Ne pamtimo da je bilo oko kojeg zasjedanja Biskupske sinode bilo ovoliko strke i zbrke, polemike i demantija kao oko sadašnjega izvanrednoga o obitelji, koje bi danas popodne moralo izglasati zaključke, pa sutra biti zaključeno svečanom misom u Sv. Petru.
Doduše, na dnevnom redu su pitanja u kojima se vjernička praksa bitno razilazi sa crkvenim naukom: pastoral homoseksualnih osoba i parova, nevjenčanih heteroseksualnih parova, te preudanih odnosno preoženjenih. Papa Frane je tako htio, smatrajući da je već dosta štete učinjeno muževnim guranjem problema pod tepih.
Kameni izraz na licu
Htio je slobodnu diskusiju – a crkvene strukture na to nisu naviknute (osim u nekim redovničkim zajednicama), pa je osjetljivijima moglo izgledati da je nastao rusvaj.
Kardinali i sinodski oci skandaliziraju jedni druge intervjuima, vatikanska birokracija malo bi izlaganja objavljivala, malo ih ne bi objavljivala – pa ih ima koji se s nostalgijama sjećaju prijašnjih zasjedanja, kada se barem 15 dana prije početka znalo ne samo kada netko govori, nego i što će reći, jer zna što smije. Papa sjedi s kamenim izrazom na licu, ne čini se da se zabavlja – ali pazi da ne utječe na rasprave (pa mu i to zamjeraju). Posljednji su slučaj bile rasprave u tematskim kružocima, gdje pripremna izvijest – sastavljena između prve i zadnje sedmice rada – nije prošla baš najbolje.
Glavno tajništvo Sinode, koje vodi kardinal Lorenzo Baldisseri, odlučilo je ne objaviti ta izlaganja, na što se u plenumu pobunio kardinal Peter Erdö, a njegov istup popraćen je gromoglasnim pljeskom i bujicom drugih, u istom tonu. Kardinal Baldisseri je poglédao u Papu, a poglavar je sjedio šutljiv i ozbiljan, gledajući ispred sebe. Na kraju je o. Federico Lombardi, voditelj Ureda za novinstvo Svete Stolice, obznanio da će istupi biti objavljeni.
Još veći rusvaj izazvao je engleski prijevod međuizvijesti u dijelu o homoseksualnima. Da se smanje nesporazumi, službeni jezik je na ovom zasjedanju bio talijanski, umjesto latinskoga, pa ni to nije bilo dovoljno. Na talijanskome piše da Katolička crkva prihvaća (“accoglie”) homoseksualne, što nije ništa novo – taj su termin koristili i sv. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. (pa i dok je još bio kardinal Ratzinger).
Izgubljeni u prijevodu
Prijevod na engleski bio je intepretativan, kao da ga je prevodio turistički vodič, pa je prihvaćanje zamijenio dobrodošlicom (“wellcome”), a to su s velikom pozornošću primili oni koji se informiraju iz druge (anglofone) ruke, komentirajući, slaveći ili zgražajući se. Poveselile su se i sirote udruge homoseksualnih. Skočili su na noge paladini crkvene čistoće. Pa je prijevod ispravljen (samo onaj na engleskome), ali opet nije zapisano “accept”, nego je turistički termin zamijenjen zaštitničkim “stara se” (“take care”). Sada su se uvrijedili neki homoseksualni.
Treba čekati večer, službeni tekst, pa vidjeti što su sinodski oci izglasali.
A njihov stav nije definitivan. Prvo, dogodine je novo, redovno zasjedanje na istu temu. Drugo, koliko god demokratizirao rasprave, Papi isusovcu nije ni na kraj pameti demokratizirati odlučivanje. “Odlučivanje je u mojim rukama”, naglasio je nedavno u intervjuu za argentinski list La Nación. Sve što Sinoda izglasa samo je prijedlog, a Papa tek nakon toga, kako hoće i kad hoće, odlučuje što će prihvatiti, a što rječito prešutjeti.
INOSLAV BEŠKER l jutarnji.hr