Službeno je počela predizborna kampanja, ovaj puta za općinske izbore u BiH. Iako se ovi izbori ne čine nimalo važnim, ipak će od rezultata koje će neke stranke ostvariti ovisiti i njihove trenutne koalicije na višim razinama.
Po prvi put izbori se neće održati u gradu Mostaru što već sada daje slutiti kolika će uopće biti legitimnost ovoga „praznika demokracije“ i u ostatku izbornih jedinica, a pogotovo u spomenutom gradu, za kojega neki uporno žele sačuvati naziv grad – slučaj. Sramota je tim veća što je institucija tzv. Visokog predstavnika od Mostara napravila rugobu a što sada (opet) namjerno ne želi učiniti ga poput ostalih gradova u BiH.
Ta namjerna diskriminacija hrvatskih birača tko zna do kada će imati potporu međunarodne zajednice iako se stanje polako mijenja. Tko bi rekao prije par godina da će za samo mjesec dana uslijediti probni popis stanovništva u BiH, a iduće 2013. i stvarni!? Mnogima ne odgovara kakve će rezultate taj popis donijeti! Vjerojatno će oni pokazati da se u nekim „multi-kulti“ sredinama koje su se uporno u svijetu predstavljale takvima i na taj način isprosile ogromne iznose u vidu pomoći dogodilo etničko čišćenje u znatno većem opsegu nego u nekim prokazivanim sredinama poput Stoca ili Čapljine!?
Danas se govori i o „okrupnjavanju“ nekih županija, te su hrvatski predstavnici dugo godina iza rata, po prvi put u povoljnijoj pregovaračkoj poziciji – što se Hrvata tiče županije su trenutno jedini nositelj hrvatske suverenosti u BiH, te kao takve mogu i ostati.
Za još jaču pregovaračku poziciju BH Hrvata, potreban je i napor birača, a to je izaći na izbore u još većem broju i glasovati za neku od hrvatskih opcija, ali i na predstojećem popisu jasno tražiti upis podataka po nacionalnoj (i vjerskoj) odrednici. Naime, rubrika o nacionalnom i vjerskom izjašnjavanju nije obvezna, te se može očekivati, naročito tamo gdje su Hrvati manjina, a što se u prošlosti znalo događati, da se ta rubrika „preskoči“. Zato će trebati naći put do svakog Hrvata u BiH da naglasi svoju pripadnost i u slučaju da ga se to od strane popisivača i „zaboravi“ upitati.
Ne treba zaboraviti da će tu biti i takvih koji će (neki čak i u svećeničkoj mantiji) pokušati utjecati na možebitni drugačiji upisani odgovor od „Hrvat“. Sjetimo se i sadašnjeg člana BH Predsjedništva. Isti je izabran kao Hrvat i trebao bi Hrvate i zastupati, ali on sam ističe da govori bosanskim, a ne hrvatskim jezikom i da zastupa sve građane BiH, a ne samo Hrvate…
Zanimljiv je slučaj s kraja XIX stoljeća kada su u bunjevačka (hrvatska, op.a.) sela slali svećenike Mađare da bi Hrvate učinili Mađarima. U selu Santovu, mađarski je svećenik Varossy jednom prijeteći rekao: „Što se toliko držite svojeg jezika kada i tako morate podleći?“ Odgovor hrvatskih seljaka bio je previše drastičan – pobacali su pred njega njegove krunice i molitvenike i prešli u drugu vjeru. Tada drugog odgovora nisu imali. S obzirom da ovdje postoje i takvi svećenici kojima je klečanje pred sultanom i izmoljenje Ahdname, vrhunac demokracije, valja na vrijeme upozoriti i na takve. Naravno, ogromno veći broj svećenika u Hrvata će pred popis upozoriti svoje vjernike o pravilnom izjašnjavanju o naciji.
Ipak, nije sve tako crno, jer s druge strane, imamo i „Hrvatine“ kojima je otac Jovan, a majka Ajša. Ili Hrvata „Zvonku“ s televizije! Bilo bi interesantno čuti od njih, što je prevagnulo kod njihova izjašnjavanja Hrvatima? Nije valjda uzimanje hrvatske kvote radnih mjesta ili zastupničkih mandata, kako to iz osjećaja srama priznaše samoproglašeni Hrvati iz Goraždanske regije?
Milan Vidović l hrsvijet.net