Haaško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas je izrekao oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju, vođi srpskih radikala optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH i protiv vojvođanskih Hrvata na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i BiH.
Raspravno vijeće utvrdilo je da Šešelj nije kriv ni za jednu od devet točaka optužnice, rekao je sudacJean-Claude Antonetti.
Šešelja se teretilo po tri točke za zločine protiv čovječnosti i šest točaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja. U optužnici se navodilo da je Šešelj zagovarao politiku ujedinjenja “svih srpskih zemalja” u homogenu srpsku državu, o kojoj je govorio kao o “Velikoj Srbiji“, a koja je uključivala Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i znatne dijelove Hrvatske i BiH. Šešelja se teretilo da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu (UZP) čija je svrha bila je da se većina Hrvata, Muslimana i drugih stanovnika nesrpske nacionalnosti silom trajno ukloni iz dijelova Hrvatske, BiH i Vojvodine, a u optužnici se navodi da je UZP nastao prije 1. kolovoza 1991. i trajao je najmanje do prosinca 1995.
Haaško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja osudi na kaznu od 28 godina zatvora. Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haaškoj sudnici na izricanju presude, rekao je da ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora.
U nastavku pratite tijek događaja:
11.24 sati – Vijeće je odlučilo da Šešelj nije kriv ni za jednu od devet točaka optužnice.
11.21 sati – Vijeće većinom utvrđuje da tužiteljstvo nije dokazalo uzročnu vezu između Šešeljevih govora od 1. i 7. travnja 1992. i zločina počinjenih u travnju 1992. u Mostaru, Zvorniku i Sarajevu, ili da se Šešelj može čak i neizravno smatrati odgovornima za zločine od svibnja 1992. do rujna 1993. Većina ne može okvalificirati te govore Šešelja kao fizička djela poticanja, odnosno huškanja.
11.16 sati – Antonetti je naveo neke huškačke govore Šešelja u Vukovaru, Malom Zvorniku i drugim mjestima. Većina nije mogla izvan svake sumnje utvrditi da su ti govori izrečeni u kontekstu sukoba. Vijeće je većinom utvrdilo da se ne može izvan svake sumnje reći da je prilikom pozivanja Srba da očiste BiH od “balija” pozivao na etničko čišćenje bosanskih nesrba.
11.12 sati – Vijeće većinom utvrđuje da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati postojanje UZP-a. Vijeće većinom također odbacuje odgovornost Šešelja za počinjenje zločina proganjanja i uz sve posljedice toga što je ustanovilo da se primjenjivanjem članka 5 nije dogodilo. Vijeće je jednoglasno utvrdilo da Šešelj nije odgovoran za samo počinjenje nečovječnog postupanja, prisilnog premještanja, kao zločina protiv čovječnosti kako je navedeno u optužnici, rekao je Antonetti.
11.08 sati – Sve navedeno ni po čemu ne potcjenjuje zločine u Hrvatskoj i BiH, a u kojima su dragovoljci koje je slao Šešelj i njegova stranka mogli biti uključeni i koji su možda bili i neizravno uključeni u te zločine, rekao je Antonetti. Većina u Vijeću jednostavno primjećuje da nije zadovoljna time da bi novačenje i kasnije slanje na teren dragovoljaca impliciralo da je Vojislav Šešelj znao da će se dogoditi ti zločini na terenu, niti da je on naređivao ili prihvaćao te zločine na terenu. Po mišljenju većine ti se zločini ne mogu držati inherentnim elementom političkog osmišljaja Velike Srbije ili toga da bi se štitili Srbi. Vijeće je primilo niz dokaza koji pokazuju da su se Srbi na terenu u BiH sami naoružavali, ali dokazi ukazuju da su se i hrvatski i muslimanski civili također naoružavali, rekao je Antonetti.
wpDiscuz