Dok miluje nišan svoje rahmetli majke koja je početkom nove godine ukopana na sarajevskom Vlakovu, turski državljanin, Bošnjak porijeklom iz Hercegovine, sa suzama u očima pita se što će biti s domovinom u kojoj je rođen i odrastao, ali i njegovom porodicom koja je ostala tamo.
Put u diktaturu
Otkako je u Turskoj poslije neuspjelog vojnog puča 15. jula prošle godine, prije točno šest mjeseci – usporedo s legitimnim obračunom turskih vlasti protiv učesnika udara – počeo i lov na ljude, čovjeku kojeg ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Abdulah (ime poznato redakciji, ali ga zbog njegove i, prije svega, sigurnosti njegovih rođaka u Turskoj nećemo objaviti) srušio se svijet.
I dok je u pokušaju vojnog puča koji je ugušen do jutra 16. jula stradalo 250 osoba, a ovih dana su donesene i prve doživotne presude, broj turskih žrtava, ustvari, raste. Abdulah je, također, postao žrtva, ali mašinerije čistki koja mjesecima lomi policajce, vojnike, obavještajce, profesore, akademike, biznismene, novinare, diplomate, političare, tviteraše, tek obične male ljude, često vjernike, a za što Zapad optužuje autoritarnog turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), u kojeg su muslimani diljem svijeta do prije nekoliko godina polagali veliku nadu.
Čistke u Turskoj uzimaju maha: Režim nema milosti ni prema kome
Erdoan pak za cijeli haos u zemlji optužuje svog arhineprijatelja, imama Fetulaha Gulena (Fetullah), koji živi u Americi, te pod izgovorom borbe protiv terorizma, zajedno s Gulenovim Hizmetom ili FETO organizacijom, želi ukloniti svaku moguću opoziciju i kritičare. Paradoksalno, uprkos tome, terorističkih napada je sve više, a slobode sve manje. Turska ekonomija posrće, a lira je u slobodnom padu.
Dok se i u BiH organiziraju paneli o 15. julu, naša javnost malo zna o ljudima koji su žrtve političkih previranja u prijateljskoj zemlji.
U toj dimnoj zavjesi parlament Turske započeo je ove sedmice raspravu o izmjenama ustava koje bi predsjedniku Erdoanu dale daleko veća ovlaštenja i omogućila mu još dva petogodišnja mandata na toj funkciji. Poslije referenduma koji je planiran na proljeće, Turska bi mogla dobiti i novog “sultana” – Erdoana.
U međuvremenu, mnogi od najbližih srodnika našeg sagovornika Abdulaha su po turskim zatvorima. Poslije neuspjelog puča 41.000 osoba je uhapšena pod različitim izgovorima. Mnogi Turci tamo su skončali. U zatvoru je pet mjeseci nevin proveo i naš državljanin, student Samed Nadarević iz Cazina. Svjedoci kažu da u zatvorima ima i djece, a samo ona do godinu su uz majke.
Čak 100.000 ljudi je ostalo bez posla, mnogi nemaju za hljeba, a prema zvaničnim podacima, 10.000 osoba je pod istragom zbog sumnje da su navodno koristile društvene mreže radi pružanja navodne podrške terorizmu.
Kakva ih sudbina čeka svjedoči nedavni primjer modnog dizajnera Barbarose Sansala koji je poslije deportacije sa Sjevernog Kipra pretučen. I to već na aerodromu i pred kamerama! U međuvremenu, više od 150 medija je zatvoreno, a najmanje 140 novinara uhapšeno. Turska tako postaje zemlja straha!
Abdulah je ostao bez ičega. Od onog što je decenijima stjecao ostala je tek potvrda vlasti da mu se oduzima sva imovina jer je navodni pomagač terorista. Bez presude suda, po kratkom postupku.
– Imao sam 40 zaposlenih i dobro razvijen posao. Pošteno sam radio. Preko noći su mi uzeli sve. Ljudi koji su kod mene radili ostali su bez hljeba. Niko neće da ih primi, jer se boje – priča Abdulah s očajem na licu.
S nešto ušteđevine sklonio se u zemlju svojih predaka. Fizički je tu, a srce je ostavio dolje. Zajedno s dijelom porodice koju je Abdulah zbog teroriziranja i policijskih upada kasnije prebacio u Sarajevo, bila je i njegova stogodišnja majka. Nana je kao beba početkom prošlog stoljeća odnesena u Tursku u zbjegovima našeg nesretnog svijeta koji je (kao danas na Zapad) tada selio na Istok, tražeći sreću “pod suncem tuđeg neba”.
