Vanjsku politiku u Hrvata trebale bi voditi hrvatske institucije. A ne Vlada RH. Institucija koja svaki svoj selfie provlači kroz brusselski filter.
Vlada RH nije hrvatska institucija. Plenković nije hrvatski političar baš kao i njegovi odnarođeni kadrovi poput Pejčinović Burić ili Gordana G. Radmana.
Radi se o baruniji. Nosačima odijela. Wannabe Habsburzima slavenske krvi.
Ljudi su to sa značajnim hodom i jako važnim pokretom ruku. Oni savršeno namještaju počesto svoje značajna i umivena lica.
Ali državništvo, borba za svoj narod, to ne. To je tako primitivno. To je passe. I to košta.
Jamljanje od tog naroda, to da. To je plemićki. Voda teče tok, tok, ja te ljubim HercegBosno cmok.
To su malene sluge starih imperija Europe koje su projekt EU shvatili kao bezbolni način širenja svojih drevnih carstava. I nastavka izrabljivanja geopolitičke sirotinje koju su uvjerili da će tamo biri jednaka u pravima i obiljima.
Ta četiri stara carstva tek su podijelili tlo Unije u svoje četiri interesne zone. Habsburška zona, Karolinška, Nordmandska i Kastiljska.
I u njima jedna drugoj ne smetaju nit se miješaju. Tako se nitko Austriji, koja u EU ulazi 1995 nitko ne smije miješati oko onog što ona radi u “Njenoj” BIH.
Kada ruši Ustav, međunarodno pravo, pljačka banke, protjeruje Hrvate, nabija nas na kolčeve, diže u zrak, kada čini naša javna vješanja po svojim medijima.
Andrej Pavlovljev te stvari vidi. No on je barun, austrijske pokrajine Hrvatske. I njegovo je samo da udovolji. Da eventualno kao i stari baruni hrvatski, uguši pobunu seljaka, i javi caru da je pobuna gotova.
Pavlovljevoj baruniji, važnije je dostignuće za života umrijeti u miru kao barun bečki nego u borbi kao suveren Hrvata.
Stoga je logično da je Milanović iz njegove pozicije nešto kao tumor novog svijetlog poretka. Nepoželjan kao Matija Gubec, čovjek slabog porijekla, i prijeke naravi, koji se greškom dokopao pozicije, neki nitkov koji se usuđuje prkositi svetoj kruni.
Kruni koja je davnijeh dana, još od potpisa aneksije sa Sedžlucima kazala barunima u Zagrebu – ne primičite se BIH. I tamo, pošto oni poslušaše, bespogovorno kao i danas, počela s projektom dekroatizacije ono malo preostalih hrvatskih zemalja nakon osmanskog višestoljetnog nacizma. Ono malo zemalja na kojima i sad leže kosti hrvatskih kraljeva.
U državi podijeljene nadležnosti oko vanjske politike, u kojoj Predsjednik i “Premijer” imaju suprotne stavove o pristupu Istočnom pitanju, (Predsjednik je za to da se Hrvatska uhvati u koštac s njim, Barun je za to da Hrvatska sluša Gazde) teško se može pronaći model kako ta država uopće može imati državničku vanjskopolitičku inicijativu.
Sve što Hrvat osmisli, Brusseljanin obori.
Brusseljanin je strani igrač koji bez imalo straha od kaznenog progona slabi ugled zemlje, odaje državničke tajne i kompromitira vrh države. Taj ne da ta država ima vanjsku poltiku nego je njena vanjska politika On. A on je Njihov. Uhljez. Strani agent.
I doista. Od prvog dana Milanovićevog preuzimanja Pantovčaka njegovom prohrvatskom pristupu se suprotstavio snažan protuhrvatski lobi. Probosanska, probrusselska, proukrajinska, proturska, proklingonska, sve samo ne prohrvatska Vlada Andreja Plenkovića.
Radi se o grupi ljudi koji se boje. I koji toj vrlini uče druge. Po svojim ministarstvima straha. Svoj toj vojsci riječ odvažnost je tuđica. A riječ čojstvo nikad nisu nit guglali.
Oni ne poznaju povijest Hrvata, niti odnose geopolitika u regiji, niti interese kolonijalnih sila nad nama, koje su se ponovno vratile tu.
Niti ništa od onog što se događa u Europi, svijetu a posebno u BIH.
Oni jednostavno niti čitaju, niti će. Oni su tu samo da drže pozicije.
I da vladaju.
Tuđi gubernatori nad vlastitim narodom.
