Samo je jedna strana u posljednjem ratu – hrvatska prihvaćala sve mirovne sporazume te je čak i utemeljenje Hrvatske zajednice, a kasnije HR HB provela sukladno važećim zakonima. Ni jedna druga strana to nije činila, nego je svaki put čak kalkulirala žrtvama i dužinom ratnih događanja.
Htjeli okončati rat
Nedugo nakon što su se organizirali Bošnjaci, a Srbi proglasili autonomna područja, Hrvati su u Grudama prije 26 godina utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Okupili su se načelnici i hrvatski predstavnici iz 30 općina u kojima su 1991. godine Hrvati činili većinu ili su pak bili relativna većina. Uputili su poruku da će se poučeni prvim zločinima iz Uništa i Ravnog oduprijeti srpskoj agresiji. I tako je i bilo.
Zahvaljujući Herceg Bosni obranjena je BiH, zaustavljen je pokušaj njezina zadržavanja u krnjoj Jugoslaviji. Hrvati su bili na visini zadatka i 1992. godine dajući sve od sebe da se ne dogodi rat. Pristali su i na bolni kompromis Cutileirova mirovnog plana po kojemu je, primjerice, čak i Mostar trebao biti dio bošnjačkoga kantona, odnosno nacionalne državice. Sva tri predstavnika iz tri naroda koja su u Lisabonu sudjelovala u tim pregovorima podržala su dogovor. U Lisabonu su 18. ožujka 1992. sve tri strane potpisale sporazum – Alija Izetbegović za Bošnjake, Radovan Karadžić za Srbe i Mate Boban za Hrvate. Samo deset dana kasnije, nakon sastanka s tadašnjim američkim veleposlanikom u Jugoslaviji Warrenom Zimmermanom u Sarajevu, Izetbegović je povukao svoj potpis i iskazao svoje protivljenje novom ustroju Bosne i Hercegovine i otkazao praktično zadnju prigodu da se izbjegne rat. Zahvaljujući Herceg Bosni i HVO-u te napose Republici Hrvatskoj, hrvatski i bošnjački dragovoljci i postrojbe dobili su prvo naoružanje. Iako su Srbi zahvaljujući nadmoći u broju naoružanja uspjeli zauzeti veliki dio zemlje, BiH se uspjela obraniti.
Prihvatili i najlošije
Upravo je zahvaljujući potpori Hrvatske i Hrvata održana infuzija i nesmetana opskrba i doprema vojne i humanitarne pomoći preko teritorija Republike Hrvatske. Nikada, očito, ne računajući na visoko postavljene ciljeve i prigodom sljedećih pregovora, hrvatski su pregovarači prvi pristajali i na još tri neuspješna mirovna prijedloga, dok su druge dvije strane imale očito kalkulacije odgovara li im upravo takvo rješenje.
Slijedio je Vance-Owenov mirovni plan s više kantona, odnosno regija. Dapače, Hrvati su ga željeli sami realizirati. Odbili su ga Srbi, a slična sudbina zadesila je Owen-Stoltenbergov plan triju republika koji su pak odbili Bošnjaci. Hrvati pristaju i na Washingtonski te Daytonski sporazum iako je to zacementiralo njihovu podređenu poziciju.
wpDiscuz