“Hrvati Središnje Bosne žrtve su džihada, a ‘neovisno’ Tužiteljstvo BiH prikazuje ih kao dio UZP-a”

Ivan Šušnjar, kolumnist  portala Poskok.info za Dnevnik.ba je komentirao današnju 25. obljetnicu zločina tzv. Armije RBiH u Buhinim kućama kod Viteza.

“Svaki put kad se obilježava neko mjesto zločina nad građanima BiH koji su ubijeni na tlu svoje zemlje a bili su spletom okolnosti Hrvati, i svaki put kad je u pitanju Lašva i Lepenica odgovor je isti. Šutnja režima. I šutnja paščadi režima. Šutnja Osmice. Šutnja Slava Kukića. Šutnja Željka Komšića. Šutnja El Fatihovih sinova iz sarajevskih magazina. Njihovi životi i njihova žrtva, nisu isti prema drugim životima i žrtvama u njihovoj zemlji, BIH. Nisu isti bili ni za života a nisu isti ni danas  u smrti. U Srednjoj Bosni leži David do Davida. No za Režim oni nisu ni D od Davida”, izjavio je Šušnjar za Dnevnik.ba.

Prema njegovim riječima, radilo se tu o ubijenom djetetu, ili ubijenoj starici svi su oni prikazani kao dio UZP-a,  premda je UZP koji je njih poubijao bio nikad procesuirani UZP javno proklamiranog džihada. Tvrdi i kako je riječ o istom onom UZP-u koji je  8 godina kasnije u New Yorku i Washingtonu ubiti 3000 US građana.Šušnjar navodi kako je to je UZP koji Šerif Patković s ponosom naziva “prostorom džihada od Čečenije do Bosne”.

“BiH – domovina pobijenih Hrvata Lašve i Lepenice, ne gleda na njihovu tugu i bol njihovih obitelji na isti način kao što gleda na druge tuge i boli. Augustina Grebenar za Bosnu ne postoji. Istražitelji zla, koje šalje Građanska Bosna, da istraže počinitelje zla, ne tragaju isto za krvnicima. Neki od tih krvnika u najvišim su tijelima OSA-e.Građanski krvosljednici ne slijede isto svaku krv. Prostor džihada istražuje se selektivno. Jednu krv bivši pripadnici džihada njuše do u tančine, drugu krv ako osjete promptno zatvaraju dosjee”, smatra.

Te žrtve, nazovimo ih građanima BIH, smatra Šušnjar,  a ne Hrvatima, nisu bili krivi što su se u dato vrijeme našli na datom mjestu.

“Nisu krivi što su bili Hrvati i zaslužuju pravdu kao građani BiH, kao svaka druga žrtva u ovoj zemlji. Bila ona iz Dretelja ili iz Buhinih kuća. No to tako nije. Jame, logori, prerezani vratovi HrvataArednje Bosne vječni su spomenik selektivne pravde Haaškog suda, suda koji nije slučajno izbjegavao istraživati 1993. godinu.  Te žrtve vječni su konceptualni uradak, performans selektivnih progona Suda za ratne zločine u BIH.

“Vječni su ožiljak’profesionalnosti i neovisnosti’ BH Tužiteljstva. Onog istog Tužiteljstva u kojem pisari jedne Ugledne ambasade imaju ovlasti zaustavljati procese. Iste one ambasade iz koje trenutna ambasadorica, koja je podigla nacionalizme i mržnju u BIH na “zavidan” nivo trenutno bježi na kraju svoje neuspješne karijere.  Ne dajući nam odgovor koji nam je obećala dati. Odgovor – zašto je uposlenik njene ambasade smatrao da može zaustavljati istrage na “neovisnom tužiteljstvu” i koliko njenih uposlenika to i dalje misli?”, rekao je Šušnjar.

U Vitezu je danas obilježavanje 25. obljetnica zločina nad hrvatskim braniteljima i civilima u selu Buhine kuće kojeg su počinile postrojbe tzv. Armije RBiH 9. siječnja 1994. godine. Cilj bošnjačko-muslimanske vojske bio je, osvajanjem Buhinih kuća, inače hrvatskog sela, presijeći enklavu Lašvanske doline na dva dijela – Vitez i Novi Travnik i Busovača. Tog 9. siječnja 1994. godine u Buhinim kućama svirepo je ubijeno 27 Hrvata.

Najmlađa žrtva pokolja je dvogodišnji dječak Danijel Grbavac. Hrvatski branitelji su zarobljeni i masakrirani. Identifikacija izvršena mjesec dana kasnije u Vitezu, u veljači 1994. godine, najbolje govori o kakvim se krvnicima radilo budući da su tijela hrvatskih branitelja izrezana i motornom pilo na dva tijela, poput onog ubijenog Marka Buhića.

G. Arapović l Dnevnik.ba