Nikada u povijesti, od 1937. godine, Volkswagen nije zatvorio niti jednu tvornicu u Njemačkoj. No, hoće li uskoro, možda već iduće godine, zatvoriti tri tvornice?
Krah pregovora Uprave i sindikata oko produženja dugogodišnjeg kolektivnog ugovora, kojim se zabranjuje zatvaranje tvornica i radnih mjesta u Njemačkoj do 2029. godine, sada prijeti mogućnošću da se to dogodi.
Uprava tvrdi da se više neće pridržavati tridesetogodišnjeg “socijalnog pakta”, prema kojem od 1994. godine nije otpušten nijedan radnik, bez obzira na loše poslovanje kompanije. S druge strane, sindikati prijete štrajkovima kako bi obranili povijesno zajamčena radnička prava koja uključuju iznadprosječne plaće, dodatke, zagarantirane petominutne pauze svakog sata i praktički neraskidiv radni odnos.
Predsjednik Uprave Volkswagena, Thomas Schäfer, smatra da kompanija nije dovoljno učinkovita i da gubi konkurentnost, dok Daniele Cavallo, predsjednica Radničkog vijeća Volkswagena, najavljuje žestoki otpor i obećava da neće dopustiti zatvaranje tvornica.
Pojedini mediji podsjećaju da je Volkswagen uvijek tražio rješenja zajedno sa sindikatima tijekom kriznih vremena, no izvršni direktor Oliver Blume prekinuo je tu strategiju konsenzusa otkazivanjem zaštite radnih mjesta. “Sada je Uprava krenula na kurs konfrontacije. Radnička vijeća nemaju drugog izbora nego pružiti otpor”, pišu njemački mediji. Problem je u tome što je kultura štrajka u Volkswagenu dovela do apsurdnih sporazuma s radnicima koji više nisu financijski održivi, pa se postavlja pitanje mogu li najavljeni štrajkovi nanijeti više štete nego koristi.
Strah od zatvaranja pogona, ukidanja desetaka tisuća radnih mjesta i smanjenja plaća (najmanje 10 posto) uvukao se u njemačku, ali i europsku javnost. Šok je dodatno pojačala objava Audija (koji je dio Volkswagen grupe) da će u veljači iduće godine zatvoriti tvornicu u Bruxellesu i poslati kući 3.000 radnika.
Volkswagen ima previsoke troškove radne snage i previše zaposlenih, koji proizvode 500.000 vozila više nego što je potražnja u Europi. Analiza Instituta Prognos, naručena od strane Udruženja njemačke automobilske industrije, ukazuje na visok stupanj neizvjesnosti u industriji koja trenutno zapošljava oko 911.000 ljudi.
Mnogi su zatečeni problemima s kojima se Volkswagen suočava i pitaju se odakle dolazi potreba za gašenjem tvornica i otpuštanjem radnika. Najlakše je optužiti Kinu i njezine proizvođače električnih vozila koji dampinškim cijenama potapaju europsku autoindustriju, čineći je nekonkurentnom.
Drugi će pak optužiti Upravu kompanije. Dio njemačkih medija huška javnost na menadžere, a kao žrtvenog jarca vide izvršnog direktora Olivera Blumea, čija lanjska zarada od gotovo 9,7 milijuna eura posebno bode oči lijevih populista.
Veći problem uprave automobilske kompanije nije samo zarada, nego prekomjerna revnost prema zahtjevima političara koji su insistirali na naglom prelasku s motora na fosilna goriva na električna vozila. To je kompanijama značilo ogromne troškove razvoja i investicija, ali i veliki rizik, koji se obistinio, jer su potrošači ostali ravnodušni prema električnim automobilima.
Ključni problem Volkswagena je što je postao žrtva visokih troškova radne snage, prevelike moći sindikata i zaštite zaposlenih. Volkswagen, kao i druge njemačke kompanije, mnogo je skuplji od konkurencije zbog visokih troškova rada. Berlinski Tageszeitung istaknuo je moć sindikata metalaca (IG Metall) i Radničkog vijeća kao ključni problem, a Arne Meisswinkel, glavni pregovarač Volkswagena sa sindikatima, poručuje: “Moramo smanjiti troškove rada. Samo tako možemo zadržati vodeću poziciju i dugoročno osigurati radna mjesta.”
Plan Volkswagena nije samo smanjenje plaća radnicima kako bi se uvećao profit. Plan je ozbiljniji – novac od ušteda na radnoj snazi uložiti u održivo poslovanje, što uključuje ulaganja u baterije za električna vozila, digitalizaciju, smanjenje emisija CO2 i umjetnu inteligenciju. Te investicije su imperativ opstanka Volkswagena.
Suočavanje s istinom preduvjet je ozdravljenja Volkswagena. Ako želi opstati, ne može više poslovati kao dosad. Prevelika moć sindikata, nedodirljive radničke plaće i izdašne beneficije glavni su uzroci problema. Ako štrajkovi odlože potrebne promjene, radnici će se lako možda naći u ulozi grobara jedne od najvećih industrijskih ikona Njemačke.
wpDiscuz
