Published On: Pon, pro 14th, 2020

Izgubljena nada nakon što je političko Sarajevo pokazalo krvožedno lice

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je svojim jasnim detektiranjem neuralgičnosti bh. društva opetovano podigao prašinu u Sarajevu.

Svojim nekonvencionalnim i slikovitim izričajem, kojim je cijelu karijeru skupljao simpatije svih onih koji razmišljaju izvan kutije, odnosno izvan mainstreama, sada je pogodio leglo stršljenova.

Naime, ustvrdio je kako u BiH nije moguća uspostava građanske države dok o tome nema suglasja njezinih naroda, kako je to i njegova želja kao liberala, ali kako je do nje moguće doći sustavno i ne preskačući razvojne korake, za što je upotrebio sintagmu … “prvo sapun, pa parfem”.

Sarajevski fašistički kerberi, ne razumijevajući suštinu izjave, iskezili su krvožedno zube i počeli režati i lajati pokazujući svoje zlo i nakaradno lice.

Od nekih se to očekivalo, poput „ljubičice bijele“ Željka Komšića (on bi zaista trebao prije davanja izjava obaviti alkotest), ili administratora putnih isprava al qaidinim teroristima, Džaferovića.

Svoj stav o Milanovićevoj izjavi dala je i bh. afilijacija panislamističkog Muslimanskog bratstva, SDA, ali i rodočelnici bošnjačke majorizacije i ustaški koalicijski partneri iz SDP-a.

Set prizemnih uvreda plasirao je i bošnjački Eichmann, Reuf Bajrović, autor Konačnog rješenja za Hrvate na izborima 2022.

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

Javio se i bivši darling međunarodne zajednice, zaboravljeni as Zlatko Lagumdžija. Cijeli niz no name likova iz sarajevskog polusvijeta javio se ovim povodom kako bi ugrabio svojih pet minuta slave u tamnom vilajetu.

Otvoreno je natjecanje u pljuvanju i vrijeđanju neprispodobivo normalnom društvu, pokazujući još jednom svu duboku iskompleksiranost sarajevske društvene scene.

Nad čim se zdravo društvo zgraža, bolesno se hrani. Hrvatska službena politika, kao i mediji, uglavnom šute i, kao i dosada se ignorantski ponašaju prema narastajućoj ekstremističkoj galami iz Sarajeva.

Možemo ustvrditi ništa novo, osim pomjeranja granica uvreda i daljnji odmak od zravog razuma. Ipak, novo je to da se ovim se povodom javila i Naša stranka.

To je, naime, stranka koja sebi pripisuje obilježja građanske, kako oni to zovu, a suštinski pretendiraju biti ono što Bosni i Hercegovini nedostaje. Jedna istinska liberalna i integralistička politička opcija koja će u sebi sublimirati minimalne zajedničke interese međusobno antagoniziranih etničkih zajednica.

NADA KOJU JE NAŠA STRANKA UBILA

Takva politika ne bi pristajala niti uz jednu od međusobno suprotstavljenih vizija, ili istina koje se sučeljavaju u BiH, nego bi među njima tražila pomirenje, zajedničke i dodirne točke. Kroz recentnu prošlost opetovani su pokušaji bilo umjetnog, bilo generičkog, odnosno prirodnog kreiranja takve opcije osobito od strane međunarodne zajednice, koja je u tom procesu radila drastične greške u koracima, kladeći se na krive.

Sjetimo se samo propalih pokušaja Alijanse i Platforme, autora Lagumdžije, koji su umjesto stvaranja multietničke alternative etnocentričnim opcijama, odvukli društvo u dublje podjele i neparijateljstva, potpuno i nepovratno dezavuirajući međunacionalno povjerenje.

Dakle, takve integralističke opcije u BiH, kronično nema, nego se nastoji kao nacionalna ili državotvorna, nametnuti tzv. probosanska, a suštinski vizija bošnjačkog fašizma koja zahtijeva samo, jedino i isključivo pokoravanje svih ostalih svome konceptu domovine, i to najčešće po onoj otomanskoj „tursko je da vlada, vlaško da služi a šokačko da radi“.

Kao odgovor na taj fašizam postoji otpor, nezgrapan i veći sa srpske strane, među inim i zbog postojanja institucionalnog okvira za takav otpor, Republike Srpske i vapaji i krici nekad manji, nekad veći institucionalno potpuno bespomoćnih Hrvata.

Javila se, dakle nesuđena građanska opcija, Naša stranka, pridružujući se fašističkom koru trubadura iz Sarayabada.

Nedavno je, nekim za ovu priču čak i nebitnim povodom, predsjednik Naše stranke i visoka dužnosnica ove stranke obišli i poklonili se na mezaru Alije Izetbegovića, kojeg pola stanovnika BiH doživljava kao nepresuđenog ratnog zločinca, i praoca bošnjačkog udruženog zločinačkog pothvata – stvaranja islamske države BiH.

Nakon toga, ove izjave i poteza predsjednika Naše stranke sasječena je svaka nada da ova, Naša stranka, može biti integralistička i inkluzivna opcija koju ova zemlja tako nasušno treba i očekuje. No to je proliveno mijeko za kojim ne vrijedi plakati, valja nam čekati druge prije nego se država raspadne ili zaglavi u obnovljene sukobe.

Marko Aurelije l Bild.ba

Leave a comment

XHTML: You can use these html tags: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>