Pavelić je 18. rujna 1944. godine posjetio Hitlera, iznijevši mu svoje zahtjeve u svezi reforme njemačke kvislinške vojske na Balkanu u koju je obmanom utjerao mnoge Hrvate i Bošnjake. Iako se Treći Reich urušava Hitler je tek donekle prihvatio zahtjeve u svezi jačanja postrojbi NDH i dopustio da se njemačke postrojbe Domobranstva i Ustaške vojnice formalno ujedine u Hrvatske oružane snage i ustroje u divizije i korpuse (to je provedeno već s 1. prosincem 1944. god.); ali čak ni tada nije dopustio da postrojbe Zavisne Paradržave Handž-Ustaške imaju zasebno zapovjedništvo (funkcija Glavnog zapovjednika NDH je imala tek formalni značaj) nego su postrojbe NDH i nadalje ostale pod zapovijedanjem njemačke vojske.
Ovo je ključni argument na osnovu kojeg tisuće bošnjačkih i hrvatskih obitelji imaju pravo tražiti odštete i mirovine od Njemačke.
Naime Njemačka je isplatila mirovine svim kvislišnskim vojskama i odštete njihovim obiteljima zbog prisilne mobilizacije u nacizam osim području bivše Jugoslavije.
Neki tvrde da je Tito odustao od traženja te odštete i deviza ukoliko Njemačka otvori tržište Jugoslavenima.
Međutim u pravnom smislu taj eventualni Titov dogovor s poslijeratnom Njemačkom ne vrijedi na personalnoj razini.
Obitelji prisilno mobiliziranih Bošnjaka i Hrvata imaju pravo na odštete i mirovine iz Njemačke . Radi se o milijunima. Na njima je da ulože zajedničku tužbu i podignu standard na ovim prostorima.
Konačno da iz Bundestaga dobijemo ozbiljne novce osim neozbiljnog Juratovića i Ahmetovića.