Svaki pokušaj razgovora s njima, svaka argumentacija završava otprilike onako kako završava vaš razgovor kada nazovete službu za korisnike u telekomu, pa vas robot navodi da stisnete ljestve i odaberete neki broj, za tu i tu vrstu odgovora. Potom vam priopće demagoški odgovor : “Činimo sve, uvjeravamo Vas, u najboljem interesu Hrvata i Republike Hrvatske…”
Oni su isprogramirani nosači odijela. Aveti naše sadašnjosti. Ljudi bez skrupule. Bezadržajna posttuđmanova mladunčad. Ljudi zbog kojih bi Tuđman da nije umro, pio danas litre cijanida. Samo da ga što prije strefi.
Uostalom pogledajte tu ekipu.
Obratite pozornost na njihove nastupe, hqbitus i izričaj. Oni fufljaju. Od pusta brainstorminga na mozgu i potrebe da se kaže jaka riječ te istovremene diskrepancije dok mozak ne može pronaći tu značajnu skupinu slova, ljudi naprosto frfljaju.
Radi se o sekti poslušnika kojoj je zaprijećeno, po cijenu karijere, da u svakom javnom nastupu moraju istaknuti kako se bez mudrosti druga Tita, ne bi “moglo doći do ovog do čeg se došlo”.
Tito je narcisoidan lik. I kao svaki maršal pati od svoje veličine. Narodu prodaje ublehe. Ministrima šalje naredbe. Ja, ja i ja. Spomeni me. Jer bez mene ionako ne postojiš.
Te oni su pobijedili koronu, te oni vode mudriju politiku u BIH. Te njih se poštuje u Brusselsu. Te Milanovića se ne poštuje. Te poklapanje i kupovina medija. U članici EU. Državi “slobodnih medija”.
A zna se što znači brusselsko poštovanje. I koja je cijena toga.
Poštuje li se Erdogana u Brusselsu? Ili ga se boje? Kao i Orbana.
Mi bi , drugovi reptili, da se vas konačno netko boji. A vas se nitko ne boji. Čak ni Bakir.
Čak vam se i on smije.
Da mu je netko kazao da će đetići Franja Tuđmana, nakon što im smjesti presudu za UZP citirati njegove propagandne rečenice kojima izbjegava izvršiti imperativ Ustavnog suda BIH, i to kao političku činjenicu i jaku mudrost u Saboru RH, bi li mu Bakir vjerovao? Ne bi.
Al eto dogodilo se. Pavlovljev Complex, zvani Andrej, izjave tog džihadiste i proteroriste, tiranina Hrvata u BIH, iznio je na razini Sabora kao precizno i ubojito oružje koje je uperio u predsjednika RH. Malo nakon što je Džaferovića uzdigao na svetostv Vukovara.
I nitko nakon tog nije tražio ostavku tog barabe.
Prije nekoliko tjedana Tito nam je govorio kako nema šanse da priča s Erdoganom prođe. Danas je Erdogan najvažniji čovjek svijeta.
I Švedi mu izručuju svoje građane u bijelo roblje za malo NATO sigurnosti.
Gurajući svoju zemlju u veću izvjesnost rata. I zagrljaju moćnijeg od Erdogana.
Kako pametno.
Poštuje li se Orbana u Brusselsu? Smiju li mu se ili ga se boje? Smeta li mu što je usamljen poput Milanovića? Ili ga plaho zaboli neka stvar s obzirom da zna da za omo što čini ima uporište u svom narodu i ne ovisi niti će ovisiti o Brusselsu?
Što je s njegovom “štetočinskom” politikom? Kolike su cijene nafte i plina u Mađarskoj? Što je s mađarskim natalitetom a što s hrvatskim? Doseljavaju li Mađari u bogatu Hrvatsku tražiti posao i pobjeći od rađanja i porodiljnih naknada?
I što bi dao Brussels da u Budimpešti ima jednog Plenkovića i Radmana ili onog otužnog Filipovića i kakve sve kreature bi Plenković iskotio tamo za ljubav svojim Staljinima, samo da udovolji istima i zaustavi Orbana iz pozicije koja bi mu bila dana i od Mađarske načini Brusselsu tako poželjno društvo smrti, nerađanja i iseljavanja?
Sto puta veću snagu i energiju Plenković i Radman, protupravno i protudržavnički, uložili su u kompromitaciju šefa vlastite države na europskom i NATO tlu, nego što su ju navodno uložili u pojašnjavanje istim tim “partnerima” o tome što njih tišti zapravo u BIH.
