Dalmatinski galeb je nekad bio hvalevrijedan i spontan projekt, ogranak turističkog programa. Osnovni moto im je bio taj da nijedna strankinja ne ode natrag doma nezadovoljena. Nije se previše biralo, a one su se vrlo rado vraćale po još. A da su padale na spiku, jesu sigurno. Pogotovo ove koje ne razumiju hrvatski, šaljivo pojam galebara objašnjava Splićanin Duje.
Galebarenje je definitivno talent, slažu se svi koji su se bavili tim ‘poslom’. Godinama iskušavana tehnika zavođenja turistkinja na moru prolazi i unatoč novim tehnologijama i vješto se prenosi s koljena na koljeno.
Važno je znati da pravi galebari ne mijenjaju niti varaju ženu dok su s njom – tada su joj u potpunosti posvećeni i ona je njihova kraljica. Sve dok ne ode kući…
Razgovarali smo s nekoliko iskusnih morskih zavodnika koji su nam otkrili svoje tajne:
IVAN, 36
Galebario sam dosta, nekad s manjim, nekad i s velikim uspjehom, a jos više sa tragično lošim uspjehom kao ono ljeto kad je skunk bio u điru pa je bilo lipše zavalit se i sve četiri u zrak. Zaboli te neka stvar za sve što se događa oko tebe…
To iskustvo može biti i pouka mladim galebima da ne puše puno trave jer onda ništa od žena. A trebaju pripaziti i s alkoholom. Onako koja čaša čisto da se opuste ako su inače ukočeni pa da sve ide kao podmazano.
Galeb treba znati strane jezike što više to bolje, biti dobar s recepcionerima da dobiješ potrebne informacije o ženskoj – je li sama i punoljetna.
Konobarima treba ostavljati dobru napojnicu da puno ne čekaš cugu i da budu ljubazni. Bitno je znati lokacije gdje strankinje cirkuliraju i biti dobro osunčan već sad krajem lipnja kad dolazi prva tura strankinja.
FRANE, 45
U svoje vrijeme bio sam tata-mata za strankinje dubokog džepa. Naše su cure uvik bile škrte. Pogledaš je, a ona bi se odmah htjela udati. Njih sam izbjegavao.
Mladost je mladost, traži svoje. Zato su idealne bile strankinje. One su dolazile ovdje da bi se rasteretile, a to znači da bi dobro bilo i nama i njima.
Imao sam ja i regularnu curu, ali kada bi ona išla leć, ja bih se bacio u hajku.
Jesu li padale? A koja ne bi, bija sam mlad, zgodan, a što sam ima priču… Govorija sam sve jezike svita ako je trebalo. A njima je to bilo šarmantno. Neke su se vraćale i narednih godina, pa je to znalo trajati litima.
Ali gledam ja ove današnje momke, to ti je sve škart. Ni šušta ni gušta. Oni side po kafićima, loču, drogiraju se. Deset muških na okupu, deset samih žena na drugom stolu. I ništa. Jadan ti je to život…
JOSIP, 40
Kad sam galebario prije koju godinu ‘okrenuo’ sam ih miljun a pitao tek dvije-tri. Sve ostale su se zapravo same ponudile, ionako su turistkinje ovdje došle zbog zabave i avanture. Najbolja stvar na Jadranskom moru ljeti su strankinje.
Ja ih pitam na hrvatskom i pravim se da ne razumijemnein. Ali me sje*u sad s ovim smartphoneima na kojima imaju prevoditelja. Svu zabavu mi unište.
Engleskinje su posebno pristupačne, njima je samo seks u glavi. Njemice su tvrđe, one moraju popiti da bi postale kao Engleskinje. Često izgledaju ofucano kao u pornićima iz ’70-ih iako i to ima svojih čari.
Španjolke su grlate, Francuskinja ima dobrih, ali ne volim ih zbog nogometa. Ne volim baš ni Talijanke, puno pričaju i deru se uvijek.
Čehinje su dobre i prilično lake, kao i Poljakinje, ali neke su bljutave. Jednom sam prislonio neku Srpkinju uz drvo, a ona je zavapila ‘cepaj me nežno’. To mi je bilo legendarno.
PETAR, 38
Pitate me kako ‘radim’? Lako je. Šetaš lipim dalmatinskim mistom kad odjednom na klupici lipa Čehinja potpuno sama. E sad. Tribaš procjenit kakva je. To je galebarski instikt. Dobiješ ga kad se rodiš. Rijetki ga imaju.
Ako skontaš da se triba malo upirat oko nje onda sljedi taktika polako. Znači klasična pitanja. Koliko imaš godina? Odakle si?
Nogama i rukama se sporazumijevaš. Još sam smisli koje pitanje da se to oduži na po ure-uru.
Ali nikako je nemoj pitat ‘oćemo li prošetat’ ili slično jer će pobić. Kad osjetiš da se opustila pozovi je na piće.
Pričajte još uz piće po ure. Tada već po vlastitom iskustvu mislim da je vrijeme za zagrljaj i poziv na šetnju. Poslije toga sve ovisi o tebi.
Na plaži je druga taktika – ja ronim i vidin Čehinju kako leži na dušeku, onda idem prema njoj i slučajno se zabijen u dušek jer nisan vidijo jel. E tu počinje priča ‘ahoj, prepac nevidel som ta’.
Ona se standardno smije i govori ‘a to nevadi sehno je v porijadtku’ (sve je u redu). Na to ponoviš ono od gore iz kafića. Kako se zoveš pa dalje…
Kad roniš moraš imati školjke sa sobom, jer Čehinje vole školjke (mušle), pa kad joj pokažen tri velike lepeze odma pada, nakon čega ide dogovor za navečer. Ima i taktika kad kažen da najlipše školjke izlaze samo noću pa moramo skupa ić ronit večeras./100posto.hr/
wpDiscuz