Do pojave Margaret Thatcher na žene u politici gledalo se značajno drugačije. “Čelična lady” kako su je neki “od milja” i zvali promijenila je pogled na žene u politici. Danas, desetljećima kasnije žene u politici sudjeluju jednakim intenzitetom kao i njihove muške kolege. Promatrajući europski politički spektar, lako je pak zamijeniti da žene dominiraju u strankama s lijevim predznakom. Austrija, ni Hrvatska, nisu iznimke, ali u obje zemlje u posljednje vrijeme sve je veći broj žena koje u politici zastupaju konzervativne vrijednosti i stavove.
Tko iole bolje prati austrijsku političku scenu, sigurno je zamijetio Gudrun Kugler, političarku Narodne stranke Austrije (ÖVP), parlamentarnu zastupnicu koja se ne libi braniti konzervativne stavove, ali i političarku koja nema problem otvarati i najdelikatnije teme poput tema o pobačaju, eutanaziji, kulturi smrti, kulturnom marksizmu, migrantima itd.
Gudrun Kugler je po svemu, atipična političarka, jedna od onih koje svoje stavove ne skrivaju, nego je ih u javnosti bez velikog ustručavanja iznose i zdušno brane. U isto vrijeme ona je velika pobornica prava na život, gorljiva braniteljica društveno najugroženijih, obitelji i djece, ali i političarka koja otvoreno zastupa tradicionalne ideje, konzervativne poglede i kršćanske odnosno katoličke vrijednosti u politici.
Pravnica, teologinja, poduzetnica, zastupnica u Austrijskom parlamentu, te majka četvero djece u intervju za KROATIV govori o politici i pogledima na društvo u kojem živimo, ali i o Hrvatima te njihovom utjecaju na Austriju i austrijski društveni i politički život.
Zastupnice Kugler, prije nego prijeđemo na konkretnija politička pitanja htio bih da našim čitateljima kažete nešto o stvari o kojoj se nerijetko polemizira u politici. Rušite mnoge stereotipe o ženama u političkom životu. Jedan od tih stereotipa je da majčinstvo i politika ne idu zajedno. Kako uspijevate spojiti te dvije, kako neki kažu, naizgled nespojive stvari?
– Winston Churchill je jednom rekao “Lakše je vladati nacijom nego odgajati četvero djece”. Radim jako puno i disciplinirano na tome da postignem što je moguće više u politici, ali u isto vrijeme svojoj djeci (njih četvero) pružam svu ljubav, vrijeme i pažnju koju trebaju. Uvjerena sam da majčinstvo sa sobom nosi sve kompetencije ključne za politiku. Upravljanje širokim spektrom potreba, fleksibilan odgovor na različite vrste ljudi – majke to dobro znaju.
U austrijskoj i europskoj političkoj javnosti prepoznati ste kao političarka koja jasno artikulira svoje stavove i svjetonazore. Jasno zastupate tradicionalne, odnosno konzervativne vrijednosti koje su usko povezane s katoličkim odnosno kršćanskim svjetonazorima. Obiteljske vrijednosti, obiteljska politika, zaštita obitelji i najugroženijih, odgoj, djeca, pravo na život, katolici i kršćani, nerijetko su tema vašeg političkog djelovanja. Iz čega proizilaze vaši svjetonazorski i politički okviri i kako se zapravo oni uklapaju u sadašnje društvo i vrijednosti?
– Austrijska poslovica kaže: “Tko u mladosti nije ljevičar, nema srca. Oni koji su ljevičari još u starosti, nemaju mozak”. To dobro opisuje moj vlastiti razvoj. Danas se u svom političkom radu uvijek pitam što je za ljude “ekološki”. U kojim se okvirnim uvjetima ljudi najbolje osjećaju? Ivan Pavao II. je govorio o rastućoj kulturi smrti. Bojim se da nije bio u potpunosti u krivu. Ako je volja pojedinca presudna, brzo ćemo postati društvo u kojem prevladava volja jačega. 90 posto sve djece s Downovim sindromom se abortira. Gotovo da nemamo više prostora za slabe, neplanirane i uvele, a djecu doživljavamo kao smetnju. To nije dobro za naše društvo. U svom političkom radu posvećena sam kulturi života i imam podršku mnogih ljudi i mnogih vjerskih zajednica.
