HORVAT: Neki su čak govorili i o građanskom ratu

Srećko Horvat, filozof, publicist i politički aktivist, zadnje dane provodi u Ateni. To je uostalom bilo i za očekivati; Horvat već godinama pomno prati političku i društvenu situaciju u Grčkoj, a imao je i nezanemarivu ulogu u “otkrivanju” grčkog ministra financija Janisa Varufakisa široj javnosti.
Upravo zahvaljujući Horvatu su se lider Sirize Aleksis Cipras i tada samo nezavisni ekonomist i žestoki kritičar kapitalističkog poretka Varufakis upoznali. Obojica su 2013. gostovali na zagrebačkom Subversive festivalu, kojeg je Horvat organizirao, te je tako nastala donedavna okosnica aktualne grčke vlasti.
U razgovoru za Index Horvat komentira najnovija zbivanja u Grčkoj i poteze Sirizine vlasti, te otkriva kakvu budućnost za svoju državu Grci priželjkuju.
Kako komentirate činjenicu da je grčki parlament sinoć glasao “Za” paket mjera štednje, premda je grčki narod na referendumu sa 61% glasao “Protiv”?
Sada je jasno da Cipras nikada nije očekivao da će grčki narod takvom većinom glasati “Protiv” na referendumu. Iz izvora bliskih vodstvu Syrize, čuo sam da su očekivali tek nekoliko posto razlike i da su se ozbiljno spremali na suprotni ishod, odnosno “Da”, čime bi dobili mandat da sklope novi sporazum. Sada je jasno i zašto je Varufakis dao ostavku. Ne samo zato jer ga vođe eurogrupe nisu više htjeli vidjeti za pregovaračkim stolom, kako je Varufakis sam priznao, već i stoga što nije mogao pristati da nakon “Ne” na referendumu kaže “Da” novom sporazumu.
Sinoć je do kasno u noć, do 3 ujutro, trajalo zasjedanje u parlamentu, na kraju je 251 glasalo  “za”, 32 “protiv, a 8 je bilo suzdržano ili odsutno. Suzdržani su, među ostalim, bili predsjednica parlamenta Zoe Konstantopoulou, ekonomist Kostas Lapavitsas, ministar Lafazanis, dok je Varufakis bio odsutan. Označava li to kapitulaciju Syrize ne znam, vidjet ćemo, razni su scenariji sada u igri. Pitanje koje svakako ostaje jest kako je odlučno “Ne” mjerama štednje moglo poslužiti kao zeleno svjetlo za novi memorandum?
Koliko je grčki referendum onda uopće imao smisla? Čini se, naime, da će za grčki narod ishod biti isti – višegodišnje siromaštvo?
Situacija, nažalost, doista podsjeća na slavnu pjesmu Bertolta Brechta, koji je, ogorčen komunističkim ugušivanjem istočnonjemačkoga narodnog ustanka 1953. godine, zapisao: “Nakon ustanka 17. lipnja tajnik Saveza književnika naredio je da se u Staljinovoj aleji dijele letci na kojima se moglo pročitati kako je narod proigrao povjerenje vlade i da ga može ponovo dobiti samo udvostručenim radom. Ne bi li bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere neki drugi?”. Grčka je vlada sinoć odlučila raspustiti narod i odabrati neki drugi. Međutim, referendum je itekako imao smisao.
Po prvi puta u povijesti Europe jedan je narod izričito rekao “Ne” mjerama štednje. A sad, ako se pitate, kako to da je Syriza sinoć pristala na nove mjere štednje, ako je narod rekao “Ne”, mogući odgovor je sljedeći: u slučaju da je Syriza odlučila odbiti novi sporazum, to bi de facto značilo izlazak iz eurozone. Ankete pak pokazuju da je 70 do 80% onih koji su glasali “Protiv” ipak za ostanak u eurozoni, dakle, Syriza nema mandat za izlazak iz eurozone. I ako mene pitate, upravo je tu zakazala. Umjesto da je odmah, čim je došla na vlast krajem siječnja, počela pripremati narod za mogućnost izlaska, Syriza po tom pitanju nije učinila ništa. I to je razlog zašto pitanje na referendumu nije bilo “ostanak ili izlazak iz eurozone”, jer narod ne bi imao na osnovu čega da glasa. A to je, nemojmo se zavaravati, jedino istinsko i pravo pitanje.
Što je Syriza postigla raspisivanjem referenduma o štednji?
Mnogi ovdje u Ateni tvrde da se uopće nije radilo o referendumu ni o izlasku iz eurozone ni o mjerama štednje, već o povjerenju Ciprasovoj vladi. Bio sam na velikom prosvjedu u petak, koji je u bitnome utjecao na rezultate referenduma. Umjesto da prosvjeduju, 50.000 ljudi je slavilo, a Cipras je dobio dvostruki mandat. No kao što sam rekao, Cipras to očito nije očekivao i sad se Syriza zaista nalazi u nezgodnoj situaciji.
Mislim da je učinio sve kako bi izbjegao humanitarnu krizu koja bi se dogodila već za koji dan kada bi u grčkim bankama potpuno ponestalo novca. Neki su čak govorili o građanskom ratu u slučaju odbijanja sporazuma. Ukratko, Cipras između dva zla nije odabrao ono koje još nije probao, već ono koje je grčkom narodu prilično poznato.
Što grčki narod očekuje od budućnosti?

