Migranti u Velikoj Kladuši
Britanski Guardian objavio je u srijedu veliku reportažu novinara Shauna Walkerakoji je razgovarao s migrantima koji su zaglavili u Bosni i Hercegovini, stavljajući fokus priče na odnos hrvatske policije prema njima. Svjedočanstva migranata smještenih u Velikoj Kladuši govore o razbijenim mobitelima, krađi, nasilju i napadu psima.
Walker je razgovarao s desecima migranata koji ondje čekaju rješenje svog statusa ili priliku za ulazak u Zapadnu Europu. Svi svjedoče o nasilju koje se u konačnici ne može potvrditi, no s obzirom na brojnost prijava teško ih je ignorirati, piše Guardian.
– Prije deset dana su nam uzeli sav novac koji smo imali. Više od 1.000 eura. Poderali su mi putovnicu i počli nas mlatiti pendrekom. Riskiramo život u brdima. Ne spavamo, možda ćemo umrijeti. U redu, policija nas uhvati i vrati natrag, to razumijem. Ali zašto nas tuku? Zašto nas ponižavaju, pita Chouaïb (30) iz Alžira.
Prošle je godine u BiH ušlo manje od tisuću migranata, a ove je godine brojka puno viša, stiglo je najmanje 9.000 izbjeglica. Većina ih dolazi iz Afganistana, Irana i Sirije, a na putu su između dvije i tri godine. U Velikoj Kladuši na rubu grada u improviziranim šatorima živi oko 400 ljudi. Krijumčari navodno naplaćuju i 2.500 eura (oko 19.000 kuna) prijevoz u Italiju. Oni koji nemaju toliko novca, hodaju tjednima, spavaju danju, a hodaju noću. Pokušavaju ostati u šumovitim dijelovima zemlje, ne izlaze na otvorene ceste i u sela. Neke uhvate pred granicom sa Slovenijom. Neki umru na putu.
Azam (39) iz Afganistana svjedoči kako je proveo 13 dana hodajući sa svojom kćeri i sinom (11 i 12 godina) u šumi, pokušavajući doći iz BiH u Italiju. – Ostali smo bez hrane i vode pa smo morali izaći na otvoreno. Skapavali smo od gladi i bili smo iscrpljeni, rekao je. Pomogla im je Hrvatica, zabrinuta za djecu, dala im je nešto novca i vode te im pokazala put do slovenske granice. Međutim, netko ih je drugi uočio i prijavio policiji. Nakon što su ih zadržali u pritvoru, odvezli su ih natrag preko granice i ostavili usred ničega da sami pronađu put do kampa u Velikoj Kladuši. Azam kaže da mu je policija ukrala posljednji novac, 400 eura.
Na pitanje koristi li hrvatska policija nasilne metode, Husein Kučić, šef Crvenog križa u Unsko-sanskom kantonu, rekao je: – Ne može se reći sa stopostotnom sigurnošću za svaki slučaj, ali prema onome što sam vidio, odgovor je da.
Svjedočanstva migranata
Rahim (38), Afganistan
– U svakoj zemlji u kojoj smo bili, imali smo problema s policijom, ali ni blizu kao s hrvatskom. Nije mi važno u kojoj ćemo zemlji završiti. Kći mi je bolesna, samo je želim odvesti negdje gdje ima dobrih doktora. Nemamo novaca pa ne možemo platiti krijumčarima. Samo hodamo, hodamo, hodamo, i tako svaku večer. Posljednji put bili smo pet dana u šumi, ali onda nas je pronašla policija. Uzeli su mi 180 eura i poslali nas natrag. Taj put me nisu tukli. Tukli su me dvaput od pet puta koliko su me ulovili u pokušajima prelaska granice.
Azam (39), Afganistan
– Više ni ne znam točno koliko sam puta pokušao prijeći granicu. Tukli su me, pljačkali, i sve to pred djecom. Mi smo obrazovani ljudi, ja sam iz obrazovane obitelji, a hrvatska se policija ponaša prema nama kao prema životinjama. Kći mi ima 11 godina i ovo nije mjesto za dijete. Muškarac sam i ne bih trebao plakati, ali srce mi je slomljeno. Da nemam djecu, davno bih se ubio, ovo je previše za mene.
Leila (45), Iran
– Pet ili šest puta sam pokušala prijeći u Hrvatsku, ali svaki put su me uhvatili. Jednom su mi lagali, rekli su mi da mogu ostati 21 dan u Hrvatskoj ako potpišem neke papire u policijskoj stanici pa sam potpisala. Potom su me slikali, odvezli natrag na granicu i ostavili me. Ukrali su mi zadnjih 150 eura i mobitel. Već sam potrošila tisuće eura i putujem dvije godine. Sa mnom su i dvije kćeri i ne znam što da radim.
Abed (43), Pakistan
– Proveo sam pet godina u Britaniji, radio sam u tvornici papira u Blackburnu, ali mi je radna dozvola istekla pa sam se 2009. vratio u Pakistan. U mom rodnom gradu za mene nema posla, nema ništa, zato želim doću u Španjolsku gdje mi brat živi. Putujem šest mjeseci i samo sam jednom pokušao prijeći granicu preko šume, prije dva tjedna. Bilo nas je osam, šest muškaraca i dvije žene. Hodali smo pet noći. Onda su nas uhvatili, premlatili pendrecima i vikali da se nikad više nismo vratili. Sad se zbilja bojim.
MUP: Migranti ozljede nanose jedni drugima
Guardian je za komentar zatražio i hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova iz kojeg su im poslali priopćenje u kojem se navodi da policija poštuje sva fundamentalna prava i dostojanstvo migranata.
MUP je pritom optužio migrante da sa sobom nose oružje te da su ozljede o kojima govore nanijeli sami sebi.
– Nedavna medijska izvješća iz BiH i službeni izvještaji tamošnje policije jasno pokazuju da na tom području migranti dolaze u sukobe jedni s drugima te se međusobno ozljeđuju, navodi se u priopćenju MUP-a koje citira Guardian.
wpDiscuz