Usporedbom podataka o broju zaposlenih iz 31.03.1988. i 31.12.2015. godine dobivamo jako zanimljive podatke za područje Županije Zapadnohercegovačke.
Vidljivo je da sve četiri općine iz Županije Zapadnohercegovačke imaju povećanje broja zaposlenih u odnosu na režimsko komunističko razdoblje Socijalističke Republike BiH. Iako među većinom građana vlada percepcija o punoj zaposlenosti za vrijeme socijalizma, vidljivo je, da je područje Županije Zapadnohercegovačke bilo nisko industrijalizirano u to navodno „zlatno doba“ i da je u poslijeratno vrijeme nastupio mnogo jači razvoj. O broju ekonomske emigracije, koja je u to vrijeme cvjetala, daleko više nego danas, također se ne govori.
Hercegovačka sklonost poduzetništvu je napravila Županiju Zapadnohercegovačku jednim od ekonomskih najpropulzivnijih kutaka Bosne i Hercegovine. Podaci dobivaju na težinu, kada se zna da skoro sve općine Bosne i Hercegovine imaju pad broja zaposlenih u promatranom razdoblju. Izuzeci su općine Čitluk, Vitez, Kiseljak i Žepče.
Zapadnohercegovačka županija je ujedno uvjerljivo najveći izvoznik po podacima per capita u Federaciji BiH i na nivou Bosne i Hercegovine. Usporedno s komunističkim režimom, ZHŽ danas izvozi proizvode, nekada je izvozila samo radnu snagu, jer u “divnoj” Jugoslaviji za tisuće takvih posla nije bilo.
Iako često čujemo da je Hercegovina nastala na poratnom lovu u mutnom i da njome vlada uvoznički lobi, koji narušava trgovinski bilancu Bosne i Hercegovine, podaci Federalnog zavoda za statistiku demantiraju općeprihvaćene kvalifikacije i uvriježeno mišljenje u Bosni i Hercegovini.
Posebno „bode“ podatak da je «žila kucavica» FBIH – Kanton Sarajevo, kanton s posebnim poreznim potrebama, koji živi na račun drugih kantona u FBIH zapravo među najmanjim izvoznicima u Bosni i Hercegovini, te je evidentno da životari na nepravednim koeficijentima i na radnim mjestima nastalim činjenicom da su glavni grad države koja vuku diplomatsko/konzularna predstavništva, predstavništva svjetskih organizacija, fondacije, svjetske humanitarne udruga, koje za sobom vuku armiju zaposlenih – prevoditelja, vozača i administracije. Podatak o kojem se šuti jest da u Kantonu Sarajevo preko 100.000 ljudi radi u raznim razinama administracije, kako gradske, tako kantonalne, državne, federalne. Dakle cijela jedna ZHŽ je u Sarajevu uposlena u administraciji. Privilegij o kojem ostali kantoni FBiH mogu samo sanjati.
Kada bi raspodjela PDV-a bila u skladu sa zakonom, točnije s ukinutim posebnim koeficijentima, što se trebalo dogoditi davno, 5 godina nakon stupanja Zakona na snagu, što bi sa tih 5 milijuna maraka godišnje više ZHŽ mogao tek učiniti? Koliko bi se reinvestiranjem tih sredstava moglo zadržati građana ZHŽ-a od iseljavanja?
Zakon o raspodjeli PDV-a dakle , nije samo ekonomsko pitanje, on je direktno usmjeren na pustošenje pojedinih krajeva FBIH. I umjesto da FBIH donekle ispravi nepravdu, i posebne koeficijente dodijeli krajevima koji žive u otežanim prirodnim uvjetima, kao što to čine sve zemlje svijeta, primjerice, naseljena brdska i planinska područja, i dalje se kroz raspodjelu PDV-a financira administrativni begluk Sarajeva. Na račun svih ostali kantona u FBIH. Ljudi kojima su naravno, puna usta države. A kako i ne bi bila kad svi rade za državu.
Zapadna Hercegovina je dakle daleko od onog kakvom je nastoje predstaviti FTV kao i njihivi satelitski novinari u Hercegovini.
Tablice izvoza po kantonima:
Izvori:
– Federalni zavod za statistiku, Bilten po kantonima
– Statistički kalendar YU 1989.
*31.3.1988. zaokruženo u tisućama
wpDiscuz