Da me netko teleportirao u Atenu i da ne znam da su banke zatvorene više od tjedan dana i da će, ukoliko ne dođe do sporazuma, uskoro ostati bez novca, nikada ne bih rekao da je ovo država koja je de facto već bankrotirala. Na ulici nema očaja, ljudi se snalaze i po prvi puta vjeruju da imaju neku budućnost. Teško je u to povjerovati nekome tko je u Hrvatskoj i bombardiran antigrčkom propagandom.
Morate znati da se u zadnjih nekoliko godina, kao odgovor na krizu, razvila alternativna i socijalna ekonomija. Seljaci i proizvođači razvili su direktni sustav prodaje proizvoda, čime su zaobišli i preprodavače i velike supermarkete, a time snizili cijene proizvoda. U Grčkoj oko 3 milijuna ljudi nema zdravstveno osiguranje, ali su se razvile socijalne klinike gdje doktori rade besplatno i pružaju besplatne preglede i zahvate. Jedna trećina stanovništva je na rubu siromaštva, ali razvile su se socijalne kuhinje.
Ministarstvo rada i socijalne solidarnosti nedavno je uvelo posebne kartice za 300,000 najsiromašnijih, čime sada imaju besplatnu hranu. Preko 200,000 ljudi, koji nisu mogli platiti račune za struju, sada imaju struju. Da parafraziram poznati stih Cher “is there life after love”, ne samo da je život poslije ljubavi moguć, nego je moguć i život van eurozone. Posebice kad je za Grke život u eurozoni bio sve samo ne – ljubav.
Kakav je među Grcima stav o napuštanju eura i povratak na drahmu?

Premda, kao što smo vidjeli, grčka vlada uopće ne pomišlja na izlazak iz eurozone, mislim da je narod već pokazao da može i bez eura. Ionako većina njih godinama živi bez eura u džepu.
Grcima u zapadnoj Europi često zamjeraju da su lijeni i da isisavaju novac iz državnog proračuna preko socijalnih povlastica. Kako oni odgovaraju na takve optužbe?

Pitajte ovih 3 milijuna bez zdravstvenog osiguranja i 3 milijuna na pragu siromaštva. Broj ljudi koji pate od depresije od 2010. do 2014. porastao je za 270%, broj samoubojstava za čak 35%. Kako Europska unija odgovara na takve optužbe?
Što mislite o njemačkoj doktrini da se “dugovi moraju vraćati”?

Mislim da je iznova dokaz licemjera Europe. Da nije bilo otpisivanja 60% njemačkog duga na Londonskoj konferenciji o dugu 1953., nikada Njemačka ne bi doživjela tzv. “Wirtschaftswunder” niti bi danas bila jedna od najmoćnijih ekonomija eurozone. Njemački dug nakon Drugog svjetskog rata iznosio je 200% BDP-a.
Deset godina kasnije, dug je bio manji od 20% BDP-a. I to zahvaljujući tome da im je otpisan dug. Morate znati da su upravo u tjednu pred referendum iscurili dokumenti tj. procjena Međunarodnog monetarnog fonda koji nedvosmisleno govore da je grčki dug neodrživ i da Grčka sve do 2030. ne bi uspjela otplatiti svoj dug čak ni uz vrtoglavi ekonomski rast od 4% na godinu, i što je još važnije – upravo je MMF otvoreno priznao da paket “Trojke” ne bi riješio grčki dug. Sada već davne 2012. godine MMF je tvrdio da je 110% BDP-a najviša granica duga koju neka država može imati.
Trenutno, Grčka ima dug od gotovo 180% BDP-a. I svima je jasno – pa čak i MMF-u – da je to neodrživo. I ako je Njemačkoj mogao biti oprošten dug, može i Grčkoj. Tim više da je Komisija za grčki dug nedavno pokazala da je taj dug nelegalan i odiozan. Zašto biste vratili dug privatnim bankama koje su vas i dovele u krizu, a većina novca ionako nije otišla u realnu ekonomiju već natrag u njihove džepove?
index.hr