Hrvatski narod živio je u uvjerenju da hrvatska politička elita – kako u Hrvatskoj, tako i u BiH – ima Plan B, trenutak kada će im prekipjeti i kada će pozvati narod na neposluh. No, umjesto razjarenih Hrvata, mi gledamo novu političku vrstu, potpuno odnarođenu, mutiranu generaciju političkih birokrata, zombie daytonlije – one koji neumorno čuvaju ravnotežu između zvijezda, svemira i Bosne, na jedan poseban način.
U jeku posve očekivane ustavne krize u Bosni i Hercegovini nastale nakon što je nelegalni Schmidt odlučio još malo izmokriti se po dostojanstvu ovih prostora, hrvatsko političko “vodstvo” odlučilo je preuzeti ulogu moralnih arbitara, objašnjavajući Srbima kako je obespravljenost ustavna kategorija i kako je njihova sudbina već odavno ispisana u laboratorijima međunarodnih eksperimenata.
Ako sutra OHR zabrani konstitutivnost, pozivajući se na ovlasti božanstva kojem je moždana arhitektura pretrpjela trajne hemeroide, onda ćemo i to prihvatiti kao novu, neupitnu pravnu stvarnost.
Jer, tko su Srbi da negiraju fluidnost ustava kada su Hrvati odavno pokazali da se može preživjeti i bez prava, bez jezika i bez političkog dostojanstva?
FLUIDNI USTAV
Ustav znači nešto poput stamenosti, nešto što se ne mijenja tako lahko, svugdje u svijetu, dok u BiH predstavlja sve suprotno od toga. Ustav BiH nije stabilan pravni okvir nego pravosudni TikTok – algoritam međunarodnog pravnog aktivizma koji prilagođava svoja pravila u realnom vremenu, ovisno o tome tko je trenutno geopolitički podoban, a tko je za odstrel.
Samoevolucijom OHR-a i on prestaje biti tumač nepromjenjivog ustava, nego kvačilo njegove stalne izmjene. Ustav BiH tako postaje kvarljiva roba, nešto što je premreženo mutacijama, dok je jedina konstanta bh. političkog sustava – Visoki predstavnik.
Nakon mutacije iz moderatora u Boga, on je toliko savršen i moćan da mu mijena više i ne treba. Ta tko bi iz stadija božanstva reterirao na nešto manje moćno?
OHR-ovo UKIDANJE HRVATSKE KONSTITUTIVNOSTI 2001. – PRESLIKAVANJE MODELA NA SRBE
Poništenje konstitutivnosti Srba ne bi bilo nikakva pravna novost, jer upravo to je urađeno Hrvatima OHR-ovim amandmanima na ustave entiteta 2001. godine, i to uz groteskno obrazloženje kako se time zapravo “jača” hrvatska konstitutivnost. Dakle, isti model je već primijenjen jednom, a sada se pokušava ponoviti nad Srbima.
Konstitutivnost, koja ne znači ništa drugo nego da su tri naroda temeljni u odlučivanju pa tako i u odlučivanju o unutarnjem državnom uređenju, tada je pretvorena u nelogično teritorijalno crpljenje prava.
Tako je nastala apsurdna logika prema kojoj se entiteti moraju povinovati državi koja tvrdi da su konstitutivni narodi teritorijalni na cijelom teritoriju, iako su upravo konstitutivni narodi odlučili da će nad 49% vrijediti jedan sustav (unitarna logika), a nad 51% konsocijacijski federalizam.
Onaj tko je to poništio, poništio je konstitutivnost naroda na cijelom teritoriju, jer od tog dana ne vrijedi volja tri temeljna naroda na cijelom teritoriju, već je na snazi 100% BiH volja OHR-a na cijelom teritoriju.
POLITIČKA MASKIRNA MREŽA UZALUDNE TREZVENOSTI
Poziv na kompromis između Banje Luke i Sarajeva nije ništa drugo nego pokušaj političkog PR-a koji treba prikriti činjenicu da su Hrvati u BiH već odavno prestali biti akter, a postali živi dokaz da nacija može postojati i bez stvarnih prava.
Pa umjesto da barem šute i daju cijeloj priči dozu dramatičnosti, zombie hrvatstvo odlučilo je progovoriti, na jedan poseban način, i dati do znanja kolonizatorima da se na njihovu neozbiljnost i bezopasnost mora ozbiljno računati kao na sedacijski faktor.
“Stabilnost i mir su conditio sine qua non,” rekao je Brkić, kao da uistinu vjeruje da je BiH politička sinusoida u kojoj će Srbi i Bošnjaci odjednom, nakon desetljeća sukoba, pronaći zajednički jezik. Čak i ako bi ta fantazija imala realne temelje, ostaje pitanje: mir pod čijim uvjetima?
Jer, ako Schmidt i međunarodna zajednica odluče da pravo Srba na politiku prestaje onog trenutka kada se ne slažu s Visokim predstavnikom, onda ni mir, ni kompromis nemaju nikakvog smisla.
KADA VLASTITA POZICIJA POSTANE TERET
Na kraju, pitanje više nije kako se Schmidt ponaša, već kako se ponašaju oni kojima je oduzeto pravo da odlučuju. Hrvati su već prošli ovu političku amputaciju, a sada gledaju kako se isti skalpel primiče i Srbima. No, dok su nekada imali iluziju da će se, u trenutku kad im prekipi, organizirati, povući crtu i stati u obranu svojih prava – sada su se probudili u stvarnosti u kojoj su njihovi političari zaboravili što znači prekipjeti.
Kada vlastita obespravljenost postane svakodnevna norma, kad poniženje prestane izazivati reakciju, onda pitanje više nije tko kroji pravila, već tko ih uopće još doživljava. Jer, nema gore pozicije od one u kojoj ti nije ostalo ništa za izgubiti, a ti se i dalje ponašaš kao da ne smiješ riskirati.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
