Published On: Wed, Apr 17th, 2013

O POLOŽAJU KRŠĆANA U ERDOGANOVOJ ZEMLJI: Izvana moderna, iznutra Turska

Njemački ministar gospodarstva i vicekancelar, Philipp Rösler, od 10. do 12. travnja bio je u posjetu Turskoj gdje je upoznao taj napredni gospodarstveni motor u prednjoj Aziji, ali i doživio i teške sudbine unutar jednoga zaostaloga društva. Jer biti kršćaninom u Turskoj predstavlja težak ispit.
Tim riječima započinje svoje izvješće FOKUS ONLINE, internetsko izdanje njemačkoga tjednika FOKUS.
Ministar i 50-člano izaslanstvo svjedoci su jake gospodarske dinamike zemlje u kojoj je Njemačka s 30 milijardi eura najveći ulagač.
 
Unatoč javnom oduševljenju tursko-njemačkim prijateljstvom i gospodarskim partnerstvom, ministrov posjet nije izostavio ni drugu stranu medalje.
Ministar, koji je angažirani kršćanin u Centralnom odboru njemačkih katolika, sastao se – iza zatvorenih vrata – s predstavnicima vjerskih zajednica. Zašto ne javno, nego u rezidenciji njemačkoga veleposlanika? Zato što bi javne izjave prisutnih kršćana i drugih vjerskih zajednica te iste mogle ugroziti!
Manjak sloboda
Prije 60 godina udio kršćana u stanovništvu Turske iznosio je oko 20 %, danas tek 0,2 %, dakle oko 100 tisuća od 70 milijuna stanovnika.
FOKUS navodi kako u Njemačkoj džamije niču kao gljive, a istovremeno u Turskoj svaki kršćanski pokušaj spriječava državna uprava. Turski ustav doduše službeno priznaje slobodu vjeroispovjedanja, ali to vrijedi samo u vlastita četiri zida. Vjerske slobode u javnosti – župe, mise I sl. – nisu predviđene niti moguće.
U Turskoj nema kulture kompromisa
FOKUS svojim čitateljima pobliže objašnjava kako vjerske zajednice, kao npr. alevitske i pogotovu kršćanske, ne mogu uopće postojati kao npr. u Njemačkoj. Šačica katolika u Turskoj sastoji se uglavnom od stranaca koji imaju svećenike iz svojih zemalja. Protestanti se bore za mogućnost kršćanskoga vjeronauka u školi. Međutim, islam je obvezni predmet za svu djecu u školama.
To najbolje oslikava vic koji kruži u vjerskim manjinama: U Turskoj možeš birati između tri religije: prvo islam, drugo Kuran I treće Prorok.
Kršćanske crkvene zajednice nisu pravno priznate, ne smiju školovati svoje svećenike niti posjedovati nekretnine ni bankovne račune. Osim toga, vjera im je u putovnici upisana.
Nešto bolje stoje prava Židova, grčkih pravoslavaca i Armenaca. Njima je mali dio oduzete imovine vraćen, barem iz simboličkih razloga.
Ista prava za sve
Nakon razgovora s vjerskim predstavnicima, njemački vicekancelar i kršanski političar vidno je pogođen te pristojno, ali odlučno podsjeća tursku vladu da u okviru ustavne reforme ne zaboravi teme zaštite manjina i slobodu vjeroispovjesti koji moraju imati ista prava kao i svi drugi! Ministar podsjeća da je Turska potpisnica Konvencije o ljudskim pravima kojom je osigurano pravo na slobodu vjere. Ministar doslovno: U slobodu ispovjedanja vjere ne spada obveza sudjelovanja u nastavi islamske religije za one koji su druge vjere!
Turska – korak nazad od Ataturkove ideje
Ataturk je Turskoj zacrtao put u moderno društvo razdiobom između države i islama. Međutim, današnja turska vlast od toga se sve više udaljava. Gospodarstvo se doduše modernizira, ali konzervativni islam napreduje i dokida i one u međuvremenu stečene slobode. Ministar Rösler zaključuje: Slobode u ekonomiji ne idu bez društvenih sloboda; naše se firme ne vode samo tržišnim potencijalima.