U politici zastupate konzervativne vrijednosti koje su u skladu s vašim katoličkim svjetonazorom. Mnogi europski političari se često predstavljaju katolicima odnosno kršćanima, nerijetko i samo zato da bi privukli biračko tijelo. No, njihove politike često su u koliziji (neslaganju) s temeljnim katoličkim postulatima. Što mislite koji su razlozi za to i ima li u Austriji birača koji cijene te vrijednosti?
– Kršćani su najveća religijska skupina u europskim zemljama – i vrlo su dobro povezani. Austrija više nema 50 posto redovnih vjernika u crkvama kao što je imala 50-ih, a i sada ih ima znatno manje nego u Hrvatskoj. No, u istraživanju IMAS-a iz 2016. godine 76 posto građana Austrije, odnosno 3 od 4 građana je na pitanje “Austrija je kršćanska zemlja i to bi trebala ostati” odgovorilo s DA. Samo 13 posto austrijske populacije zauzima suprotno mišljenje. Koliko je kršćanska zajednica jaka pokazale su i moje izborne pobjede 2015., 2017. i 2019. godine. Pobjede su bile “neobjašnjive” čak i glavnim analitičarima. Kršćansko biračko tijelo s pravom želi autentične kršćanske političare koji su predani njihovim brigama.
Nerijetko ste problematizirali problem ugroženosti kršćana u svijetu. Iako je kršćanstvo najveća religija na svijetu, kršćani su u čak 130 zemalja pod velikim pritiskom okoline. Čini se da je iz godine u godinu sve gore, a Zapad nerijetko zatvara oči pred takvim problemima. Postaje li “protukršćanstvo” jedan od prihvatljivih oblika diskriminacije?
– Kršćani su brojčano najprogonjenija skupina na svijetu. Kao vjerska manjina oni su negdje predmet odmazde, uglavnom u muslimanskim, budističkim i hinduističkim državama, a negdje su podvrgnuti brutalnom progonu i ubojstvima. O tome razgovaramo premalo. Zalažem se za vjerske slobode svih ljudi te stojim iza svih onih koji su podvrgnuti vjerskim progonima. To ujedno znači i da te progone moramo učiniti vidljivim.
Inicirala sam osudu zločina IS-a nad kršćanima i u Bečkom pokrajinskom parlamentu i u Austrijskom državnom parlamentu. No, mnogi kršćani doživljavaju diskriminaciju i devalvaciju i u zapadnim zemljama. Suosnivačica sam organizacije “Beobachtungsstelle für Intoleranz und Diskriminierung von Christen in Europa” (Observatory on Intolerance and Discrimination Against Christians/Opservatorij za intoleranciju i diskriminaciju kršćana). Dosad smo dokumentirali više od 300 slučajeva vandalizma, nasilja i diskriminacije kršćana svake godine. Tu se počesto radi o ograničenjima slobode izražavanja s kojima se susreću Kršćani (ali Muslimani i Židovi također). Mnogi od njih sve češće dolaze u situaciju da se nalaze između svojih vjerskih uvjerenja i profesionalnih karijera. Jedan od razloga za to su i dalekosežni antidiskriminacijski zakoni. Primjerice, u Engleskoj je jedan svećenik osuđen za objavljivanje biblijskog citata. To bi za Europu trebao biti znak za uzbunu.
Da bismo sačuvali svoju liberalnu demokraciju, moramo imati privatnu autonomiju, pravo na savjest te na zaštitu vjerskih sloboda. To ujedno znači – što više zakona što je potrebno, ali i što manje ograničenja/zakona što je moguće. Zaštita manjina bez teroriziranja većine, zagarantirana kultura rasprave u kojoj se sva mišljenja mogu izraziti, pa i ona nezadovoljna. Pluralitet mišljenja je potreban.
2015. godine Europa se suočila s velikom migrantskom (izbjegličkom) krizom koja je osim humanitarnog problema stvorila i političke prijepore između zemalja EU. Kako da danas gledate na to razdoblje, je li Europa u to vrijeme postupila ispravno? Isto tako, tenzije na grčko-turskoj granici rastu, a raste i broj imigranata. Kako riješiti to pitanje? Pitam jer u opseg vašeg političkog djelovanja nerijetko spadaju i ljudska prava te raseljene osobe.