Zemlja bosanska
Nikada poslije nije bila u domovini. Bog je htio da kao izbjeglica ispusti svoju dušu upravo u svojoj Bosni! Valjda će naći svoj mir u zemlji bosanskoj. Tužne su to priče o kolektivnoj sudbini našeg naroda koji već 140 godina traži mir da li u “svojoj mrtvaji koju smo zavoljeli” (Meša Selimović) ili u bijelom svijetu, ali ga očito ne nalazi.
Abdulahova priča slična je onoj više od 50 turskih državljana koji su se od progona sklonili u Sarajevu i BiH. S nekima od njih proteklih dana razgovarao je i reporter “Avaza”. Kažu da je diljem Evrope i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi.
Daleko od očiju bh. javnosti traje njihova drama. Nekima su oduzeti pasoši, drugima poništeni, dok bi treći radije bili u Imigracionom centru u Lukavici nego se vratili u svoju zemlju. Pojedinci nemaju ni za preživljavanje. Izmučeni, izmaltretirani, proganjani, osiromašeni… sa strahom govore.
Njihove priče su slične onima koje smo čitali u Solženjicinovim djelima ili zapisima Karla Štajnera. Dovoljno je ilustrativna i ona o Turčinu Senolu Buranu koji je uhapšen jer je rekao šta misli o Erdoanu, odnosno da “tom čovjeku ne bi poslužio ni čaj”. Kako i zidovi “imaju uši”, brzo ga je stigla policijska ruka i on je uhapšen. Prijete mu četiri godine zatvora. Nešto slično Sidranovom Meši iz “Oca na službenom putu”, koji je “zaglavio” zbog karikature.
U jednom drugom slučaju policija je uhapsila oba roditelja, no ni najbliža rodbina (uključujući i djedove i nane) nije ih htjela pa su djeca završila u domu. Ljudi se “drukaju” zbog nečijeg posla, iz čiste mržnje i zavisti. Čak i zbog nesporazuma pri manjoj saobraćajnoj nezgodi!? Roditelji se odriču djece, brat brata… To su traume od kojih će se tursko društvo sigurno decenijama morati oporavljati.
– Ovom čovjeku brat je uzeo negdje vaših 80.000 maraka. Otišao je kod šejha tekije koju posjećuje i pitao ga je li mu to halal. Ovaj je odgovorio da jeste, jer je to ratni plijen zbog činjenice da je njegov brat, navodno, blizak ljudima koje vlasti žele prikazati teroristima. Eto i takve se stvari dešavaju – govori Abdulah, pokazujući na čovjeka u čijem je društvu bio.
Tešku sudbinu iskusio je i bivši ambasador Turske u Zagrebu Ahmet Tuta. On je stradao prošlog ljeta jer nije dovoljno oštro kod vlasti Hrvatske zagovarao zatvaranje škole koju, navodno, finansira Hizmet. Danas je nezaposlen. Štaviše, na udaru su se našli i oni koji su ranije kritizirali Hizmet poput turskog novinara Ahmeta Šika.
Ugledni bh. novinar i diplomata Zlatko Dizdarević kaže za naš list da je jedini očigledan rezultat događanja poslije 15. jula 2016. u suštini klizanje Turske nizbrdo. Što se povoda i uzroka vojnog puča tiče, i dalje smo na istom mjestu. Erdoan priča o Gulenu, ali, kaže Dizdarević, niko ništa nije dokazao. Ali je zato jasno da se Erdoan približava svom ambicioznom cilju, a to je preuzimanje potpune totalitarne vlasti u Turskoj. On stvara sistem u kojem treba biti “sultan”.
– Ti događaji otvorili su Erdoanu vrata za dramatično čišćenje Turske od svakog živog ko pomisli da nije na njegovoj strani. Turska je u velikoj društvenoj, političkoj, socijalnoj i ekonomskoj recesiji. To nije samo 100.000 ljudi koji su, recimo, otpušteni. Pomnožite sa 10-15 ljudi u užim i širim familijama… To ne može dovijeka. Turska nije zemlja bez demokratske, liberalne, sekularne tradicije. To tinja negdje i to će se po zakonu akcije-reakcije vratiti na jedan način koji će biti mnogo gori nego taj pokušaj udara. Pritisak na njih je strahovit. Pitanje je trenutka kada će se početi vraćati kao bumerang – kaže Dizdarević.
Tvrdi da je Erdoan sebi presjekao grane na svim stranama i da je vanjskopolitički daleko slabiji, te podsjeća da opozicija u Turskoj nije bila 20, već 50 posto, te da tih 50 posto građana i dalje postoji.
Prvi ambasador BiH u Turskoj, ugledni diplomata, publicista i ambasador Hajrudin Somun ističe da su se Turci nadali da će 2017. godinu provesti mirnije, ali ih je sam njen doček u Istanbulu na Bosforu, u koji su skakali slavljenici koje nije pogodio automat ujgurskog teroriste, opomenuo da ona može biti još gora od prethodne.
