Dva mjeseca nakon prvih simptoma samo 12,6 posto pacijenata nema poteškoća.
Dva mjeseca nakon prvih simptoma COVID-19 i nakon više od mjesec dana bolničkog liječenja u tri bolničke ustanove, Zagrepčaninu M. M. i danas pluća rade s pola kapaciteta, uzima tri različita lijeka i s mukom se penje stepenicama.
– Doktorica mi je rekla da su me spasili kortikosteroidi. Oni su bili ključni u liječenju, da nije bilo medrola, ostao bih doživotno na kisiku – rekao nam je ovaj prethodno zdrav 59-godišnjak.
Prvi simptomi javili su mu se 6. prosinca, nakon jakog kašlja uslijedila je visoka temperatura i otežano disanje. Primljen je u Kliniku za infektivne bolesti 16. prosinca i to su jedva smjestili još jedan dodatni krevet u bolnici prepunoj oboljelih od COVID-19. Imao je obostranu upalu pluća, saturacija mu je bila jako niska i odmah je stavljen na kisik kao srednje težak bolesnik.
Zasićenost krvi kisikom stalno je varirala – od napora jutarnje higijene znatno bi padala, da bi se poslijepodne nakon mirovanja digla, ali bez maske s kisikom nije išlo. I tako sve do 5. siječnja, kada je prebačen u Arena centar. Ondje je bio svega nekoliko dana – više nije bio zarazan, ali mu je saturacija bila ispod 90, što znači da nije u stanju samostalno disati pa su liječnici odlučili dalje ga liječiti na pulmološkom odjelu KBC-a Sestre milosrdnice.
Kući je konačno pušten 14. siječnja.
I liječnici uče u hodu
– Prošli četvrtak na kontroli rekli su mi da se popravilo i da su mi pluća funkcionalna 50 posto. Saturacija tj. zasićenost krvi kisikom mi je 92-93%. Izlazim pomalo iz kuće, ali osjećam velik gubitak snage, a najveći problem mi je uspinjanje po stepenicama. To predstavlja ogroman napor, a isto su mi rekli i drugi koji su preboljeli COVID-19. I dalje uzimam medrol, lijek protiv zgrušavanja jer sam imao ugrušak i plućnu emboliju, te lijek kojim se štiti želučana flora – opisao nam je.
– Tzv. post-COVID sindrom uočen je naknadno i tek se ove zime počeo pratiti, a bit će izazov za sve nas u sljedećem periodu – kaže dr. Saša Srića, pulmolog iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac “na privremenom radu” u KB Dubravi.
Post-COVID sindrom javlja se i kod pacijenata koji su prošli bolničko liječenje, ali i kod osoba koje su imale blaži oblik COVID-19 infekcije. Zasad nema ni smjernica, već i doktori uče u hodu.
– Kao najčešći simptomi opisuju se umor, dugotrajni kašalj koji traje i nakon izliječene ne akutne faze bolesti, zatim bolovi u mišićima, otežano disanje, zaduha kod napora, ali javljaju se i poremećaji kao što su zaboravljivost, anksioznosti, depresija, pa neurološke komplikacije u smislu slabosti mišića. Odnedavno svakog pacijenta koji završi u respiracijskom centru s pneumonijom naručujemo za šest do osam tjedana u post-COVID ambulante – kaže dr. Srića.
– Ne znamo hoće li te promjene na plućima prelaziti u trajnu plućnu fibrozu, stvaranje vezivnog tkiva, ili će se povući – navodi pulmolog.
Pacijentima u post-COVID fazi treba napraviti spirometriju, difuziju, da se vidi kakva je plućna funkcija i je li došlo do promjena. Dobro je napraviti i scintigrafiju pluća da se vidi ima li mikroembolije.