– U međuvremenu su austrijsku liniju restriktivne migracijske politike usvojili i podržali mnogi. U tom kontekstu, pošteni postupci za dobivanje azila i humana postupanja moraju se pružiti svima. Izbjeglicama, migrantima, svima trebaju biti osigurana prava. No, restriktivna azilska politika nije u kontradikciji sa snažnim profilom ljudskih prava. Zaštita vanjskih granica Europske unije, posebno za Hrvatsku – veliki je izazov.
U tim situacijama moramo promatrati i ljudska prava. Posljednjih nekoliko tjedana razgovaramo o uvjetima u grčkim kampovima. Kampovi su godinama zanemarivani od strane grčkih vlasti, a bili su dovoljno financijski podržani. Svi smo šokirani vijestima iz Morije gdje se nalazi mnoštvo izbjeglica. U našim raspravama o simbolima, gubi se stvarni problem. To ide na štetu onih koji pate, uključujući i mnoštvo djece. Moramo vidjeti i one nevidljive. Brza pomoć na mjestu problema može pomoći puno više ljudi i može pomoći puno efikasnije nego li bi to bio slučaj u Austriji. Austrija trenutno radi veliki posao u izgradnji pristojnog smještaja u Moriji. Ako piromani vide da su uspjeli, mnogi kampovi u Grčkoj, ali i drugdje bit će u plamenu. Sreća je što u požaru u Moriji nije nitko stradao. Sljedeći put može biti drugačije. To je suprotno dobrim namjerama.
Živimo u dinamičnom vremenu u kojem je pandemija koronavirusa do temelja izmjenila našu svakodnevnicu. Mnogi ljudski životi su na neki način ugroženi, a pandemija ostavlja i veliki trag na austrijsku i europsku ekonomiju. Prema svim prognozama slijedi ekonomska recesija koja će opet najviše pogoditi najniže društvene slojeve, ali i obitelji s djecom. Članica ste vladajuće stranke. Što ste dosad napravili po tom pitanju odnosno što kanite učiniti?
– Kreirali smo brojne programe podrške koji se neprestano proširuju. Model skraćenog radnog vremena pokazao se vrlo popularan. Pored toga, postoji i čitav niz drugih programa podrške poput dječjeg bonusa, obiteljskog fonda, velikog paketa za tržište rada, paketa za pomoć nevladinim organizacijama (koji je također otvoren za vjerske ustanove) itd. Kriza još nije gotova. Kohezija i poštivanje mjera još uvijek su jako važni za spašavanje svega.
Kako ocjenjujete upravljanje krizom Vlade na čijem je čelu i vaš stranački šef Sebastian Kurz? Jesu li u jednom trenutku osobna prava i slobode građana bile ugrožene? Je li se kroz krizu moglo proći bolje, pogotovo u ekonomskom smislu? Je li gotovo pa umrtvljavanje ekonomske djelatnosti na mjesec dana bio ispravan potez, pitam Vas i kao poduzetnicu s iskustvom?
O virusu još uvijek znamo jako malo. S obzirom na to da je zaključavanje (eng. lockdown) bilo u ožujku i travnju ta odluka je bila svojevrsna sigurna opklada/odluka. Onaj tko ima odgovornost nad tolikim brojem ljudi, ne smije se ponašati neodgovorno i nadati se da će to ispasti dobro. Da, došlo je do intervencije na naša osnovna prava kao što su prava na privatni život, slobodu okupljanja, vjersku slobodu, slobodu zapošljavanja itd.. No, nije svaka intervencija ujedno i narušavanje tih prava. Nema povrede tih prava ako postoji javni interes za postizanje višeg cilja kao što je viši cilj bio i spašavanje života i održavanje našeg zdravstvenog sustava “živim”. Ako postoji proporcionalnost između postizanja cilja i intervencije, te ako je mjera vremenski ograničena, to može biti opravdano i potrebno. Iz ove točke gledišta, pozitivno gledam na proljeće.
