Dok su Reuf Bajrović i Emir Suljagić hrvatske zahtjeve da im Bošnjaci ne biraju izaslanike u Hrvatski klub Doma naroda i hrvatskog člana Predsjedništva nazivali rasističkim i fašističkim, to se još moglo tretirati kako ekscese dvojice bošnjačkih političkih ekstremista-marginalaca.
__________piše: Milan Šutalo I Hrvatski Medijski Servis
Stvar je postala ozbiljnijom, a zabrinutost većom, kada su Suljagićeve kvalifikacije preuzeli prvaci najjačih samozvanih sarajevskih ljevičarskih stranaka SDP-a i DF-a Nermin Nikšić, Željko Komšić, Damir Mašić, Denis Bećirović, pa sarajevski nazovi analitičari, sve redom stranački kadrovi, predstavljeni kao stručnjaci za koješta.
No, kada su vodeći bošnjački intelektualci, akademici, poput dr. Muhameda Filipovića, dr. Esada Durakovića i dr. Envera Kazaza proglasili fašističkim i rasističkim, oni će reći, “Čovićev Izborni zakon”, a riječ je o dokumentu iza kojeg stoje sve hrvatske stranke, članice Hrvatskog Narodnog Sabora- i to postao bošnjački mainsteam “rubikon je prijeđen” i sad već zvoni na uzbunu.
Sarajevski intelektualci i političari, istina, još koliko toliko, paze, kada izriču tako teške kvalifikacije, da im se ne može spočitati fašistički narativ- pa rasizam i fašizam, umjesto cijelom (hrvatskom) narodu pripisuju pojedincu- Čoviću, unatoč tomu što ono što traži Čović, traže svi hrvatski političari. Tako kada Ilija Cvitanović kaže da je nova kandidatura Željka Komšića najava nove majorizacije Hrvata, iz Sarajeva Čovića optuže za rasizam. Kada to isto ponovi Borjana Krišto, Mario Karamatić, Slaven Raguž, Bariša Ćolak, Predrag Kožul, Nikola Lovrinović, Tomislav Martinović, Ivan Musa,… sarajevski intelektualci u svima njima vide Čovića i njegov fašizam. No, nemojmo se zavaravati Čović je za njih samo personifikacija, ne samo HDZ-ove, već ukupne hrvatske politike u BiH. Ono što govore o i za Čovića, odnosi se na sve druge.
A sada su na korak da i sve Hrvate, s izuzetkom “časnih patriota”, a oni “pravi Hrvati”, za njih zapravo i nisu Hrvati, već Bosanci, proglase fašistima. Sjeme je već posijano. Marginalni, već spomenuti politički dvojac Suljagić- Bajrović u kontekstu “Čovićevog fašizma i rasizma” najprije je počeo spominjati “sto tisuća Čovićevih birača”, koji kao taoce drže “dva milijuna građana- Bošnjaka”, (treba li napominjati kako tako postupaju samo teroristi), potom bivši poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić neki dan napisa kako “dobri Bošnjani” “neće dijeliti zemlju s Latinima”, jer “Bosna pripada samo onima koji je vole”, a Latini su, napisa on “Bosnu izdavali, prodavali i rušili”, da bi sarajevski akademik Esad Duraković na regionalnoj N1 televiziji ovih dana objasnio kako Komšićeva kandidatura nije dobra jer će dovesti do “homogenizacije ekstremnog hrvatskog biračkog tijela”.
Nakon ovakvih javnih istupa čovjek se zapita;
Prvo: Je li zahtjev hrvatskih političkih predstavnika, iskazan kroz prijedlog izmjena Izbornog zakona da sva tri ustavotvorna naroda u BiH biraju svoje predstavnike u, po Ustavu, nacionalno dizajnirane institucije vlasti; Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i Predsjedništvo BiH, po istim kriterijima -fašizam i rasizam? Ako jeste, onda je i Ustavni sud BiH, najviši tumač i čuvar Ustava BiH, koji je svojom presudom to naložio, fašistički i rasistički!.
Hrvati, kao i Bošnjaci i Srbi jesu narod i više od toga- nacija, a ne nikakav etnos ili etnija nepostojeće bosanske nacije, jer su sudionici i tvorci države BiH. Tako u Ustavu piše. Po spomenutim sarajevskim političkim prvacima i medijski najeksponiranijim intelektualcima nije teško zaključiti da je sloboda i pravo naroda na izbor svojih političkih predstavnika, u čemu se ogleda narodni suverenitet, što je drugo ime za demokraciju, vladavinu naroda-zapravo fašizam?
Drugo: Ako se pravo naroda na slobodu, na demokraciju, u daytonskom protektoratu naziva fašizom i rasizmom, zbog čega institucije BiH koje bi trebale kažnjavati takav “fašistički narativ” ništa ne poduzimaju, ne procesuiraju, ne kažnjavaju evidentan govor mržnje usmjeren prema jednom suverenom narodu, miru, suživotu i temeljnim ustavnim načelima BiH?
Treće: Zašto o tome šuti vrhovni tumač i zaštitnik Daytonskog mirovnog sporazuma Valentin Inzko, šef Izaslanstva Europske unije Wigemark, američka veleposlanica Cormack, britanski veleposlanik Ferguson…? Na svaki spomen trećeg entiteta, što je legitimni zahtjev za unutarnjim preuređenjem koji bi BiH učinio pravednijom i funkcionalnijom, i odcjepljenja RS, oni promtno reagiraju, dok na svakodnevno zagovaranje nametanje građanskog koncepta, što je, također, u suprotnosti s daytonskim ustavnim uređenjem BiH, eufemizam za političko podjarmljivanje manjinskih naroda u BiH- šute. Kao što šute dok se, sada već, ne samo, hrvatskim političarima, već i biračima, a očekivati je, uskoro i cijelom narodu, pripisuje fašizam i rasizam, što ga se sotonizira i dehumanizira. I to samo zato što zahtijeva da mu se osiguraju Ustavom zajamčena prava, ne tražeći ništa više za sebe, što nije priznaje i drugima.
Nakon što su najprije hrvatski političari proglašeni fašistima i rasistima, sugerirano kako su “Čovićevi birači” teroristi, a hrvatski birači, nazvani ekstremnima- pitanje je što slijedi? Hoće li nas “fašiste i rasiste” uskoro početi ubijati? Meta je stavljena!
wpDiscuz