Povijest je puna ironije, ali rijetko kada se dogodi da je ironija tako besramno očita kao u slučaju Christiana Schmidta i Republike Srpske. Njegov dolazak u Bosnu i Hercegovinu bio je najavljen kao trenutak u kojem će konačno nestati bunt, a BiH napokon postati ono što su u Bruxellesu i Washingtonu oduvijek htjeli – uređena, funkcionalna, unitarna država u kojoj nitko neće postavljati nezgodna pitanja o pravima naroda, entitetskom uređenju i onome što je u Daytonu stvarno potpisano.
Međutim, Schmidt je Dodiku dao nešto što mu nitko prije njega nije mogao dati.
Ne novac, ne vlast, ne status, ne oružje. Dao mu je povijesnu ulogu.
SCHMIDT – ČOVJEK KOJI JE DODIKU DAO DRŽAVNOST
Jer, ono što Dodik pokušava godinama – graditi Republiku Srpsku kao nezavisnu političku tvorevinu, razviti paralelne institucije i ojačati pravni okvir koji je izdvaja od Sarajeva – Schmidt mu je učinio lakšim nego itko prije njega.
Prije Schmidta, svaka priča o srpskoj samostalnosti bila je politička igra, manipulacija za bolju pregovaračku poziciju, galama pred izbore. Nakon Schmidta, ta priča je postala pravna realnost.
SCHMIDTOVA „RUKA PRAVDE“ – NAJBOLJI SAVEZNIK REPUBLIKE SRPSKE
Prije njega, Dodik se morao baviti diplomatskim vratolomijama, morao je balansirati između Rusije, Srbije i vlastite javnosti, morao je ulagati golemi trud da uvjeri Srbe kako je moguće od Sarajeva napraviti politički besmisleno tijelo.
Ali onda je došao Schmidt – i učinio sve to umjesto njega.
Schmidt je u jednom trenutku, iz svoje kancelarije u Sarajevu, odlučio da će BiH voditi dekretima. Nije to ni prvi ni posljednji put da međunarodni namjesnici ovdje donose odluke koje nitko nije birao, ali ovaj put se dogodilo nešto što nitko nije očekivao – ljudi su se umorili od pretvaranja da to ima smisla.
SCHMIDT JE SRBIMA DOKAZAO DA BIH NE POSTOJI
I tako je, zahvaljujući Visokom predstavniku, Republika Srpska napravila svoj sustav financiranja. Napravila je svoj pravosudni okvir. Sada preuzima svoje suce i tužitelje. Danas su to pravnici, sutra će biti policija, vojska, obavještajna služba. I sve to, ne jer je Dodik posebno genijalan političar, nego jer im je Schmidt dokazao da Bosna i Hercegovina ne funkcionira.
Kad im je rekao da je OHR iznad ustava, dao im je odgovor na pitanje: ako OHR može raditi što hoće, zašto ne bi mogla i RS?
Kad je rekao da će donositi zakone umjesto institucija, Srbi su shvatili da institucije BiH nisu ništa više od formalnosti.
Kad je počeo prijetiti sankcijama, Dodik je postao „vođa otpora“.
I sada, dok Schmidt udara još jedan dekret, Dodik uzima olovku i piše novu uredbu Republike Srpske.
I tako, korak po korak, iz odluka koje su trebale jačati Bosnu i Hercegovinu, Schmidt je izgradio temelje nečega što bi jednog dana moglo biti srpska država.
HOĆE LI JEDNOG DANA U BANJOJ LUCI SCHMIDT IMATI SVOJU ULICU?
Danas je Schmidt u očima Srba neprijatelj, tiranin, njemački činovnik koji pokušava modelirati Bosnu prema briselskim snovima.
Ali povijest ima svoje načine da ispravi optičke iluzije trenutka.
Nije nemoguće zamisliti dan u budućnosti kada će se u Banjoj Luci naći neka ulica, trg ili zgrada na kojoj će pisati ime Christiana Schmidta.
Ne zato što su ga voljeli.
Nego zato što im je dao ono što im nitko prije nije mogao dati. Zatvoren politički krug i povijesnu potvrdu da Bosna i Hercegovina nikada nije bila država u kojoj su Srbi vidjeli svoju budućnost.
Dakle hoće. Srbi će jednog dana sigurno slaviti Schmidta. Baš kao što Hrvati u RH danas, primjerice slave Milu Martića. Ili Bošnjaci Tuđmana.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
