Probnim „balonom“ uvažene Doris Pack o „dobronamjernosti“ pri rješavanja višegodišnjeg haosa u BiH,te položaja hrvatskog naroda,izraženog kroz rečenicu: “Morate se riješiti županija, ali tako da se očuva uloga Hrvata” ,sve više smo u uvjerenju da se sudbina Hrvata u BiH želi zapečatiti,da se svedu na razinu nacionalne manjine.
Evidentno je da se stalnim angažmanom Turske,a uz nesebičnu pomoć SAD-a,te puku promatračku „pomoć“ EU želi stvoriti država po mjeri,odnosno želji Bošnjaka,iliti Muslimana.
Što znači „očuvati ulogu Hrvata“?
Kao da su Hrvati pali sa neba,kao da su tu od jučer,pa im treba očuvati ulogu u nekakvu društvu koje bi bilo temelj za nekakvu buduću perspektivnu državu u kojoj bi bili sretni i zadovoljni.
Zaborav je vrlina svih nas,zaborav je sastavni dio politike,to je nedvojbeno,ali olako uzimanje u ruke sudbine jednog naroda ne vodi ka nekakvoj perspektivnijoj budućnosti države,pa ma kako se ona zvala i po kojem Ustavu ili sporazumu ona nastala,mirnim ili prisilnim putem.
No,da se malo vratimo u povijest,pa razmotrimo što je to bila Bosna,recimo u postocima i promjenama vjerskih zajednica do 1468 godine. Izraze li se te promjene u binarnoj suprotnosti između kršćanske i islamske vjerske zajednice, onda su u razmjerno kratkome povijesnom razdoblju nastale dramatične promjene: dok je 1468. u zemlji bilo 99,1% kr šćanskih i samo 0,9% muslimanskih kućanstava, već 1520-1535. udio kršćanskih kućanstava smanjio se na 53,7%, a udio muslimanskih povećao se na 46,3%, da bi se na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće govorilo o muslimanskoj apsolutnoj većini u Bosni i relativnoj većini u Hercegovini,a da ne pominjemo da od popisa stanovništva 1948. do 1991, u rasponu od četrdesetak godina, udio Srba smanjio se od 44,3 na 31,3%, udio Hrvata od 23,9 na 17,3%, dok se udio Muslimana povećao s 30,7 na 43,7% stanovnika,pa ako uzmemo u obzir zastrašujuću poruku „probnih aktera“ popisa pučanstva naredne godine,da će se brojčano stanje Hrvata u BiH prepoloviti,onda nam ne preostaje ništa drugo nego se zapitat gube li Hrvati pravo na svoju višestoljetnu Domovinu,odnosno prijeti li im slijed sudbine ovih brojki gore navedenih.
Srbima ta opasnot možda i ne prijeti,oni su osigurali svoju opstojnost kroz „Republiku Srpsku“ i samim time su izvan „domašaja“ bošnjačkih unitarista,ali nama Hrvatima, kojima prodaše onaj zadnji oblik zaštite opstojnosti kroz Herceg Bosnu, mislimo da je budućnost itekako upitna.
Hrvatima u BiH više nije i ne smije biti dovoljna institucionalna ravnopravnost protkana kroz obećanja bošnjačkih unitarista i naših-hrvatskih leziljebovića, nego ona istinska ravnopravnost kroz Treći entitet ili samodređenje do otcjepljenja, što je Poveljom UN i dozvoljeno.
„Hrvatska radikalna stranka“ koristit će ovu Povelju kao čin nenasilne borbe hrvatskog naroda u BiH za svoju budućnost, pa smo zbog toga za ukidanje Županija i stvaranja Trećeg entiteta, odnosno samodređenje do otcjepljenja.