Cilj predsjednika Erdoana da po svaku cijenu ojača svoje ovlasti, kaže Somun, već skupo košta polovinu Turske koja se ne slaže s njim, ali i onu koja stoji iza njega. Ako najavljeni referendum uspije, kaže Serkan Demirtaš u “Hurriyetu”, jednom od rijetkih preostalih opozicionih medija, Turska će od „ustavne države“ postati samo „država s ustavom“. A referendumi se često izvrću u demokratsku manipulaciju masama.
– Ako je 2016. bilo 25 velikih i većih terorističkih akcija, ako je stranih turista prošle godine došlo za trećinu manje nego prethodne, ako lira pada, a ekonomija ne raste, onda je to sve odjek, ako ne i posljedica političkih zbivanja prije i poslije neuspjelog državnog udara. Politika koju vodi vladajuća stranka AKP posljednje tri godine, poslije decenije demokratskog uspona i ekonomskog buma, vodi daljnjim i dubljim podjelama Turske. Dok se nastavlja potjera i smjena svakoga za koga vlada smatra da je u vezi s „fetulahističkom terorističkom organizacijom“ FETO – pa se takvi ganjaju i po Balkanu i Bosni – protivnici te vlade smatraju da se radi o „lovu na vještice“ – izjavio je Somun.
Lov na Bošnjake
Dok u BiH mnogi i dalje vjeruju da je turski predsjednik “obnovitelj ummeta”, u nekim dijelovima Turske, tvrde naši sugovornici, cijela bošnjačka sela su uhapšena. Štaviše, naš sagovornik Abdulah nije jedini Bošnjak koji je morao iz Turske pobjeći u Bosnu. Ovi ljudi očekuju da bh. lideri pitaju za to svoju braću i prijatelje u Turskoj.
Erdoan na početku karijere: Ako budem imao više od prstena, znajte da sam lopov
Paradoksalno, većina ljudi s kojima smo razgovarali doskora su bili glasači i simpatizeri Erdoana i nikad za nekog drugog nisu glasali. Ali to nije spriječilo njihovo stradanje.
– Kada je započeo političku karijeru, govorio nam je: “Ako budem imao ikada nešto više od ovog vjenčanog prstena, znajte da sam lopov”. Toliko je htio naglasiti svoje poštenje. Taj snimak i danas postoji. Erdoan je sada multimilioner i ima svu moć. Mi smo samo rekli da musliman takav ne može biti i zato stradamo – tvrdi Abdulah.
Progoni novinara
– Meni je žao što je jedan od mojih starih kolega Šahin Alpaj Novu godinu proveo u zatvoru, gdje je strpan poslije propalog udara. Javljaju mi da mu je čak i sva imovina blokirana. A grijeh mu je što je u komentarima u ukinutom “Today Zamanu”, u kojem sam i ja pisao proteklih godina zajedno s mnogim evropskim saradnicima koji nisu imali nikakve veze s FETO, znao kritizirati autoritarni smjer politike predsjednika Erdoana – kaže Somun.
Ekonomija otklizala nizbrdo
– Mislim da je Erdoanova pozicija u međunarodnim odnosima s odmicanjem od NATO-a i približavanjem Rusiji gora po njega nego što je bila. Nije više faktor ravnoteže i stabilnosti kakav je bila ranije. Ekonomski rezultati u posljednjoj godini govore o zaustavljenom trendu uspona i otklizavanju ekonomije nizbrdo. Način na koji želi da riješi kurdsko pitanje je potpuno apsurdan. Kurdsko pitanje se ne može riješiti ni fizičkom ni vojnom eliminacijom. Kurdi su etablirani i potvrđeni i politički i vojno. Oni do sada nisu tražili rješenje zajedničke države, već priznanja prava na nivou lokalnih autonomija. No, sada nisam siguran da će se to tako rješavati – tvrdi Dizdarević.
Somun: Okrećite se Evropi!
– Iako sam više Bosanac nego Bošnjak i služio svojoj zemlji u raznim zemljama, i danas imam najviše prijatelja u Turskoj, što znači da nas mnogo šta veže. Turski narod jeste pomagao Bosni, ali su bosanski muslimani uvijek Turskoj više težili i voljeli je nego obratno, pogotovo kad se radi o političarima. Vlade Turske, bilo kemalističke ili erdoanovske, bile su realnije i pragmatičnije od bosanskih u tim odnosima i vodili su ih pri tome mnogo više nacionalni interesi nego emocije. Dakle, bilo bi bolje i političarima BiH da se više okreću Evropi i obraćaju joj se za podršku, a ne Turskoj ili Rusiji, ne odričući se pri tome svojih posebnih historijskih i emocionalnih veza s njima – kazao je Somun.
avaz.ba
wpDiscuz