Gledajući Centralni dnevnik na TV Face-u, koji uređuje Senad Hadžifejzović, i na kojoj je gostovala poslanica SDS-a, Aleksandra Pandurević, gdje je dominirala aktualna tema o presudi Sejdić-Finci, tj. pregovori stranačkih lidera oko donošenja izbornog zakona za BiH, upalo nam je u oči fokusiranje krivnje za neuspješnost pregovora na hrvatske pregovarače, tj.Dragana Čovića i Martina Raguža.
S obzirom da su i Senad Hadžifejzović i Alesandra Pandurević po profesiji novinari, koji su u funkciji određenih političkih stranaka i koji uglavnom zastupaju interese srpskog i bošnjačkog naroda, ne možemo da se ne sjetimo prijeratne emisije „Yutel” koju je uređivao Senad Hadžifejzović i tadašnjeg SDS-a, na čelu s Radovanom Karadžićem, koji su zagovarali ostanak Jugoslavije, a svu krivnju su prebacivali na Hrvatsku demokratsku zajednicu i dr. Franju Tuđmana, nazivajući ih „povampirenim nacionalistima”.
Danas je Senad Hadžifejzović glasnogovornik bošnjačkog Sarajeva, a Aleksandra Pandurević glasnogovornik srpskog Sarajeva koje se danas zove Istočno Sarajevo, i njihov stupanj suglasnosti da su krivci za neuspješne pregovore ponovno predstavnici hrvatskog naroda koji dolaze iz dvaju HDZ-ova jasno pokazuje kako je sve prolazno, samo su interesi vječni.
Svakom iole politički informiranom Bošnjaku i Srbinu, a kamoli nacionalno osviještenim novinarima, Aleksandri Pandurević i Senadu Hadžifejzoviću, je u potpunosti jasno kako Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, ali bi savršeno mogla funkcionirati kao država s dva entiteta, od kojih je jedna Republika Srpska, a drugi Federacija BiH kao bošnjački entitet.
„Historijski sporazum” iz kolovoza 1991. godine, koji su potpisali Radovan Karadžić (od kojeg je Aleksandra Pandurević učila srpsku politiku), ispred SDS-a, i dr. Muhamed Filipović (politički mentor Senada Hadžifejzovića), jasno je predviđao novu Jugoslaviju, po mjeri srpskog i bošnjačkog naroda, a Hrvatima je tim pregovorima predviđena kulturna autonomija, što je bio i povod dolaska srpsko-crnogorskih rezervista iz Srbije i Crne Gore, na poziv SDS-a, u dolinu Neretve, 18. rujna 1991., kao vojno sredstvo za pravljenje hrvatske kulturne autonomije.
Pokoljem nevinog stanovništva u mjesto Ravno, prvim ratnim zločinom „Historijskog sporazuma”, na čiji spomen nam još uvijek odjekuju riječi tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića, kako „to nije njegov rat”, već je tada bilo sasvim jasno kako prostori u BiH gdje u većini žive Bošnjaci neće ni na koji način ometati da se iz Bosne i Hercegovine vrši agresija na Republiku Hrvatsku, od strane SDS-ovih dobrovoljaca i JNA.
Dok su Vukovar, Dubrovnik, Škabrnja, Mostar i sl., doživljavali svoje najteže trenutke u povijesti, tzv. „Yutel” sa sjedištem u Sarajevu, koji je uređivao Senad Hadžifejzović, je govorio o AVNOJ-u i bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti. Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine nikada ne može zaboraviti Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Hrvatskom vijeću obrane što su spriječili stvaranje Velike Srbije, izlazak na srpsko more, ali nam je vrlo zanimljivo zašto Senad Hadžifejzović ponovno upada u istu jamu.
Kada malo bolje izanaliziramo Bošnjake koji su podrijetlom iz Srbije i Crne Gore, tj. iz Sandžaka, kao što su dr. Ejub Ganić (koji se na izborima 1991. god izjašnjavao kao Jugoslaven), Sefer Halilović (koji je bio načelnik Štaba Armije BiH, i koji je najodgovorniji za sukobe HVO-a i Armije BiH), Selmo Cikotić (koji je bio na posebnom zadatku u Bugojnu 1993. godine), Arif Pašalić (u Mostaru), Zulfikar Ališpago-Zuka (u Konjicu), Ramiz Delalić-Ćelo (u Grabovici), Vehbija Karić (Igman) i danas opet Senad Hadžifejzović, ne možemo se oteti dojmu kako njihov utjecaj stalno slabi povijesne veze između hrvatskog i bošnjačkog naroda, koji su stvarne žrtve SDS-ove vojne agresije, a uvijek iznova pokušava približiti interese srpskog naroda i Bošnjaka iz Sandžaka koji žive u Bosni Hercegovini.
Hrvatski narod je povijesno najstariji narod u Bosni i Hercegovini, jednakopravan, suveren i konstitutivan narod u Bosni Hercegovini, ima svoje prostore, koje je obranio HVO i u kojima žive kao većina, ima pravo na biranje svojih predstavnika u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, i neće nikada dopustiti da mu druga dva naroda oduzmu ono što mu povijesno i ustavno pripada.
wpDiscuz