U doba Tuđmana oporba nije tako kompromitirala šefa države van granica RH kao što Plenković čini danas u doba mira lajući na čovjeka kojeg je hrvatski narod postavio na Pantovčak. A sve to čini u mandatu u kojem većinu uživa zahvaljujući i glasovima Hrvata u BIH.
Obesmislili su Milanovićevu inicijativu oko NATO-a, svjesni da je Vlada ta koja provodi operativni dio oko same priče, potom ga pustili u Madrid, da tamo istakne veto koji bez njih nema snage, veto na koji ih je mjesecima preklinjao i molio, a potom ga deru evo već treći dan kako nije konzistentan.
Ono izmaknem ti stolicu, a potom kad padneš, smijem ti se. Vlada naroda hvatskog.
Kurac palac vlada.
Jutarnji list , Handžar medijska bojna bošnjačkog šovinizma rijetko hvali Mariju Raspudić. Ali evo ne prestaje ju citirati treći dan.
Razlog? Napala je Milanovića riječima “đe si sada frajeru”. Wow!
- Raspudićeva kao da ne razumije da je Milanovićev veto u Madridu, bez potpore vlade, koja je okupirana stranim agentima, tek pucanj u prazno i da ga nitko ne bi shvatio ozbiljno.
- Bio bi to veto Predsjednika Hrvatske koji ne podržava Vlada Hrvatske.
- Veto se tako ne udara.
- A kako se udara pokazao je to Erdogan.
- Koji ga je najavio. I udario. A iza njega je stajala i država Turska. Ok , različit je politički sustav ali nije bilo povika iz Turske nekakve oporbe ili premijera da neće podržati Erdoganov veto.
- EU i NATO su se potom zadali u pregovore s Erdoganom, da ga slome. Potom je on naravno slomio njih. I sada čeka da mu se udovolji.
EU i NATO nisu morali lomiti Milanovića. Milanovića su lomili strani agenti u Hrvatskoj. NATO Plenković i NATO Radman.
I to tako niskim udarcima, uvredama, kompromitacijom, kao da je čovjek predložio nešto oholo, nečuveno i glupo.
Uvažena zastupnica Selak Raspudić bi se trebala sjetiti načina na koji se Radman obračunavao s njenim mužem u jednoj od emisija kada je shvatio da nema argumenata i krenuo mu vrijeđati obitelj pa i mrtvog oca.
Zašto ga Nino tada nije udario stolicom po glavi, pitamo se, ta ima saborski imunitet. Zašto mu koljenom nije slomio nos i pustio mu krv usred studia N1.
Mi bismo to uradili da ta nečast nekog našeg tako prozove.
Poznajemo biografije časne Raspudićeve obitelji i poznajemo udbaške prošlosti Radmanovih šefova.
Ako se Marijin muž držao one da orao ne gazi po muhama, zašto ona sada, ako je orlica udara po orlu?
Zašto hrani iluziju muha i mušica? I je li sve podložno političkom trenutku i trajnoj političkoj utakmici?
Milanovićev zahtjev, zahtjev Predsjednika Hrvatske, minijatura je u odnosu na turski. I bio bi završen preko noći. Brže nego što Plenkovićevi ministri završavaju noćne dozvole, noćne koncesije i jutarnje tendere.
O njemu se ne bi ni raspravljalo. I bio bi riješen u hodu. Jer nije bauk. Ne traži kršenje ljudskih prava i ne traži ništa osim tog da zemlje koje jamče Dayton natjeraju Erdoganovu stranku u BIH da prestane kršiti prava nemuslimanima u toj zemlji.
Možda bi čak poslužio i za lakše lomljenje Erdogana i da je istaknut, Erdogan ne bi imao toliku snagu, kao jedini koji se buni i ima uvjete.
Riječi koje su hrvatski Habsburzi koristili za obračun s Milanovićem od provog dana spadaju u sferu kaznenog djela protiv poretka Republike Hrvatske, slabljenja njenog utjecaja i njene kompromitacije.
Vidjeli smo najednom da je Radman baba tračara, da zna ujedati kao zmijić, da Plenki zna spuštati i ujesti kad treba ujesti svog, da je spreman po svijetu nazivati šefa hrvatske države ruskim igračem i štetočinom, smanjivati vlastitoj zemlji vrijednost dionica samo zato jer je lik osjetljivog ega i samo zato što Predsjednik kazao ono što on nikad neće smjeti – da bi Hrvatsko “Da” širenju NATO-a trebalo biti dopunjeno zahtjevom da te sile imaju narediti Bosni i Hercegovini da poštuje svoj Ustav i da prestane u toj zemlji maltretirati državljane EU. Te da se na taj način spriječi eskalacija sukoba na jugu Europe, te posljedično i jačanje ruskog utjecaja u toj zemlji.
