Stav nekadašnjeg potpredsjednika Vlade RBiH i člana Izvršnog odbora SDA Ediba Bukvića, koji je na Bošnjačkom saboru održanom 27. i 28. septembra 1993. godine u sarajevskom hotelu „Holiday Inn“ kazao da je dosadašnja „BiH s tri naroda između Une i Drine postala nerealna i nemoguća te da Bošnjaci treba da definiraju svoju nacionalnu državu“, neizravno je u svom obraćanju podržao i prvi predsjednik Predsjedništva RBiH rahmetli Alija Izetbegović.
Ženevski dokumenti
Potvrđuju to i transkripti govora koje su 2008. godine objavili sarajevski „Dani“. Time je, također, potvrđeno da je Bošnjački sabor sazvan upravo radi pripreme izjašnjavanja Bošnjaka BiH o predloženom mirovnom sporazumu Dejvida Ovena (David Onjen) i Torvalda Stoltenberga“ (Thorvald), koji je podrazumijevao stvaranje tri etnički zasnovane republike, što je bio uvod u podjelu države.
– Mi smo procijenili da je odbijanje najčešće bilo motivirano time što se nisu vratile teritorije. Recimo da se vrate teritorije… Da li je tada prihvatljiva formula? Za onoga za koga ni tada nije prihvatljiva formula, on može da zaokruži odgovor „Ne“. Mi smatramo da je velika većina ljudi ovdje bila motivirana time što je vidjela ovakvu kartu. Ne vjerujem da je ta karta bila pravično sastavljena, da je ona obuhvatila muslimanske (teritorije), da bi ovdje bilo (takvo) izjašnjavanje.
Bilo bi ljudi koji bi tada, iz nostalgije za ranijom BiH, kako je izgledala, zajednička država muslimansko-srpskohrvatska, možda bi i tada bilo ljudi koji bi to odbili, ali nakon svega što se dogodilo, mislim da bi većina ljudi, barem u muslimanskom narodu, bila spremna prihvatiti novi koncept BiH, kao jedne unije, u kojoj bi muslimanske teritorije bile pod kontrolom bosanskohercegovačke vlasti – kazao je Izetbegović, kako su ga citirali „Dani“.
Tadašnji predsjednik tražio je od sabornika da se izjasne da li je vodstvo države pogriješilo u procjeni o spremnosti da se prihvati praktična podjela zemlje.
Iako je 2006. godine dobio vlast na platformi o „100 posto“ BiH, čelnik SBiH i bivši državni premijer Haris Silajdžić smatrao je da koncept stvaranja muslimanske državice neće imati nikakav utjecaj na poziciju BiH u svijetu.
– Pošto su do sada tri-četiri govornika spomenula pitanje međunarodnog subjektiviteta, kontinuiteta i tako dalje… Evo, ovo je objašnjenje pravnika: „S međunarodnopravnog stanovišta, Savjet bezbjednosti UN-a je (na naš poticaj, dakle) Rezolucijom 859 nedvosmisleno potvrdio da promjena naziva i unutrašnjeg ustavnog uređenja nema nikakvog utjecaja niti dovodi u sumnju međunarodnopravni subjektivitet i kontinuitet države BiH, kao ni njenog članstva u Organizaciji UN-a.
Ženevski dokumenti to u cijelosti, dakle, prihvataju. Prava i obaveze BiH, iz svih međunarodnih ugovora, ostaju nesporni, kao i kontinuitet uspostavljenih diplomatskih odnosa i članstva u brojnim međunarodnim organizacijama. Njen ugovorni kapacitet ovime je modificiran, ali nije ničim umanjen. Unija zadržava vanjske međunarodno priznate državne granice – tvrdio je Silajdžić.
Bilo je onih koji su na Saboru otvoreno podržali podjelu zemlje i za to dobili aplauz. Takav je Ismail Hatab iz Trebinja, koji je rekao da, naprosto, nije za cjelovitu BiH.
– Nisam ja za cjelovitu BiH! Ovdje živi 44 posto Muslimana. Nama pripada 44 posto. BiH ne može biti komplet muslimanska, to je moje mišljenje. (…) Hoću da vam kažem, ja sam za mir. Ovo 30 posto nije bitno kako će se ona zvati, ali za mene to je država muslimanskog naroda. (aplauz) U ustavu te države treba da bude da je ona država muslimanskog naroda – naglasio je Hatab.
Sredstvo i cilj
Bivši poslanik Skupštine RBiH iz Bihaća Ejub Topić citirao je Aliju Izetbegovića i naglasio da je „BiH sredstvo, a ne cilj“.
– To nam je bilo vrlo teško prihvatiti. Naš cilj je opstanak muslimanskog naroda na ovim prostorima. Ako BiH, srcolika, okvirna, međunarodno priznata, ako borba za nju vodi u propast muslimanski narod i nemogućnost opstanka, onda mi to ne smijemo dozvoliti. Na argumente za potpis ja ću dodati sljedeće: s potpisom se definitivno dobiva međunarodno priznati prostor za muslimanski narod. Koliki je toliki je, kakav je takav je – naglasio je Topić.
Dozu razuma u „nabrijanu“ atmosferu pokušao je unijeti poznati profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i bivši predsjednik „Preporoda“ prof. dr. Munib Maglajić tražeći da se „ponuđeni papiri odbiju“.