U listopadu slijede pokrajinski izbori za Beč. Vi ste 2015. godine ostvarili odličan rezultat, drugi najbolji na stranačkoj listi (odmah iza nositelja liste) iza Johannesa Hahn-a. Razumljivo, niste na listama za izbore, a listu za Beč predvodi ministar financija Gernot Blümel? Kakva su vaša očekivanja od izbora I koliko zapravo može napraviti Narodna stranka (ÖVP) na izborima u Beču?
Bečom vlada ista stranka više od stotinu godina. To nije dobro za grad. Ako se pogleda uspjeh Narodne stranke (ÖVP) na saveznoj razini, jasno je i da bi jači utjecaj na sudbinu Beča bio dobar. Nezaposlenost u Beču je znatno veća nego li u ostatku Austrije. Odnos pripravništva u Beču je neusporedivo veći nego li u ostatku zemlje (9 pripravnika na jedno pripravničko mjesto, omjer u Gornjoj Austriji, Salzburgu, Tirolu i Štajerskoj je 1:1).
Isto tako, poduzetnici u Beču prijavljuju jako puno poteškoća: visoki porezi i troškovi, nebrojena uznemiravanja različite vrste itd. To dovodi do iseljavanja. Važna područja su integracija i obrazovanje. Standardni ispit učenika pokazao je da gotovo 80 posto bečkih srednjoškolaca ne postiže obrazovni standard u čitanju i matematici. Zakoni o socijalnoj skrbi teško vode u smjeru radnih inicijativa što govori i visoki udio primatelja socijalne pomoći u Beču. To su samo neki od primjera. Beč je sjajan grad za život – to znaju i bečki Hrvati, ali moglo bi biti puno bolje.
Pravo glasa na bečkim izborima imaju i stanovnici Beča s hrvatskim putovnicama koji mogu birati predstavnike u Kotarska vijeća 23 bečka kotara (Wiener Bezirksvetretungswahlen). Ima li na listama kandidata koji ne kriju svoje kršćanske svjetonazore i koji bi mogli biti bliski većem dijelu Hrvata?
– Kršćanski orijentiranim glasačima preporučujem Jana Ledochowskog i Suhu Dejmek koje preporučujem zbog njihove predanosti kršćanskim pitanjima u politici, a ujedno su to i ljudi koji žive te vrijednosti i kao ljudi i prijatelji. Oba kandidata mogu biti podržana istodobno.
Kako gledate na mnogobrojnu zajednicu Hrvata u Beču i Austriji?
Postoji li po Vama prostor za bolju suradnju Hrvata i Austrijanca, odnosno hrvatskih građana koji žive u Austriji s Austrijom?
– S Hrvatskom imam bliske veze na prijateljskoj osnovi, naprimjer, kumovi dvoje od moje četvero djece su Hrvati. Hrvati i državljani hrvatskog podrijetla neophodni su Beču i Austriji. Imaju dva doma i to je dobra stvar. Možete voljeti oboje, s oboje biti povezani. Jezik i kultura bi se također trebali prenijeti djeci u inozemstvu, dok bi istovremeno trebali znati da mogu i trebaju aktivno pomoći u oblikovanju svoje matične države. Jako smo puno dužni Hrvatima u Austriji, kao dio istog društva zajedno smo izgradili ovu zemlju. U mnogim industrijama Hrvati su neizostavan dio našeg tržišta rada. No, imamo više toga zajedničkog, puno više. Hrvatska i Austrija dijele jednu religiju, jedan sustav vrijednosti te usko isprepletenu kulturu i povijest. Imamo i taj opušten i prizeman stav. Sretna sam i da kao članica Narodne stranke usko surađujem s hrvatskom zajednicom. Činjenica je da od Beča do Zagreba treba oko četiri sata, i treba nam više razmjene između dva grada i dvije države. Trebamo odgovarajuće javne veze, moderne autobusne stanice i više kulturnih i ekonomskih razmjena. Dobro sam povezana s hrvatskim župama i hrvatskim udrugama u kulturnom i gospodarskom sektoru. Jako cijenim impulse hrvatske zajednice i njihov doprinos društvenom životu. Želim dodatno ojačati ovu suradnju u budućnosti, te štoviše, želim da što više hrvatskih državljana sudjeluje u oblikovanju političkog života. Potaknite i Narodnu stranku.
Robert Pandža
Foto: gudrunkugler.at
wpDiscuz
