Kakva je, prema vašem mišljenju, situacija s religioznošću u BiH? Ima li nekih specifičnosti u BiH u odnosu na ostale europske zemlje, u odnosu na regiju, Balkan? BiH je, bar prema Ustavu, sekularna država, da li se sekularnost krši? Koliko su vjernici u BiH radikalni?
Rekla bih kako Bosna možda jeste specifična po tome što su Bosanci muslimani nakon rata i stradanja mahom postali Bošnjaci, islam je postao sastavni dio njihovog identiteta. Okrenuli su se Allahu u strahu od novih tragedija, a uzimajući u obzir psihološki fenomen i prirodni obrambeni mehanizam u kojem žrtva ima tendenciju da postane agresor, mogli bismo govoriti o potencijalnim scenarijima. Ipak, takve se stvari ne događaju preko noći, radi se o dugotrajnom procesu kojeg će u potpunosti biti svjesna tek naša djeca i / ili unuci.
Tamo gdje postoji trauma i kolektivni PTSP nema napretka. Nama treba kolektivna psihoterapija, ai to je proces koji traje godinama i generacijama i možda opet ne uspije. Strah rađa mržnju, a najveća se mržnja rada iz najveće boli. A boli, straha i mržnje bosanski je zrak pun, pa je on plodno tlo za širenje svih vrsta nakaradnih ideologija.
BiH se mnogo radikalizira u posljednjih nekoliko godina, a više od 20 godina nakon rata mi zapravo idemo unazad, a ne naprijed. Arapi masovno dolaze u BiH i kupuju našu zemlju, SDA mafija je nedavno prodala zemljište sa Vrela Bosne Arapu koji će tu graditi svoju vilu. Vrelo Bosne, simbol Bosne, simbol mog djetinjstva, mjesto gdje su nastala moja i prva sjećanja brojnih Sarajlija prodali su Arapima. Uz njega su prodali i obraz, guzicu, čast i ne samo našu, nego i zemlju naše djece. Arapi masovno kupuju zemljišta vrijedne milijarde KM. Političarima na vlasti to naravno odgovara jer im treba jedna sila s parama i moći ih sačuva i zaštiti od “dušmana” druge vjere.
Problem dolazi i izvana, selefije se kandidiraju za političke pozicije, a tu je čak i jedna žena sa nikabom, vrlo transparentnom uniformom opresije i nazadne ideologije koja ne tolerira drugo i drugačije i koja se ponosi svojim klerofašističkim stajalištima i mržnjom prema ateistima, komunistima, Srbima, Židovima (koje naziva ćifutima), feministkinjama, pripadnicima LGBT populacije (koje naziva pederima) itd, te piše kako će “islam zavladati jer je to Allahov hak”, a koja se kandidirala za općinsko vijeće Zavidovići. Možete reći kako su to “samo izolirani slučajevi”, kako ti ljudi nemaju snagu ni brojnost preuzeti glasove većine, kako svatko ima pravo da se kandidira i kako je to njegovo građansko pravo. Medutim, sama činjenica da su takvi prvi put u povijesti Bosne izašli u javnost iz svojih kuća izravno na političke plakate govori mnogo o samom stanju svijetu u kojem se to društvo nalazi. Ovo je ogromno, ovo je vrlo transparentan manifest i simbol sumraka uma i razuma, propasti moderne civilizacije i samo je pitanje vremena kad će ih biti sve više i kad će biti sve moćniji jer znamo da se ideologije hrane strahom (kojeg je bosanski zrak pun) , a taj korov od straha buja, uništava i uzima pod svoje.
Aktuelno “incident” je inicijativa Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu kojom studenti traže da budu oslobođeni fakultetskih obveza petkom kako bi mogli na džumu (muslimansku molitvu), ateistima se prijeti da će biti silovani, spaljeni i ubijeni zbog toga što su ateisti i što nisu pripadnici stada. Bosna i Hercegovina sa strane iu stvarnosti sve manje izgleda kao sekularna država.
Ima li razlike u percepciji religije u društvu danas u odnosu na razdoblje prije 20, 30 ili 40 godina?
SVakaka. Religija masama na našem području prije 20, 30 ili 40 godina nije bila potrebna u tolikoj mjeri kao danas. Ljudi su živjeli u drugačijem, uređenijem društvu – utopiji, ukoliko je promatramo iz današnje perspektive. Religija i nacionalizam su bojni otrovi, zabava za mase kojima je to jedina hrana. Jer nemaju drugu i gladni su.
Spadate u mlađu generaciju, kakav je stav vaših vršnjaka prema religiji, prema onome što uočavate?
