GOVOR U UN – Grabar Kitarović: Transformacija svijeta obveza je naše generacije

Ovaj dan nije mogao započeti bolje nego slušanjem nadahnutog govora Njegove Svetosti pape Franje. I nema boljeg načina da okrunimo ovaj naš Sastanak na vrhu nego da stvorimo obvezu da ćemo do 2030. godine provesti sve Ciljeve održiva razvoja

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sudjeluje na 70. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku, od 25. rujna 2015. do 1. listopada 2015., te se obratila Općoj skupštini govorom na temu ‘The UN at 70: the road ahead for peace, security and human rights’.
„Vaše ekselencije,
poštovani predsjedniče Opće skupštine,
poštovani glavni tajniče Ujedinjenih naroda,
uvažene dame i gospodo….
Osjećam se povlaštenom i ponosnom što sam prva od mnogih govornika koji će tijekom iduća tri dana označiti završetak značajnih priprema Ciljeva održiva razvoja. Naš sastanak, jedan od najvećih u povijesti međunarodnih odnosa, bit će isto tako i povijesni početak, prekretnica za čovječanstvo.
Sedamnaest Ciljeva održiva razvoja koji su pred nama nisu tek još jedno poglavlje u birokratskoj proceduri Ujedinjenih naroda. Ovo nije tek još jedan svezak u beskrajnom arhivu ove organizacije. Ovo je plan, program našeg razvoja idućih 15 godina i razdoblja nakon toga, to je okvir i sredstvo za našu bolju budućnost.
„Preobraziti naš svijet“ – to nije fraza, to je obveza svih nas.
Željela bih izraziti zahvalnost Hrvatske glavnom tajniku Ban Ki-moonu i predsjedniku 69. Opće skupštine Samu Kutesi za njihove iznimne napore i vodstvo u pripremi ovog Programa rada za razdoblje nakon 2015. godine. Priznanje za ovo iznimno postignuće upućujem mnogim marljivim ljudima, ali prije svega 193 zemalja članica Ujedinjenih naroda koje su neumorno surađivale i postigle dosad nezabilježen konsenzus o ciljevima i sredstvima našega budućeg razvoja.
Neki će reći da imamo previše globalnih i konkretnih ciljeva. S tim se nikako ne mogu složiti – naša Deklaracija kaže da je ovo „dalekosežan program djelovanja koji u svom središtu ima ljude“. To znači da se nikog ne isključuje. Ni zemlje bez pristupa moru, ni male otoke koji su opasno izloženi opasnostima klimatskih promjena; ni one koji su u velikoj potrebi za vodom, ni one koji je imaju previše; ni oceane, ni planinske vrhove; ni one oko ekvatora, ni snijegom prekrivene dijelove planeta. Svi smo u tome zajedno: razvijeni i nerazvijeni, pružatelji i primatelji pomoći, Sjever i Jug, veliki i mali.
Godina 2015. prekretnica je u povijesti našeg razvoja, kad iskazujemo priznanje postignućima Milenijskih razvojnih ciljeva i zacrtavamo put za idućih 15 godina. Moramo biti pošteni glede Milenijskih razvojnih ciljeva – mnogo je učinjeno, ali još nisu ostvareni svi ciljevi. To bi trebalo biti upozorenje i pouka za našu budućnost. Našu ambiciju mora pratiti naša odlučnost i sposobnost da ispunimo ono što smo preuzeli na sebe.
Danas nam je više nego ikad potrebno stvarno vodstvo. Potrebni su nam ljudi koji ne samo govore o promjenama nego mijenjaju stvari.
Nije dovoljno samo progovarati o onome što je vidljivo i očigledno, nije dovoljno biti svjestan ili stvarati viziju budućnosti. Umjesto toga ono što nam je potrebno su ljudi koji će obaviti posao.
Stalno smo izloženi dobro poznatim problemima, s kojima se mnogo godina borimo s ograničenim uspjehom, kao i novim izazovima koje je, pred ne tako mnogo vremena, mogao predvidjeti mali broj ljudi.
Hrvatska je na primjer iznenada zahvaćena migrantskom krizom koja je stvorena daleko od naših granica i mi nismo njezino krajnje odredište, ali unatoč tomu ova plima migranata ostavlja duboki trag na našu zemlju i na regiju Jugoistočne Europe. O tome ću potonje govoriti idući tjedan, tijekom opće rasprave, ali danas se koristim ovime kao rječitim primjerom koliko je svijet postao međupovezan i međuovisan.
Naš svijet nije naš. Dugujemo ga svojoj djeci i što im ostavljamo upravo sad? Stoga, naš pristup svakom od tih 17 globalnih ciljeva mora biti brz, koherentan, odlučan i strastven. Mnogo više može biti izgubljeno nego što se ikad može povratiti.
U Adis Abebi postigli smo pionirski dogovor o tome kako stvoriti financijska sredstva za održivi razvoj. Bio je to prvi korak i do kraja ovog tjedna napravit ćemo još jedan. Ali naš posao ni približno nije svršen – idući nas veliki korak čeka na Pariškoj konferenciji o klimatskim promjenama. Tek tada, s uspješnim rezultatom tog Sastanka na vrhu, moći ćemo reći da smo 2015. zaista postavili okvir za ove Ciljeve održiva razvoja.
Ovaj dan nije mogao započeti bolje nego slušanjem nadahnutog govora Njegove Svetosti pape Franje. I nema boljeg načina da okrunimo ovaj naš Sastanak na vrhu nego da stvorimo obvezu da ćemo do 2030. godine provesti sve Ciljeve održiva razvoja. Budite uvjereni da će Hrvatska obaviti svoj dio.
Dopustite mi da završim naglašavajući globalni cilj br. 5 Ciljeva održiva razvoja: ravnopravnost spolova. Kao praktični doprinos ispunjenju ovog stožernog cilja jest jednostavna činjenica da je prvi govornik na ovoj našoj povijesnoj raspravi žena.
I Malala, obećavam, obećavam da će svako dijete imati pravo na obrazovanje.
Želim da se ovaj Svjetski razgovor nastavi. Ali nije dovoljno ovdje se sastati jednom godišnje i održati obveze prema inicijativama UN-a i strategijama nacionalnog razvoja ne preuzimajući punu odgovornost za probleme koje je stvorio čovjek i koji stoga od nas traže da ih riješimo. Bez vodstva nije moguće jamčiti da će išta zaživjeti i održati se. Sve manje od toga jednostavno nije dovoljno.
Hvala vam na pažnji.“