Jer eto vidite dragi šefovi, naš narod hrvatski u BIH, već 21 godinu trpi teror OHR-a, pogažena su mu prava koja mu jamči Ustav, sada kada je presuda tu, dajte to riješite brzinski a evo vam naš potpis stoga bianco na papiru samo ga dopunite tom brzinskom odlukom. I faksirajte nam ju. Jer nama je naša bosanska Finska važna kao i vama vaša Finska. I ne želimo nerede više tu.
Zamislimo da Plenković i Radman koji godinama lažu BH Hrvate kako “ćuda rade u diplomaciji”, taj isti jezik omalovažavanja kakav koriste prema Milanoviću koriste kad se obraćaju Sarajevu? Bruseelsu? Washingtonu?
Jazavci su odvažni samo dok štekću iz pozicije imperijalnih slugu na dijelove svog naroda. A bijedni su i stidljivi kada treba zaurlati iz pozicije autentičnih hrvatskih lidera na neke strane adrese.
Hrvatsko liderstvo njima je nešto kao teret i sram s kojim se moraju nositi. Zamisli kako im je, kad ih na brusselskim hodnicima upitaju “ a iz koje ste vi zemlje draga Marija?” a ona mora reći “Iz Klobuka”.
Konačan cilj je odlijepiti se od korijena. Postati ptica. Postati ona žuta zvijezdica. Na plavoj podlozi. I zauvijek sjati neuništivim sjajem.
U Madrid su poslali ranjenog Milanovića. Da istakne veto kojim bi pucao sam u sebe. Da bude njihov Sancho Pansa kojem su slomili kopkje pa ga puštili da kriješti po Pirinejima.
Da ga je istaknuo krenula bi pisma isprike prema Brusselsu i NATO-u, koja bi osobno pisao Andrej u stilu:
“Drugovi , ja vas uvjeravam, tip je lud, on je štetočina, nemojte to uzimati za ozbiljno, sredit ćemo mi tu stvar s Bosnom , Hrvati čekaju evo 21 godinu da im se vrate oteta prava, pa mogu ako treba i još 200 godina, dali su sve što smo im rekli da daju, dat će oni još, a znate onu narodnu tko čeka dočeka, ništ se vi ne sekirajte, ja Andrej, bum to rješil. A ima u nas u RH Vladi i izreka, bit će Buškog i poslije Hrvata , ako to uopće ima veze s ovim što sam vam upravo napisao”
I nikako da netko postavi pitanje kaznene odgovornosti premijera RH i ministra vanjskih poslova oko nanošenja štete ugledu RH, kompromitaciji institucije Predsjednika i protudržavnog djelovanja.
Sjetimo se da u Ustavu RH stoji stavka kako je RH dužna djelovati zaštitnički po interese Hrvata izvan RH.
- Hrvati iz BIH previše su davali i daju toj zemlji. Iskorišteni su.
- Plenković nije osmislio nikakvu inicijativu da se poticajima natjera Hrvate Srednje Bosne koji žive u RH na masovan izlazak na izbore. Jebe se njemu za to.
- On dijeli milijune fratrima i guslarima. Mrtvozvornicima našeg iseljavanja. Ušutkivačima naše pobune.
- Plenković nije uradio nikakav ozbiljan pritisak na Sarajevo iako jako dobro zna da hrvatsko pitanje u BIH više nije političko nego pravno pitanje. On zna tko stoji iza Sarajeva, zna u što se Sarajevo ugradilo u koje svjetske centre moći i ne pada mu na pamet zajebavati se s njima. Osim toga jasno mu je zaprijećeno iz Komšićevog ureda : Nastavite li srati, šaljemo vehabije na Jadran , i ode peškir turizam u terorizam. Na tu prijetnju terorizmom SOA nije stavila Komšića niti njegove uredske vehabije na listu terorista. Zato ga je Plenković stavio Stankoviću.
I to se zove hrvatska država. Tako kažu.
A on je njen premijer.
Andrej Pavlovljev Njihov.
Čovjek kojeg su svi njegovi ministri u svakoj njihovoj rečenici, morali hvaliti. I ne samo oni. I ne samo danas. Nego svaki dan. Uvijek. I stalno.
wpDiscuz
