od načelnika Općine da mu subvencionira boravak.
Ili se možda radi o zavjetnoj tajni, koju će objaviti onaj svećenik iz Vitine?
A sada brojevi koji ovo dokazuju…
Vjerski turizam u Međugorju, pokrenut nakon ukazanja Gospe 1981. godine, donio je promet veći od jedanaest milijardi eura, a samo tom hercegovačkom gradiću zaradio je oko tri milijarde eura, dok je tamošnja crkva zaradila 290 milijuna eura od hodočasnika.
Do ovih podataka došao je 75-godišnji Vencel Čuljak koji je nedavno na Fakultetu društvenih znanosti u Međugorju obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Fenomen Međugorja kao svjetskog brenda i top destinacije vjerskog turizma”, prenose Nezavisne novine.
Dakle Međugorje je brend ako niste znali. Gospa Međugorska je, kaže Vencel unosni brendirani trademark.
Znači li to da se više neće moći naručivati plastilni križevi iz Kine na kojima umjesto “INRI” piše RIP a ipak se tamo usred Međugorja prodaju u trgovini stanovitog g. Osmana? Ako je tako onda super. Pozdravljamo.
Isplativa djelatnost
Čuljak, koji živi i radi u Osijeku, za potrebe svoje disertacije proveo je istraživanje i došao do podataka koliko je vjerski turizam zapravo isplativa djelatnost, a u slučaju Međugorja ne pati od prijepora je li trebala biti službeno priznata kao marijansko svetište.
Prema prikupljenim podacima, od 1981. do kraja 2013. Međugorje je posjetilo 28 milijuna hodočasnika i turista, od čega 21 milijun stranaca. Svake godine Međugorje ostvari 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja.
Prema tom izračunu, ukupni prihod Međugorja u posljednja tri desetljeća bio je 2,85 milijardi eura, a smještajni kapaciteti ostvarili su 65 milijuna noćenja. Dobro su zaradili i oni koji voze turiste u Međugorje, jer se procjenjuje da su za putne troškove izdvojili čak 8,5 milijardi eura.
U 32 godine Crkva u Međugorju ostvarila je ukupan prihod od 290 milijuna eura bez donacija.
Čuljkova doktorska disertacija donosi procjenu kako prosječni turist-hodočasnik dnevno u Međugorju potroši 43 eura, ali Bosna i Hercegovina od toga nije posebno profitirala. Čak 68 posto prometa u Međugorju, prema analizi, završilo je u džepovima neregistriranih pružatelja ugostiteljskih usluga.
Također je procijenjeno da Međugorje, koje ima 4.600 stanovnika, trenutno ima 18.500 kreveta. Pretpostavlja se da je u ovom gradiću zaposleno oko 1500 ljudi, ali gotovo 60 posto njih radi “na crno”, odnosno bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Mi smo protiv ovakvog pisanja o ljudima koji rade u Međugorju. Ne može netko tko uređuje apartmane na crno, u Međugorju, “raditi na crno”. Nije Međugorje crna magija pa da netko tamo radi na crno. Njemu će, ako nije prijavljen, gore na nebu, kada umre biti nadoknađena nepravda na ovom svijetu, a njegov izrabljivač, će biti kažnjen. Ukratko njegov gazda koji ga izrabljuje, radi za posthumno crnilo, dok oni koji su ispaćeni i izrabljeni, njih čeka raj nebeski. Dakle oni rade za svjetlost. Za bjelinu. A ne na crno.
Da je Međugorje carstvo “sive ekonomije” govori i podatak da se samo na osnovi boravišne pristojbe godišnje može zaraditi 600 tisuća eura, a službeno se zaradi tek 73 tisuće konvertibilnih maraka.
Pravna država u Međugorju zakazala je i u urbanističkom smislu, pa je čak 57 posto novoizgrađenih objekata namijenjenih turizmu izgrađeno bez potrebnih dozvola i suglasnosti, pokazalo je istraživanje.
Analizirajući prikupljene podatke, Čuljak je sugerirao da je u Međugorju zapravo na djelu ekonomski kaos koji širom otvara vrata kriminalu i korupciji, jer je situacija izmakla kontroli općinskih i vlasti na županijskoj ili entitetskoj razini.
Ovo je isto tako sumnjiv zaključak. Kako može katolik, a u Čitluku su sve katolici, bit ogrežen u korupciji i kriminalu? To je grijeh. Katolici ne kradu. Ne otimaju. Ne žele tuđe i znaju Deset zapovijedi napamet.
Legalizacija kao proces
No, Ivo Jerkić, bivši načelnik općine Čitluk, kojoj pripada i Međugorje, tvrdi drugačije. Jerkić je potvrdio da problema u Međugorju ima, ali ističe da je to naslijeđe iz prošlosti te da su općinske vlasti u Međugorju tijekom njegova mandata poduzele brojne korake kako bi otklonile nepravilnosti.
“U posljednje tri godine izdali smo više od 330 radnih dozvola, a u istom razdoblju u Čitluku su registrirana 982 nova radna mjesta, od čega je najveći broj legalizacija rada na crno”, kaže Jerkić.
Biti načelnik Čitluka je težak posao. Sama kandidatura na to mjesto podrazumijeva spremnost na nadrealno. Na nadrealna ukazanja, na mistični nestanak novca itd. Jerkić je stoga u nas Hrvata ono što su Scully i Mulder zajedno u Amerikanaca.