Devedesetih godina, kada je Jugoslavija polako i sigurno išla prema svom kraju, a iz Beograda počeli prijetiti oružanim sukobom ako do toga dođe, Osim je vodio Partizan i bio izbornik reprezentacije Jugoslavije koja je netom 1990. sa SP-u u Italiji ispala u četvrtfinalu od Argentine.
“On je meni jednom htio prići nakon beogradskog derbija sa Zvezdom. Nakon utakmice sam ga vidio kako me pogledom traži u želji da mi priđe. To sam vješto izbjegao, uhvatio neku “krivinu” i ušao kroz tunel u svlačionicu”, prisjećao se Švabo susreta s Arkanom.
Tu je izbjegao susret sa zločincem koji je već bio poznat u Jugoslaviji zbog činjenja kaznenih djela zbog kojih je bio privođen pa radio kao pripadnik Državne sigurnosti, a zatim se involvirao u Crvenu Zvezdu.
“Osvoji Hajduk iz Splita Kup Maršala Tita i običaj je bio da se napravi svečani prijem u Nogometnom savezu Jugoslavije. Svi mi na okupu, zakuska, čestitke, kad ulazi Arkan. Obukao uniformu, kao vojvoda. Prate ga naoružani ljudi i pravo na mene. Dobar dan gospodine Osim, znate li vi mene, govori mi Arkan. Rekoh, ne znam momak, a ja znam tko je, nego onako. Zašto mog Crnogorca Dejana Savičevića nema više na terenu u reprezentaciji, reče mi Arkan, a ja njemu mangupski, kad ti budeš izbornik onda ga ubacuj koliko hoćeš”rekao je Švabo i nastavio priču:
“Počinje rat, Sarajevo pod opsadom, ja se spremam podnijeti ostavku kao izbornik i trener Partizana, ona sad već čuvena konferencija za novinare, a mene zove tadašnji predsjednik Saveza Miljan Miljanić i kaže, pakiraj se ti Švabo i vraćaj se u Sarajevo. Ovdje više neće biti sigurno za tebe.”
wpDiscuz
