IZETBEGOVIĆEV PRIJEDLOG: Rješenje nacionalnih pitanja i usmjeravanje milijardi u razvoj!?

Izjava lidera SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH o tome kako je već u prvoj polovici sljedeće godine moguće riješiti hrvatsko pitanje kroz rješavanje presude u predmetu „Sejdić- Finci“ i kroz ujedinjenje županija kako bi se njihov broj smanjio na 3-4, prošla je prilično nezapaženo u medijima u BiH.
Podsjetimo, prema medijskim izvješćima Izetbegović je, govoreći o temi “Izgradnja države u BiH”, u okviru konferenciju, u Europskom parlamentu, održane jučer u povodom 20. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma,  kazao „ da se ubrzo može riješiti pitanje presude “Sejdić i Finci“, ujedinjenjem županija smanjiti njihov broj sa 10 na tri-četiri, riješiti ono što se zove hrvatsko pitanje već u prvoj polovici iduće godine“.
“Važno je prepoznati stvarne interese i razdvojiti ih od ukorijenjenih nacionalnih zabluda“, kazao je Izetbegović, založivši se za izmenu Daytonskog sporazuma 2korak po korak u skladu s europskim standardima i uvažavajući međunarodno priznata ljudska prava i osnovne slobode .
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
U izmjenama Daytonskog sporazuma “nitko ništa i nikome neće moći nametnuti u BiH i sve što se bude događalo morat će biti plod interesa i dogovora tri konstitutivna naroda, ali i međunarodne zajednice koja sebi ne može dopustiti ponavljanje ratnih razaranja na tlu Europe“, kazao je Izetbegović.
Radikalni zaokret
Ova Izetbegovićeva izjava, kako piše Hrvatski Medijski Servis, nagovještava radikalni zaokret ili evoluciju u politici vodeće bošnjačke stranke, Stranke demokratske akcije u gledanju na pitanje preuređenja BiH i rješavanja nacionalnih pitanja , kroz administrativno-teritorijalno preuređenje Federacije BiH.
Podsjetimo, sve do jučer  SDA je bila ustrajna u konceptu da ne samo F BiH, već i BiH treba biti organizirana kroz četiri do pet multietničkih ekonskih  regija, pri čemu bi primarni kriterij za određivanje teritorije regija bili ekonomski, geografski, prometni, a ne nikako etnički.
Izetbegovićeva izjava o smanjenju broja županija, kroz njihovo ujedinjenje sa deset na tri četiri moguće je promatrati kao neku vrstu kompromisnog prijedloga između dosadašnjeg koncepta njegove, ali i većine drugih bošnjačkih stranaka i onog što traže stranke okupljene oko Hrvatskog Narodnog Sabora BiH- federalnu jedinicu , s teritorijalnim diskontinuitetom koja bi uključivala većinski hrvatska područja u BiH.
Istine radi, treba napomenuti kako su i neki hrvatski intelektualci i političari (dr Nino Raspudić, Slaven Raguž)  još prošle godine, kao kompromisno rješenje predlagali upravo koncept reorganizacije Federacije kojeg je jučer u Bruxellesu naznačio Izetbegović.
Lider SDA nije precizirao koje bi se županije, odnosno kantoni, prema njegovoj zamisli mogle ujediniti kako bi se od 10 došlo do tri-četiri.
Kako do tri županije/kantona?
Jedan od mogućih načina redukcije broja županija njihovim ujedinjenjem je, prema pisanju HMS-a, spajanje većinski hrvatskih u jednu, a većinski bošnjačkih u drugu županiju odnosno kanton, dok bi treća županija bila, po nacionalnoj strukturi stanovništva  mješovita, kojom bi zajednički upravljali Hrvati i Bošnjaci.
Prema tom konceptu spajanjem Hercegovačko-neretvanske, Zapadno-hercegovačke, Hercegbosanske i Posavske županije moguće je stvoriti jednu teritorialno-administrativnu jedinicu s teritorijalnim diskontinuitetom. Nazovimo je za potrebe ove analize Hercegovačko-posavskom županijom ili kantonom.
Do drugog kantona došlo bi se ujedinjenjem većinski bošnjačke Sarajevske, Bosansko-podrinjska, Zeničko-dobojska, Tuzlanske i Unsko sanske županije ili kantona. Nazovimo taj drugi, ili prvi svejedno, Bosansko-krajiškim kantonom.
Nakon ujedinjenja većinski hrvatskih i većinski bošnjačkih županija, odnosno kantona ostao biSrednjebosanski kanton ili županija, koji bi bio treća mješovita hrvatsko-bošnjačka administrativna jedinica.
Prednosti
Što su prednosti, a što nedostatci ovakvog koncepta preuređenja Federacije BiH?
Prvo: Ono što i laici odmah mogu uočiti je da bi se njegovom provedbom drastično smanjio administrativni aparat, broj uposlenih u administraciji, a time i javna potrošnja, Moguće i za više od pedeset posto u odnosu na postojeće stanje. Umjesto deset vlada, deset skupština, na desetine zavoda i agencija, 150 ministarstava, ima li bi na razini između federalne entitetske i općinske razine tri vlade, tri parlamenta, trostruko manje ministarstava, agencija i zavoda.
Drugo: Ovim konceptom oslobodio bi se prema nekim procjenama više od milijardu marka godišenje koje bi se mogle usmjeriti u razvojne projekte.
Treće: Umjesto administrativno-rascjepkanog prostora dobili bi veće administrativne-teritorajlne i zemljopisne cjeline u kojima bi jedan, odnosno drugi narod činio više od 85 posto stanovništva, i u kojima bi mogli samostalno odlučivati,  te treću županiju i kanton u kojoj bi predstavnici dva naroda zajednički upravljali.
Četvrto: Organizacijom Federacije BiH u tri kantona odnosno županije, pri čemu su dvije teritorijalno nepovezane, a treća nacionalno mješovita onemogućilo bi se odcjepljenje bilo koje od njih, a time i otklonili strahovi bošnjačke javnosti od disolucije BiH.
Nedostatci
Glavni nedostatak ovakvog koncepta bilo bi nezadovoljstvo pojedinih većinski hrvatski, odnosno, većinski bošnjačkih općina koje bi se našle u kantonima u kojima stanovništvo te općine nije većinsko stanovništvo kantona kojem bi pripale.
No i sada imamo situaciju gdje je jedan ili drugi narod manjinski u odnosu na kanton u kojem živi. Te strahove moguće je otkloniti primjenjujući načelo reciprociteta u takozvanoj pozitivnoj diskriminaciji; kroz zakonsko osiguranje minimalnih nacionalnih kvota u županijskim skupštinama i vladama, osiguranje dodatnih posebnih prava za manjinske konstitutivne narode kao što su pravo na obrazovanje po jednom ili drugom nacionalnom nastavnom programu, financiranje nacionalnih kulturnih projekata i institucija i slično.
U svakom slučaju Izetbegovićev prijedlog može biti solidna polazna osnova za ozbiljne razrade i razgovore kako racionalnije preurediti Federaciju BiH, osloboditi značajna proračunska sredstva za razvoj i istovremeno riješiti ne samo hrvatsko, već i bošnjačko nacionalno pitanje, a time hrvatsko-bošnjačke odnose iz faze dugogodišnjih konflikata prevesti u razdoblje suradnje i napretka./HMS/