Hercegovina homogena, cijepa se Zeničko-dobojska županija i pravi Posavsko-tuzlanska?

SARAJEVO – Petočlani pravni tim koji je imenovao veleposlanik SAD-a u BiH Patrick Moon, obavijen velom tajni, ubrzano i “naporno” radi na pronalasku usuglašenih i provodljivih preporuka za preustroj FBiH.  Jedna od produženih medijskih poluga za z zbunjivanje Hrvata u BIH jeste Rašićev Dnevni list. Evo šzo  “ekskluzivno doznaje” ta bošnjačka novina  iz “krugova bliskih međunarodnim diplomatima”, do sada se došlo do zajedničkoga stava o dvije stvari.
Prva je da je Federacija u financijskom smislu apsolutno neodrživa, osobito neke županije, i jednostavno se mora racionalizirati, što upućuje da je, po njima, neizbježno smanjiti broj županija i otpustiti vojsku viška zaposlenika na svim razinama. I drugi usuglašeni stav je da Federacija mora biti decentralizirana. Ostaje ključna i najtvrđa dvojba koliko će biti županija u FBiH i u kojim granicama. Naš izvor je potvrdio kako su odabrani i specijalno angažirani financijski stručnjaci došli do šokantnih podataka o financijskom poslovanju i perspektivi pojedinih županija. 
Županije neodržive 
Od ranije se znalo za teškoće i dubioze, za proračunske pljačke, međutim, porazno je, prema tim egzaktnim parametrima, kako svih 10 županija teško može izdržati i opstati pod tako velikim troškovnim opterećenjima i bez proizvodnje. Uz ogradu da neke mogu još izdržati određeno vrijeme, a nekima opet prijeti kolaps u vrlo kratkom razdoblju. Analizirajući financijsko stanje u županijama financijski su stručnjaci došli do spoznaje kako Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska, Zeničko-dobojska, Unsko-sanska, Bosansko-podrinjska, Srednjobosanska pa i Posavska županija jednostavno ne mogu preživjeti. Posavska županija je mala i ona malo troši pa se pretpostavlja da bi mogla još jedno vrijeme vegetirati. Primjerice, samo u Zapadnohercegovačkoj županiji dubioza se opasno približava frapantnoj brojci od oko 80 milijuna maraka i svakoga dana steže omču oko vrata Vladi Zdenka Ćosića.  Također, zna se da Unsko-sanska i Bosansko-podrinjska županija godinama financijski opstaju samo zahvaljujući sumnjivim i nepravednim financijskim injekcijama s razine Federacije BiH. Prema hrvatskim županijama Vlada FBiH redovito gaji maćehinski odnos. Zbog postojanja nekih većih kompanija koje se bave proizvodnjom nešto je bolja situacija u Sarajevskoj, Hercegovačko-neretvanskoj i Tuzlanskoj županiji. To su važni razlozi za racionalizaciju Federacije BiH makar je pravi tim stručnjaka navodno suglasan kako to nikako ne može biti odlučujući motiv da se eventualno sve županije ukinu, nego da se smanji njihov broj dominanto i prioritetno vodeći računa o povijesnim, zemljopisnim, nacionalnim, demografskim, političkim i na koncu ekonomskim odrednicama.  Dakle, to je neizbježan proces koji će podržati i međunarodna zajednica, prije svih SAD koji je spreman izdvojiti velike svote novca za isplate otpremnina za višak zaposlenika i njihovo otpuštanje u ukinutim županijama i na razini Federacije BiH.  Ovdje treba ukazati na jednu nametnutu, ali, čini se, i neutemeljenu digresiju koju su također ogolili domaći i strani financijski eksperti. Naime, notorna je neistina kako je ekonomsko-socijalna situacija u RS-u daleko stabilnija i podnošljivija nego u skupoj i glomaznoj FBiH. Aludira se dakle upravo na glomazni ustroj FBiH. Stanje u Federaciji nije dobro, ali je u RS-u još uvijek daleko gore. I jednom i drugom entitetu je zajednička kataklizmička financijska prijetnja.
Prekrajanje Federacije 
Do zadanoga roka, konac svibnja ili najdalje do ljetnih odmora, predstoji najsloženiji i najosjetljiviji dio posla pred timom pravnih stručnjaka, a to je “preporuka” o smanjivanju broja županija i njihovim međusobnim spajanjima.
Taj formalno-pravni pojam “preporuka” se svjesno forsira i naglašava jer nitko od angažiranih članova pravne “petorke” ne želi da ih se povezuje s bilo kakvim crtanjem novih županijskih karata. Te će bolne rezove morati, ipak, flomasterima odraditi netko sasvim treći. Iako to nitko ne želi potvrditi, polako se dolazi do stava da bi svakako trebalo ujediniti Hercegovačko-neretvansku, Zapadnohercegovačku i Hercegbosansku županiju i vezati ih oko Mostara. Razmišlja se i o opciji da se središnja Bosna spoji sa Zeničko-dobojskom županijom, ali pod dva uvjeta. Kao prvo da središte te nove i veće županije bude u Travniku i kao drugo da se iz Zeničko-dobojske županije Vareš, Visoko i Olovo pripoje Sarajevu, a Žepče i Usora mogućoj novoj Posavsko-tuzlanskoj županiji. Važno je naglasiti kako sami naziv “posavsko-tuzlanska” županija sugerira ustavno-pravni paritet. Sarajevska županija bi bila proširena, osim za Visoko, Vareš i Olovo i za područje Goražda, dok bi Unsko-sanska županija praktično ostala nedirnuta i njezina bi administracija bila pomagana iz posebnih fondova. Naravno, to su samo još uvijek tajnovita promišljanja koja nisu stavljena na papir i nisu službeno izrečena iz usta samih autora. Što se tiče razine Federacije, najozbiljnija je opcija smanjivanje njezinih nadležnosti i jačanje županija, a osobito općina. Pravni tim je navodno utvrdio neke šokantne nepravilnosti i nezakonitosti u radu Vlade FBiH u proteklih nekoliko godina. Došli su do neoborivih činjenica da je Vlada FBiH na sumnjiv i nepravedan način financijski pomagala neke županije poput Bosansko-podrinjske ili Unsko-sanske pa čak i Zeničko-dobojsku, dok to nije činila, primjerice, u Zapadnohercegovačkoj ili Posavskoj županiji. To je rađeno mimo zakona na način da su se donosile određene uredbe. Zanimljivo je da je najveći broj tih podzakonskih akata donesen u razdoblju dok je predsjednica FBiH bila Borjana Krišto iz HDZ-a BiH. U jednoj godini šokantnih 50-ak uredbi. Zbog čega predsjednica Krišto nije sprječavala kršenje zakona, nije poznato makar joj je to bila dužnost i obveza. Kako se i očekivalo, američki projekt preustroja Federacije ide “puževim korakom”, ali se on doista tretira vrlo ozbiljno, oprezno i studiozno. Kulminacija različitih pravnih zapleta tek predstoji. Po terenu politička temperatura dozirano raste kako cure spekulacije pa i sijanje strahova i sumnji. Svi žele, u neku ruku, biti spremni na izazove koji definitivno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
dnevni list