Ljubinjsko naselje Bančići nadaleko je poznato po dugovječnosti svojih stanovnika, od kojih je većina živjela i duže od jednog stoljeća, pa zato i ne čudi što je ovo mjesto nazvano selom stogodišnjaka.Iako su rađena i znanstvena istraživanja, nitko nije mogao točno utvrditi u čemu je tajna dugog života ovih seljana. Neki su rekli da je to zbog klime, neki pak da je zbog zdrave prehrane, dok treći tvrde da je tegoban život prepun odricanja očeličio mještane Bančića.
Neđo Janjić i njegova supruga Vasiljka napunili su 90 godina, au braku su punih 68. Ljubav je, priča ovaj starina, počela još u osnovnoj školi.
– Mi smo se uzeli 1949. godine, 20. siječnja. Ona je bila 12. u svojoj kući, a došla je osma ovdje kod mene. Imao sam dva brata, dvije sestre, oca i majku. Svi smo živjeli zajedno, a danas djevojke kažu: “Ako imaš majku, ja te neću” – priča Neđo kroz smijeh.
Za dugovječnost njegovih predaka i susjeda, kaže, nisu zaslužni prehrana i dobar standard, već zdrav i nezagađen zrak njegovog sela.
Općina Ljubinje počela je izgradnju zračne toplice u ovom selu. Pored motela, u ovom objektu bit će otvoren i muzej ljekovitog bilja. Tako će svi zainteresirani turisti moći da posjete ovo mjesto, nadišu se svježeg zraka, a možda i otkriju recept za dugovječnost.
– Ovo je najzdravije mjesto koje može postojati. Ovdje je takva klima da se ukršta morski i planinski zrak. Koju god travu da ubereš na ovom mjestu, možeš je jesti. Ovdje nema tvornica, nije zagađen svijet. Gdje su tvornice i rudnici, tu nema zdravlja – priča Neđo.
Sa suprugom Vasiljka ima lijep brak, ali su im stari dani, kaže, ljepši i lakši nego kad su bili mladi. Odgojili su četvero djece, a nisu bježali ni od kakvog rada. Uzgajali su duhan, a Neđo je nekada čuvao i 1.300 tuđih ovaca, za nadnicu, da bi nahranio i odškolovao djecu. Za doktora ovaj vitalni Hercegovac, kaže, i ne zna. Zdravlje ga dobro služi, a iako ima 90 godina, i danas može kilometre da prepješači.
– Svaki dan, ima pet godina, popijem po jedno pivo. Nekad s nekim popijem i dva, ali bogami ne odgovara. Nisam nikad kod ljekara išao. I dan-danas kopam i radim u vrtu. Ako ne mogu motikom stojeći, onda mogu klečeći. Okopam pet struka duhana, odmorim, pa onda opet – kaže Neđo.
Naš sugovornik se sjeća čak više od deset ljudi iz sela Bančići koji su živjeli duže od 100 godina.
– Moj djed živio je 107 godina, a otac samo 82. Majka 97, majčin otac 102 godine, a moja baba s majčine strane 104 godine. Čuo sam da ima jedna žena Škrba, u Dolu kod Stoca, da je 1912. godište, pa je li istina, ne znam – kaže Neđo.
Baka Rada Likić, koja je prošle godine umrla u 89. godini života, također je bila iz Bančića.
– Prema njenoj priči i prema onome što je uklesano na grobovima njenih predaka, vidimo da su neki živjeli čak i više od 100 godina. Njezin djed Nikola Budinčić živio je 104 godine, a njegov brat 101. Ovdje je živjela i jedna baka Mara Janjić, a ona je prije nekoliko godina umrla u staračkom domu sa 104 godine – priča Janjić.
Prema onome što je baka pričala, kaže on, u Bančić se težački živjelo. Vode nije bilo, a mnogo se radilo.
– Baka se znala našaliti pa je, kad su dolazili ljudi da ispituju jednu staricu od 100 godina što je jela pa toliko živi, odgovarala: “Najviše sam ti, moj sine, bila gladna.” Takav je otprilike bio život ovdje. Zaista težak – kaže Janjić.
Koliko je bio težak život mještana Bančića među posnim kamenom, bez plodnog zemljišta, govori i činjenica da su ovi ljudi nekada zbog vode pješačili čak do Stoca.
wpDiscuz