Prije sloma Osmanske okupacije Austrija je bila vidno zainteresirana da se taj slom ne dogodi. U očajnom strahu od rastuće sile Rusije, austrijski baruni, pokušavali su na sve načine putem katoličkih svećenika , fratara, odgovoriti Hrvate od ustanka i pridruživanja Srbima u namjeri da se konačno Osmanlije skinu s kičme Huma i Bosne. No bilo je već kasno.
Očaj u narodu, svjesnost da se ta tiranija više ne može trpiti bili su jači od franjevačkog mahanja litanijama. Na upit jednog austrougarskog imperatora jednom Humljaninu u iz Neuma “A što ćete jesti kad krene taj ustanak” čovjek Hercegovac je odgovorio “Zemlju ćemo ako treba jesti i pred njim progutao komad zemlje izmješan s kamenjem”.
Kad je to vidio austrougarski seronja, zaplakao je. Tako kaže narodna predaja.
Nešto smo uvjereni da su to bile suze smijaliece. Rugalice.
Jerbo austrijski imperijalizam koji je uslijedio nakon Berlinskog kongresa, točnije nakon poništenog SanStefanskog mira, bio je pogubniji od Osmanskog.
Iako su gradili lijepe zgradice po Bosnama i Humu, stupanj eksploatacije zlata, bogatstva, ruda, u nekoliko godina opelješio je toliko bogatstva iz ruku naših praočeva kakvo za 400 godina Osmanlije svojom nazadnom tehnikom nikada nisu znale oteti od Bosne i Hercegovine.
Ako je Osmanska tiranija bila period čistog i nepatvorenog nasilja, genocida nad Hrvatima i Srbima te u konačnici elitocida nad Bošnjacima koji su se kroz bunu Gradaščevića, braneći pravo begovstva i sami suprotstavili Osmanlijama, onda je Austrijski kratki period okupacije ništa drugo nego pljačka.
Ponovilo se to i u Daytonu. Seronje koje u šali zovemo Visokim predstavnicma, tu su došli pljačkati. Jako su se obogatili. I Schmidt se došao obogatiti. On ako se vrati u Njemačku s istim stanjem na računu Inzko će mu se rugati dok je živ. Petritsch će ga cijeli život furati da je jebeni idiot.
Ponavlja se i danas nešto drugo.
Koračaju našom malenom zemljom neke velike prpošne sile i govore nam “Što ćemo jesti”.
Pojašnjavaju nam da ne znamo čitati slova. Da slovkamo dok čitamo Dayton.
Nije Dayton što mi mislimo da je Dayton. Nego je Dayton ono što Oni kažu da je Dayton.
Povijest se ponavlja.
Samo je važno da ovaj put budemo pametniji i da nakon sloma OHR osmanizma u BiH ne pristanemo da ponovno Austrougarska ponudi svoje usluge izrabljivanja naše zemlje.
Važno je da poštujemo Daytonski mir, držimo se slova međunarodnog prava i da velike prpošne sile postavimo pred međunarodni sud prave koji se bavi sankcijama za one koji krše međunarodne ugovore. Svojim izmjenama slova.
Koja dirati smjeli nisu.
Slovoslagači su staro hercegovsko zanimanje. Mi znamo slagati slova. Čitati ih.
Mi smo narod Ruđerov i Teslin.
Njihove zemlje svijetle našim svjetlom. Njihova torpeda su naša tehnologija.
Nezahvalni su. Nisu zaslužili dijalog. Vrijeme je da se zove međunarodni sud pravde.
Koji sudi kasapima međunarodnog prava.
Alo sud!
wpDiscuz
