I dok hrvatsku povijest, kraljeve, banove u BIH, simbole pobjede, prisvajaju drugi, Hrvati su opsjednuti simbolima tragike, smrti, poraza, mjesta pogibija. Netko je rekao da pobjednički narodi prostore označavaju mjestima pobjede, života, prkosa, slobode a narodi predodređeni za nestanak svoje životne prostore bilježe biljezima nestanka, odlaska, pogibija, muke i tragedije.
Tako je danas u BIH situacija da će prije Hrvatinićima i Petru Hercegu spomenik dići Bošnjaci nego Hrvati.
Hrvati vole smrt, tragediju i poraze. A i kako ne bi. Kad ih 555 godina predvodi sekta opsjednuta smrću. Iako formalno slave život. Navodno.
Nemamo namjeru unižavati plemenitu ideju spomeniku majkama udovicama, al dragi očevi nacije i gradonačelnici naših zaselaka i sela, jeste li se možda pitali odlaze li mladi odavde jer ste naš životni prostor napunili emocijom tuge, poraza , odlaska i besmisla?
Gostujući u blagdanskom izdanju programa Radija Ljubuški, gradonačelnik Nevenko Barbarić najavio je niz aktivnosti čija je realizacija planirana u 2020. godini, a među njima je i postavljanje spomenika majkama udovicama Drugog svjetskog rata i poraća iz Ljubuškog.
Hint je li znate da je kralju Tvrtku podignut spomenik u Herceg Novom? A da Herceg Stjepan nema niti jednog spomenika u Hercegovini?
Spomenik bi se trebao nalaziti u blizini zgrade Gradske uprave, a kako je kazao gradonačelnik Barbarić, brojni su razlozi zašto ovaj projekt nije dosad realiziran.
Podsjetimo, ideja o gradnji spomenika potekla je od pok. Ante Milasa koji je imao dvije godine kada mu je otac 1945. godine poginuo, a njegova majka Anica ostala je udovica s osmero djece.
Izrada spomenika povjerena je akademskom kiparu Stjepanu Skoki iz Ljubuškog, a na spomeniku će biti uklesani i stihovi hrvatskih pjesnika koje je odabrao i pripremio Veselko Koroman, hrvatski književnik i pjesnik, također iz Ljubuškog.
U idejnom rješenju spomenika uvjetovano je da budu minimalno četiri lika (majka s troje djece) koji će simbolizirati vrijeme žudnje za životom, tihu patnju, ufanje, vjeru i ljubav u Boga, piše Bolji Ljubuški.
Iz Udruge potomaka udovica Drugog svjetskog rata i poraća, koja je nositelj ovog projekta, ističu kako je izgradnja spomenika najmanje što se može učiniti za ove heroine svoga vremena. U Ljubuškom ih je, naime, bilo 758, dok je 2.227 djece ostalo bez svojih očeva,piše Ljubuški iks-portal