– Iz jednostavnog razloga što čak i kada bi bili doslovno primijenjeni, onako kako to u njima stoji, ne osiguravaju mogućnost da preživimo na prostoru koji nam se nudi kao okvir za državu. Ne radi se, dakle, o časnoj ponudi, nego o svjesnoj ucjeni čija bi realizacija značila priznavanje i međunarodnopravnu verifikaciju rezultata etničkog čišćenja kojemu su i na jednoj i na drugoj strani prethodili i danas se čine organizirani zločini nad bošnjačkim stanovništvom – odgovorno je poručio profesor Maglajlić.
Na sličan način je na opasnost ideje o stvaranju muslimanske državice, koja bi pri tome bila okružena agresorskim divovima, upozorio i rahmetli prof. dr. Nijaz Duraković pitajući koliko je vrh države uopće siguran u date garancije da će opstati muslimanska državica.
– Neće li upravo taj zahtjev za mir pod svaku cijenu, mir uz poniženje, mir uz nepravdu, mir uz daljnje etničko čišćenje, mir uz progone i ubijanja, mir uz gubitak dvije trećine historijske teritorije države BiH, hiljadugodišnje države, dvije trećine definitivno dajemo. Ako potpišemo, sigurni budite da ih više niko neće vratiti. To su iluzije. Hoće li to, dakle, biti potpis za novi rat. Naravno, možda ne rat, ako vojnici naše armije nisu spremni da ratuju ovako kao što su do sada, jer smo iscrpljeni i znamo svi s kojim ograničenjima i uz kakve teškoće i uz kakvu lošu logistiku – pokušavao je usijane glave ohladiti Duraković.
Pljačka teritorija
Upozorio je da se iz jednoga može ući u još pogubniji rat i „po naš narod i po čitav ovaj prostor“, rat „stravičnim terorizmom i drugim vidom osvete“.
– Preveć toga, mi sve dajemo i gubimo i već sada smo izgubili. Ovo nije etnička podjela, kako mnogi kažu. Nažalost, u ovoj situaciji, čak i nažalost. Ona jeste nametnuta, diktirana, vojnom silom producirana, ali ovo je podjela, ovo je, zapravo, pljačka teritorija države BiH. Ovo je borba, prije svega, za teritorije. Jer, da je etnička podjela, onda, gospodo, ne bismo se tako lako odrekli ni Zvornika, ni Bratunca, ni Vlasenice, ni Višegrada, ni Foče, ni Rogatice, ni Prijedora, ni Sanskog Mosta, ni Doboja, ni Jajca, i tako dalje. To su sve gradovi u kojima su Muslimani prema posljednjem popisu bili većina – tvrdio je Duraković.
U nastavku sjednice, koja je bila otvorena za javnost, saopćeni su rezultati glasanja sabornika. Za prihvatanje plana Ovena i Stoltenberga bila su 53 sabornika, protiv ih je 78 ili 22,30 posto, dok je 218 glasova ili 62,46 posto bilo za prihvatanje plana, ali uz uvjet vraćanja silom osvojenih teritorija.
Ideja o bošnjačkoj državi je živa
Akademik Filipović u svom nedavnom intervjuu za OBN naveo je da je tadašnji Bošnjački sabor održan da bi se razmatrala odluka o njegovom proglašenju za ustavotvornu skupštinu, donošenju ustava novostvorene bošnjačke države, kao i imenovanju Alije Izetbegovića za njenog prvog predsjednika.
– Na svoje sam uši slušao Silajdžića kako objašnjava da su međunarodni uvjeti takvi da je moguća bošnjačka država, a da međunarodna zajednica, kao i Srbija i Hrvatska, neće imati ništa protiv toga. Reagirao sam i rekao: „Ako je to tako, zašto se radi iza leđa, ljudima i borcima trebamo reći da se, onda, prestanu boriti za jedinstvenu BiH.“ Dosta ljudi tada me podržalo i uspjeli smo onemogućiti tu avanturu zaključio je Filipović i dodao da zbog te ideje o bošnjačkoj državi neke osobe i danas figuriraju veoma visoko u bošnjačkoj politici, ali da je takva ideja neizvediva.
Hadžić: Klanjajmo istihara-namaz!
Hadžić: Prelamanje dileme
Savjetnik naibu-reisa za šerijatska pitanja Mehmedalija Hadžić tražio je da Bošnjaci prije odluke postupe kao poslanik Muhammed, a. s., i njegovi ashabi.
– Ja sam, shodno svom zvanju, obavezan da vas podsjetim šta su Muhammed, a. s., i ashabi činili uoči svog Lejletu-l-Bedra i u sličnim prilikama. Sve bi dobro dogovorili, sve bi snage upregli u šurom, kao što je ovaj naš sabor, dogovoreni cilj, sve bi dobro isplanirali, a onda bi klanjali istihara-namaz poslije obaveznih namaza u posljednjoj trećini noći, negdje pred sabah, oko sehura, ovaj nafila-namaz od dva rekjata će i nama pomoći da svoju dilemu prelomimo, a odluku, kakva god ona bila, osnažimo Allahovom milošću i vođenjem. Ovako postupaju vjernici.
wpDiscuz