Dakle, Marko Bekavac, hrvatski pomorac i kapetan broda, nepravomoćno je osuđen na 30 godina zatvora u Turskoj zbog šverca kokaina. Na brodu njegovog zapovjedništva, Phoenician M, u turskoj luci Eregli pronađeno je 137 kilograma kokaina, a priča je, naravno, klasična – kokain se našao tamo “slučajno”. Jer, znate, brodovima ugljena iz Kolumbije katkad usputno zaluta i koji kilogram bijelog praha, kao da su ga vjetrovi s Kariba donijeli.
Pravda? Aha, naravno, sve je jasno. Zapovjedna odgovornost – termin koji obično znači da je kriv svatko tko se zatekao u blizini, ali najbolje je krenuti od onih na vrhu, da ih se do kraja života ostavi u turskim zatvorima. Jer, očito, tko će drugi biti odgovoran za krijumčarenje kokaina na brodu pod panamskom zastavom, ako ne kapetan? Filipinci, Finci, Poljaci i Rusi s istog broda su se već izvukli, a naš Bekavac? On ostaje, kao simbol neke kolektivne odgovornosti, ne zato što je kriv, nego zato što mora netko.
I sve ovo dolazi u paketu sa šokiranim rodbinama, telefonskim pozivima i hrpom diplomatskih sastanaka. Na sudu su bile i supruga, i brat, i veleposlanik, i cijeli tim kao da se svi zajedno bore protiv nevidljivog neprijatelja. Jer tko god da je tu drogu stavio na brod – nije to napravio Bekavac. Melvan, tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske, naglašava kako su se brodske kamere i dodatno osiguranje tražili još prije nego je brod stigao u Kolumbiju, no kompanija je na to lijepo slegnula ramenima. Naravno, jer što je jedan kapetan da traži dodatne mjere sigurnosti kad svi znaju da je kokain u ugljenu skoro pa rutina?
Ali nije sve izgubljeno. Čeka se žalba, čeka se nastavak pravne bitke, jer, kako kaže Melvan, ovo nije trenutak za malodušnost. Jer u takvim slučajevima uvijek postoji nada, nada da će se sudovi u drugom krugu osvijestiti i donijeti presudu kakvu Bekavac zaslužuje – oslobađajuću. Do tada, Marko Bekavac ostaje u turskom zatvoru, kao žrtveno janje globalnog narkokartela ili, možda, jednostavno čovjek u krivom trenutku na krivom mjestu.
A dok Plenković u diplomatskom ringu obavlja svoju ulogu, pitamo se koliko je zapravo pravedno i koliko će vremena proći prije nego se sve ove igre s kokainom i politikom riješe. Jer, kako kaže naš premijer – Hrvatska očekuje pravednost. A kad bi to bilo sve što je potrebno, možda bi Bekavac već bio na slobodi.