Najbolji bh. nogometaš Edin Džeko obratio se svojim navijačima putem 
službene fb prezentacije. Džeko je bio iskren – priznao je zašto toliko voli svoju domovinu. Tekst prenosimo u cijelosti.
”Kako odgovoriti na pitanje zašto volim BiH? Najbolje bi bilo odgovoriti protupitanjem, a koga drugog da volim, ili možda kazati kako svoju zemlju ne možeš ne voljeti? Mogu biti daleko, mogu ne doći mjesecima, ali samo jedno mi je svo vrijeme na umu – moja domovina, moje Sarajevo, moja Bosna i Hercegovina. Nigdje nisam sretniji nego u svojoj zemlji, koja je, istina puna problema, puna nepravde, puna nesloge, ali to je moja jedina domovina. Mnogi tvrde kako u BiH malo toga štima, kako se mora otići da bi se uspjelo, kako u ovoj zemlji nema mjesta i napretka za mlade. Možda je to i istina, ali jedno je sigurno, ljubav prema BiH ne prestaje nikada. Ni kad si hiljadama kilometara daleko, ni na drugom kontinentu, ni zbog drugih ljudi.
Nigdje kao u Bosni
Već dugo nisam stanovnik BiH. Živio sam u Češkoj, Njemačkoj i sada u Engleskoj. Sve uređene zemlje, ne može bolje i lijepo mi je. Ne žalim se, ali u tim zemljama radim, a u BiH uživam. Ne postoji ništa ljepše nego kada dođem u Sarajevo, a dočekaju me osmijesi meni dragih ljudi. Dočeka me snijeg, dočeka me sunce, dočeka me kiša. Imam osjećaj da je sve u BiH ljepše, da sunce jače sija, da je snijeg bjelji, da je kiša manje mokra, da su ljudi, uprkos svim problemima koji ih tište, sretni. Nigdje u svijetu nisam vidio da se ljudi više raduju nego u BiH. Rođen sam ovdje i kakva god Bosna bila ja je volim. Sretan sam u njoj. Ne stidim je se. Stidim se onih ljudi koji su rođeni u BiH, a ne doživljavaju ovu zemlju svojom domovinom. Ja svoju ljubav prema BiH ne mogu objasniti, ne postoje riječi dovoljno dobre da opišem osjećaje, ali svi oni koji se osjećaju kao i ja znaju o čemu govorim. Nemam ni potrebe da objašnjavam zašto ja volim Bosnu i Hercegovinu. Volim je. Kako je ne bih volio.
Dok ovo pišem osjećam se kao u školskoj klupi dok pišem pismeni sastav, nadajući se petici. Vratio sam se u djetinjstvo, u kojem sam sebe gradio kao ličnost. Vratio sam se na igrališta u mom Sarajevu, sjetio se lica svojih prijatelja, s kojima sam i dan danas u kontaktu. Sjetio sam se svakog šuta na gol, dok sam trčkarao po betonskom igralištu, dok sam gutao šljaku na Grbavici. I svi ti osjećaji u meni izazivaju ponos, sreću, ushićenje. Iako su se u to vrijeme neke stvari činile nemogućim i tako dalekim, sada kada se sjetim svega toga, znam da sam to mogao doživjeti samo u BiH.
Kada god imam priliku da dođem u Bosnu i Hercegovinu, ja ću je iskoristiti, jer ja sam ponosan na svoju zemlju, na svoje sugrađane, na svoje prijatelje, koji se, svako na svoj način bori za svoje mjesto pod suncem. A sunce u BiH je najsjajnije, i ljudi u BiH se najljepše i najiskrenije smješe. Eto, zato volim BiH. Ne zato što je uređena, ne zato što se političari ne mogu dogovoriti oko nebitnih stvari, a da ne pominjem bitne, ne zato što je evropska…, već zato što je moja i svih nas. Zato što je posebna i zato što je ne bih mijenjao ni za jednu drugu na svijetu. Kao što Mak Dizdar napisa jednom: ‘Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.’
Moju zemlju bi izdvojio po ljudima koji žive u njoj, a koji su tako snalažljivi i pametni. Svi oni koji dobiju priliku da pokažu šta znaju, uspiju. BiH je zemlja inteligentnih, duhovitih, obrazovanih, pametnih i lijepih ljudi. BiH je zemlja koja u sebi nosi onaj stari vic, gdje su ljudi stvoreni za šalu, a opet zemlja u kojoj su svi naučili raditi i ne boje se toga. BiH je zemlja koja svakim danom sve više raste, kako na sportskom planu, tako i u drugim granama. Ipak, mislim da se građani naše zemlje moraju ponositinašim sportskim uspjesima. Nemamo svjetske prvake poput Hrvatske, Srbije ili drugih zemalja iz regiona, ali imamo veliko srce i želju da našem narodu donesemo radost, a oni to znaju cijeniti.
Sama činjenica da sam rođen u BiH me čini ponosnim. Kao što sam već i napisao. Ne mogu opisati osjećaj kada kročim na tlo BiH. Razdragan sam, sretan sam kao malo dijete. A ponosnim me čine svi ljudi koji vole svoju zemlju, ponosan sam na sve one koji se ne boje priznati šta im znači BiH.
Možda će vam se odgovor činiti prejednostavnim, ali on je jedini iskren i istinit. Nedostaje mi bukvalno SVE. Ni manje, ni više, nego SVE. Ako želiš da uživaš, da spoznaš kako se voli jedna zemlja, onda dođi u BiH. Imamo najljepše žene na svijetu, najljepše planine, najljepše i najbolje derneke. Znamo se veseliti, znamo se zezati na naš račun, znamo se smijati, znamo voljeti, znamo ljubiti, a uz to, svi će te dočekati nasmijani i srdačni. Ako želiš da vidiš šta je gostoprimstvo, dođi u BiH i budi svoj, jer ćeš tada postati naš.
”U BiH može i mora bolje”
Ponosan sam na sve obične ljude koji se trude i bore. Ponosan sam na navijače koji dođu na utakmicu iz dalekih krajeva svijeta samo da nas vide. Ponosan sam na sve naše sportiste, pogotvo sjedeće odbojkaše, koji su pokazali da život za njih nije stao i koji su dali nadu svim ostalima. Ponosan sam na Teletovića, Ćatića, Mujdžu, na Pjanića, na Spahića, na Lulića, Begovića, Barbareza, Bolića, Misimovića, ponosan na Delalića, Hrustemovića, Alibašića, ponosan na Bosnu, ponosan na Igokeu, Izviđač, ponosan na sve ljude oko sebe. Ponosan na svoje roditelje, koji su smogli snage da me izvedu na pravi put.
U BiH može i mora biti bolje. U suštini, kroz godine se malo toga mijenja, na bolje ili na gore. Ja se lično nadam da će biti manje nezaposlenosti, manje svađa, da će BiH biti sigurnija za život, da će biti manje udesa i ubistava, a još više ljubavi, sreće i zadovoljstva. Sa sportskog aspekta i svog ličnog, volio bih sa svojom zemljom nastupati u budućnosti na nekom velikom takmičenju. Za mene bi to bila kruna karijere.”
Ponosni na domovinu,Vaš Edin Džeko
wpDiscuz