Nakon napada Hamasa 7. listopada, izraelsko društvo se suočava s još dubljim podjelama. Premda su u početku mnogi bili solidarni, pomažući jedni drugima i civilno društvo je preuzelo ulogu koju vlada nije mogla odmah ispuniti, godinu dana kasnije to zajedništvo je gotovo nestalo. Izraelske ulice sada su poprište podjela, posebno oko pitanja taoca u Pojasu Gaze.
Od solidarnosti do napetosti
Na početku rata, civilne inicijative su postale ključne u pružanju pomoći pogođenima. Prikupljali su novac za vojnu opremu, organizirali smještaj za izbjeglice, te pomagali u poljoprivredi. No, kako se rat odugovlačio, podjele su se rasplamsale. Na jednoj strani su obitelji koje zahtijevaju pregovore za puštanje taoca, dok druga strana traži nastavak rata do apsolutne pobjede.
Gorke podjele: Obitelji taoca kao meta napada
Obitelji otetih suočavaju se s napadima, i verbalnim i fizičkim, a mnogi njihovu borbu smatraju izdajničkom. Vlada Benjamina Netanjahua i desni ekstremisti smatraju da popuštanje Hamasu nije opcija, dok su obitelji taoca često etiketirane kao “ljevičari” – što je uvelike postalo uvreda u izraelskom društvu.
Sigurnosni osjećaj opada
Prema istraživanju Instituta za nacionalnu sigurnost (INSS), samo 21% Izraelaca se osjeća sigurnima. Broj onih koji napuštaju zemlju raste, a mnogi se ne mogu vratiti kući zbog sukoba na sjeveru s Hezbolahom.
U duboko podijeljenom društvu, posljednje zajedničke točke oko kojih se izraelski narod okuplja su priče onih koji su izgubili živote. Možda će njihove priče ostati posljednje na kojima će društvo naći jedinstvo.