Na svu sreću, ljudi s kojima ja komuniciram su uglavnom ili ateisti ili pojedinci otvorenih shvatanja koji stvarnost ne promatraju “kroz slamčicu”, te su u stanju pojme, razumiju i prihvate drugo i drugačije. Upravo zbog toga mi se ponekad i čini kako sam na određen način otcjepljena od stvarnosti budući da je nas takvih mnogo manje od mase koja je zadojena mržnjom, jednoumljem, naučena da poslušno slijedi nametnute identitete i ne propituje sebe i druge o smislu i sadržaju. Ipak, društvene mreže i mediji su ogledalo javnosti, dovoljno je pročitati neke od top komentara na bilo koju od sličnih tema i sve će vam biti jasno. Ja dolazim iz obitelji ateista i meni je nekako logično da ću biti ateista, baš kao što je ljudima koji su rođeni i odrasli u muslimanskim obiteljima logično da budu muslimani. Međutim, razlika je u tome što i takvi ponekad odluče koristiti vlastitu glavu, te postavljaju pitanja o sebi i svijetu koji ih okružuje, a ne prihvaćaju slijepo dogme i identitete koje im je netko nametnuo. Biti musliman Bošnjak je samo geografska Slučajnost, da je npr. jedan Mehmed iz Zavidovića rođen na Islandu najvjerovatnije bi se zvao Jon i bio ateista. Namjerno karikiram. Poanta je da su to su nametnuti i nasumični identiteti koji ne bi trebali biti nikakve svetinje jer nemaju veze s onim što mi zaista jesmo, nema veze s našim karakterima, ciljevima, životnim misijama … No opet, to samo ja očekujem previše od ljudi.
Da li je koegzistencija tri velike vjerske zajednice prednost ili nedostatak? Da li je, po vama, religija faktor koji izaziva sukobe i agresivno ponašanje ili faktor smirivanja i smanjivanja tenzija u suvremenom svijetu?
Ja na tu koegzistenciju gledam kao na neku vrstu prisile, nije prirodno, nametnuto je i vještačko. Naravno da bi bilo lijepo da svi živimo u slozi, ljubavi i razumijevanju kao djeca cvijeća, ali to je iluzija. Religije su osmišljene kako bi se ljudi dijelili i kako bi se ljudima lakše manipuliralo i vladalo. Problem sa islamom danas je taj što on kao najmlađa religija prolazi kroz pubertet, divljanje hormona i sve ono što su druge religije davno prošle i naravno da je zbog toga islam na meti. Kukolja pak ima na svim stranama, kad bi bar vjera mogla biti čovjekova intimna stvar, da se ne miješa u politiku, škole itd, to bi bila druga priča i ne bi bilo potrebe da mi ateisti na išta lajemo.
Je li teško izjasniti se kao nereligiozan u BiH?
Naravno da je teško, ali za mene je bilo neophodno. Ja osobno nikad nisam bila netko tko će u strahu pognuti kičmu kako bih se nekom dodvorila, pa me te to masu puta dosad i koštalo. Ali neka je, za mene drugačiji život nije vrijedan življenja. Uvijek i samo istina, uvijek i samo svoja i zato nikad nisam bila niti mogu biti vaša ili njihova ili čija već.
Kakve posljedice nosi to slobodoumlje i hrabrost?
Takve da ti počnu prijetiti silovanjem, paljenjem i smrću, jer si “izdao svoj narod, boga i vjeru”. Jer si ovca koja se drznula da izađe iz stada i pokaže srednji prst čobanu, pa su nahuškali pse na tebe. Kasnije će možda da te nabiju na ražanj, jer nikom ne trebaju neposlušne ovce.
Što vas je inspiriralo da opravdano kritizirate nošenje religioznih obilježja? Da li je vjera intimna stvar? Koliko ima istine u tome da je religijska garderoba neka vrsta uniforme?
Neki musliman me nedavno upita – zar je moguće da nekog traumiraju žene u nikabu? Da, moguće je, evo traumiraju mene licno sve te žene sa šatorima na sebi kojima se vide samo oči, traumiraju me na isti način na koji vas traumira pomen rijeci “dildo”. Traumiraju ta bića u šatorima većinu naroda u Bosni, al ‘šute iz straha da se ne zamjere kome.
Nikab nema nikakve veze s pravom izbora u kontekstu načina odijevanja, nikab je vrlo agresivna uniforma jednog totalitarnog režima i diktature, vrlo transparentan simbol jedne ekstremne i radikalne ideologije koja nas vuče natrag i na dno.
Ovdje nikad nisu živjeli takvi muslimani, moja majka / nana / baka, žena koja me je odgojila i koja je bila sve moje je bila muslimanka, poštovala sam njen izbor i njenu vjeru koju je čuvala za sebe i koja je bila njezina intimna stvar, nije je nametala nikome. Religija MORA biti intimna stvar!
Zašto su neki vjernici, gotovo u pravilu, stalno uvrijeđeni? Smatrate li da je uvrijeđenost obrambeni mehanizam u nedostatku kvalitetnih argumenata?
Apsolutno da. Ja sam najgore prijetnje i uvrede dobila upravo od “umjerenih” muslimana koji osjećaju kao da sam ja dirnula u njihovu svetinju. To je zato što oni posjeduju samo jedan identitet – sebe percipiraju isključivo kao muslimane i to je njihova svetinja. Budući da sam ja ateista i ne posjedujem “religiozni gen”, meni islam ne može biti svetinja, već samo jedna od ideologija koja treba i mora biti kritizirana i preispitivana uvijek i iznova. Islam nije nikakva sveta krava, tj. ne bi trebao biti. Nažalost, sudeći prema onome čemu svjedočimo u svijetu danas, posljedicama koje uslijede nakon kritiziranja islama vidimo kako ipak jest. Možeš kritizirati sve, ali u islam mi ne diraj. Ili ode glava.
Autor: Vladimir Božanović
wpDiscuz