HANA HULJIĆ ‘Tata se boji, ali mene nije briga što će netko reći na moje prezime. Odlučna sam: bit ću kantautorica’

Imam dvije Alise, odnosno ‘Alisu’ i ‘Alice’. Prva je vedra, sanjiva, bajkovita, otkačena, a druga tužna, govori o nesretnoj ljubavi i djevojci koja se zbog nje osjeća kao da je u luđačkom svijetu – govori nam Hana Huljić o svojoj pjesmi inspiriranoj “Alisom u zemlji čudesa”, koju je otpjevala u dvije verzije, hrvatskoj i engleskoj. Obje su pjesme prije nekoliko dana izašle u javnost, a riječ je o prvim koracima koje je Hana napravila u predstavljanju svojeg kantautorskog rada javnosti.

– Riječ je o pop-pjesmama koje su reprezentativne za moj stil. Pjesme pišem jako dugo. Prvo sam napisala verziju na engleskom i glazbu za pjesmu. Općenito, sklona sam pisati riječi pjesama na stranom jeziku jer mi na hrvatskom sve zvuči prebanalno. Zato sam zamolila mamu da mi napiše tekst za ‘Alisu’. Ona je talentirana za to da uvijek uspije pronaći neku neobičnu riječ. Jako mi se sviđaju riječi kojima je počela pjesmu: ‘Sve je maknuto, taknuto’ – priča 28-godišnjakinja koja je za pjesmu snimila i spot.

Burtonova estetika

– S obzirom na ime i atmosferu pjesme, htjela sam u spotu prenijeti estetiku Tima Burtona, a mislim da je ekipa iz Pilot studija uspjela savršeno realizirati moje ideje. Jako smo se potrudili, od doma smo nosili fotelje za potrebe snimanja, a išla sam i u dućan kako bih na dva dana unajmila zeku kojeg sam koristila u spotu. Na kraju mi je prirastao srcu pa sam rekla da ću, čim dođem ponovno kući, opet otići po njega – smije se.

Iako se glazbom bavi otkad zna za sebe, donedavno Hana nije imala namjeru izvoditi vlastite pjesme jer je bila koncentrirana na skladanje klasične glazbe, čime se većinom bavila nakon što je završila Umjetničku akademiju u Splitu.

Bilo je tu i pjevačkih angažmana, ali malo drukčijeg tipa. – S Maksimom Mrvicom sam već pet puta išla na turneje u Kini i Koreju, koje traju mjesec ili dva. Na putovanja Mrvica vodi i bend koji se sastoji od bubnjara i udaraljkaša, tri violinista i čelista. I, tu sam ja, pjevam kao gošća i na nekim skladbama izvodim vokalize – kaže nam Hana. Mrvici će uvijek biti zahvalna što joj je pružio priliku da nastupa s njim.

– Priča o suradnji s njim jedna je od rijetkih u kojima mi je prezime bilo olakotna okolnost. Moj je tata napisao mnogo skladbi koje Maks izvodi, bliski su suradnici. Jednom im je hitno trebao vokal, a ja sam baš u to vrijeme pohađala satove solo pjevanja jer sam imala ambiciju baviti se opernim pjevanjem – prisjeća se Hana. Pozvali su je, otpjevala je jednu dionicu, a Mrvica ju je onda zvao na koncerte, pa na turneju.

Odrastanje

– Zapravo, prvo je zvao mojeg tatu da ga pita hoće li me pustiti. Tata je bio uvjeren da nema šanse da pristanem. Ali, volim iznenaditi, a malo i prkositi, pa sam pristala – smije se. Riječ je, kaže, o napornim turnejama na kojima se samo putuje i nastupa, bez previše vremena za razgledavanje. – Ipak, jako volim ići na ta putovanja jer smo se mi glazbenici jako zbližili. Svaki put kad odem, osjećam se kao u drugome svijetu – kaže. S Mrvicom nastupa i na njegovim koncertima u Zagrebu 30. i 31. ožujka u Lisinskom, gdje će mu se pridružiti na nekoliko skladbi.

Na jednoj od turneja, u suradnji s Englezom iz benda, snimila je i svoju drugu pjesmu, koju tek planira objaviti.

– Pjesma je uskoro gotova. Prvu smo verziju snimili na diktafon mobitela u hotelskoj sobi s izolacijom koju smo napravili od dva jastuka. Bio je to improvizirani studio – prisjeća se. Snimila je još jednu pjesmu, s kojom planira pričekati još neko vrijeme jer su ju napisali njezini roditelji, Tonči i Vjekoslava.

– Prvo sam htjela istupiti kao kantautorica, a vjerujem da će još biti vremena za to da pjevam i stvari koje mi napišu drugi – kaže.

Upravo je zbog poznatog prezimena, uz činjenicu da se bavila i drugim stvarima, Hana dugo odgađala solo karijeru.

– Tati sam više puta morala objašnjavati da me nije briga hoće li netko imati negativan komentar na račun toga što dolazim iz poznate obitelji. Bojao se reakcija i podbadanja. Ne zato što je njemu stalo do nečijih komentara, nego zato što se postavio zaštitnički i htio me poštedjeti takvih situacija. No, po tome ni ja ni brat ne bismo trebali raditi ništa u životu i nikad ne pokušati ništa iz straha od negativnih komentara. Cijeli sam se život opterećivala time, no više me stvarno nije briga. Došla sam do neke granice i jednostavno se prestala brinuti. Time se bavim i to jesam i ne planiram se skrivati. Valjda je to i stvar odrastanja – iskrena je Hana, pa uz smijeh dodaje: umjesto da ju je poznato prezime “poguralo”, najviše vremena trebalo joj je da se kod tate izbori da joj da odobrenje da se bavi pjevanjem.

U njihovoj se obitelji, kaže, razgovara samo o glazbi, a radi se stalno.

– Međusobno konstantno surađujemo, jednostavno ne bih mogla zamisliti da se bavim nečim u što oni nisu uključeni. Čim netko načuje da sviram, dolazi i pita što je to. Posebno mi je drago što brat uvijek prvo mene zove za savjete oko pjesama. Svi troje maltretiramo mamu tekstovima, ona ne zna kome će prije napisati. Funkcioniramo kao velika radionica – otkriva Hana koja se bavi i pisanjem orkestracija za tatine koncerte u Lisinskom i na Tomislavcu.

Obiteljski posao

Uskoro predstavljaju još jedan obiteljski projekt – “Žutu minutu”.

– To je nešto između mjuzikla i predstave u kojoj se pjeva. Mama je napisala tekstove. Igor Barberić igra više uloga, a pojavljuje se i Hana Hegedušić. Tata, brat i ja smo odabrali svatko po jedan lik i pisali glazbu za njega – kaže za projekt koji će premijeru imati u Lisinskom. Piše i glazbu za dječje predstave; surađuje s teatrom Gavran.

– Sebe i dalje vidim kao skladateljicu. Ali, kad već pišem pjesme i znam ih otpjevati, zašto ne bih? Razmišljala sam, ako mi nove pjesme “prođu”, to možda otvori lakši put da proguram orkestralne skladbe koje radim, što je danas jako teško. Kriterije sam si postavila visoko, htjela sam da moja glazba bude drukčija i originalnija i nadam se da sam u tome i uspjela – zaključuje.