Published On: Sri, ruj 26th, 2012

Izborna keženja

Na predizbornim plakatima postoje tri vrste facijalnih ekspresija. Prva je nadmena, samouvjerena, napuhana. Tu su likovi političara, ili onih koji to žele biti, s jednom spuštenom i drugom napola savijenom rukom, s podlakticom kao u gipsu. Oni gledaju ravno u vozača dok prolazi bosanskim cestama, na putu za Bugojno, Jajce, Gornji Vakuf i usputne kasabe. Kao da opominju s billboarda, s visine. Zapravo, kao da prijete. Čini se kao da govore „Umrijet će ti majka ako ne budeš glasovao za mene demokratskih promjena“. Hm, nije loše za ime stranke. Premda, skraćenica bi bila malo nezgrapna, UĆTMANBGZMDP. Bilo bi suviše teško uzvikivati to u kakvom sloganu. Recimo, „Živio UĆTMANBGZMDP!“.

__________piše: Veselin Gatalo l pogled.ba

 

Druga vrsta likova su oni smrtno zabrinuti. U Banjoj Luci, neki dan, vidim jednu žensku osobu na plakatu. Izgleda kao da joj je prije nekoliko sati opljačkan stan i ubijen kućni ljubimac. Lice koje zorno očitava žensku sreću jugoistočno od Slovenije. Treća vrsta lica je ona iskežena. Pokazuju zubala, neku vrstu orgazmičke sreće pretjerano uljepšane photoshopom, kao u nekom alkoholnom transu pojačanom amfetaminima.

Glavni grad BiH, baš kao i većinu puta koji sam prošao ovih dana, obilježava crvena boja SDP-a. Billboardi s crvenom pozadinom jedva stanu u oko promatrača. Bezobrazno crvena boja s bijelim „Idemo naprijed“ okružuje lica na sarajevskim plakatima. Idući pješice od Baščaršije do Skenderije, preko Marijin Dvora, vidio sam razmjere namjere SDP-a da se ostane na vlasti, županijskoj i kvartovskoj, još koju godinu. „Idemo naprijed“, nakon jezivog porasta nezaposlenosti i pada životnog standarda pod vlašću SDP-a, zvuči kao „Skočimo pod jureću lokomotivu“. Plakati SDA i Stranke za bolju budućnost, kao i Naše stranke, također ima, ali puno manje. Razumljivo, nisu pri tolikoj vlasti pa imaju manje para. Naopak kakav jesam, prosuđujem očima i umom. Vidim da na plakatima SDP-a, barem onima koje su mi oči i um uhvatili, nisam vidio nijednog nebošnjaka. Mogli su ponekog preostalog u Sarajevu i uhvatiti pa „turiti“ na plakat, ali nisu ni to. Pomislih kako bi bilo u najmanju ruku pošteno kad bi vodstvo SDP-a priznalo da je i SDP nacionalna stranka, kad je to već svima, pa i njima samima, jasno. Ispred centra BBI-ja, onoga u kojem nema alkohola ni plišanih praščića, borba za propagandna mjesta. Dopadljiva lica mladih ljudi s obilježjima partija dijele predizborni materijal. Idila jedna predizborna.

Na jednom plakatu vidim lice poručnika Nedžada Ajnadžića. Zapravo, sad brigadira Ajnadžića. Htio sam ga sravniti sa zemljom te 1985., kad je na bojevnom gađanju istukao vojnika koji mu je nehotice ispalio signalnu raketu ispod pazuha. Mlatio ga je nogama dok je ležao na zemlji. Oni moji Šiptari iz voda su skočili na mene i uhvatili me za ruke i noge, oborili na zemlju i držali dok od straha pobijeljelog poručnika nisu skinuli s nesretnog vojaka. Besnik je rekao tada „Nemoj, živa ti majka, ćemo svi da nejebe zbog ti…“. Naj… smo kasnije, kad su nam nasmiješeni likovi poput Ajnadžića uzeli 100.000 života i zbog kojih nikad nisam imao nijednu godišnjicu mature. E, da, ovo pričam jer sam vidio njegovu njušku na predizbornom plakatu. Za načelnika neke općine. Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, ne znam više. Kako god, kezio se s plakata kao da je upravo u kantini ukrao jadro keks i ne namjerava ga platiti. Kao da se sprema krasti od tuđih života i sljedeće četiri godine.