– Kod mnogih pacijenata kod kojih nije dokazana plućna embolija i nisu imali kliničke znakove duboke venske tromboze, a bili su liječeni s maksimalnom terapijom koja sprečava zgrušavanje krvi, nasumični dopleri pokazali su duboku vensku trombozu, kod dva do tri od pet pacijenata – otkriva dr. Srića i dodaje da se događaju nagle smrti kod plućnih embolija usprkos maksimalnim dozama lijeka protiv zgrušavanja te da liječnici nailaze na zaista bizarne slike kakve nisu viđali kod drugih bolesti.
O statistički relevantnim hrvatskim podacima za post-COVID moći će se govoriti, predviđa dr. Saša Srića, tek kroz otprilike šest mjeseci. Talijanska studija objavljena u The Journal of Medical Association, o kojoj je nedavno prof. Dragan Primorac pisao u Večernjaku, upućuje na to da dva mjeseca nakon prvih simptoma ove koronavirusne infekcije samo 12,6% pacijenata nema više nikakvih simptoma bolesti.
Jedan do dva simptoma ima njih 32%, a čak 55% ispitanika imalo je tri i više simptoma. Autori studije kao najčešće simptome navode opću slabost koja postoji u 53,1% ispitanika, subjektivni osjećaj nedostatka zraka (dispneja) u 43,4% ispitanika, bol u zglobovima u 27,3%, dok bol u prsima postoji u 21,7% ispitanika. S druge strane neurološki simptomi (nesanica, znojenje, deficit kranijskih živaca, konvulzije, paraliza itd.) imaju veliku učestalost i predstavljaju značajan problem u osoba koje su preboljele COVID-19.
Prikrivena infekcija u organizmu
Iako još uvijek mehanizam nastanka post-COVID-19 sindroma nije jasan, razmišljanja znanstvenika idu u smjeru da je glavni razlog dugotrajnog trajanja simptoma povezanih s post-COVID-19 sindromom zapravo prikrivena infekcija u organizmu koja dovodi do prolongiranog imunosnog odgovora organizma, kaže nam prof. Dragan Primorac.
– Uz to prevladava mišljenje da poremećaj mikrocirkulacije, ili preciznije oštećenje endotelnih stanica krvnih žila inicira procese koji dovode do narušavanja integriteta krvnih žila, stimulacije agregacije trombocita, ali i leukocitne infiltracije, te predstavlja osnovu u razumijevanja oštećenja organskih sustava. Rezultati upravo objavljeni u časopisu JAMA ističu da je preduvjet započinjanja upalnog procesa i formiranja tromba u krvnim žilama zapravo izvanstanično formiranje neutrofila i njihovih proizvoda (proteini s mikrobicidnim učinkom te brojnih enzima) koje čine brojne mrežne strukture. Može se zaključiti da opseg oštećenja organa zbog stvaranja tromba i upalnih procesa razmjeran simptomima koji se poslije viđaju u oboljelih od post-COVID-19 sindroma – kaže prof. Primorac i dodaje kako u najčešći simptomi koji se pojavljuju u pacijenata nakon preboljele tzv. akutne faze COVID-19 uključuju dugotrajan gubitak osjeta okusa i mirisa, kroničan umor, malaksalost, poremećaj pamćenja i koncentracije, noćno znojenje, bolovi u prsima, ali i u mišićima i zglobovima, glavobolje, kožni osip ili gubitak kose.
– Zanimljivo je naglasiti da zadnjih tjedana u post-COVID-19 ambulantu Specijalne bolnice Sv. Katarina najviše dolaze pacijenti s neurološkim simptomima, nesanicom, gubitkom memorije, kroničnim umorom, malaksalošću, poremećajem pamćenja i koncentracije itd. Važno je reći da se s ovim tipom sindroma ne susrećemo po prvi put – ističe naš znanstvenik.
Naime, nakon završetka epidemije SARS-a 2004. godine opisana su slična klinička stanja kod određenog broja osoba koje su preboljele SARS (tzv. postSARS stanja), koja danas viđamo nakon infekcija SARS-CoV-2 virusom. Međutim, i kod infekcija drugim virusima poput EBV ili virusa influence mogu se javiti neki od simptoma koje danas vidimo kod post-COVID-19 sindroma.
wpDiscuz
