Gori od nacista: Radili operacije ‘na živo’

1. Masakr Palawan

Kao dodatak groznim uvjetima poput izgladnjivanja, prebijanja i mučenja koji su se odvijali u japanskim ratnim logorima, zatvorenici su se trebali bojati i onoga što ih čeka nakon što iz logora izađu.

Masakr Palawan jedan je od brojnih odvratnih primjera okrutnosti japanskih vojnika. Naime, 12. prosinca 1944. svih 150 Amerikanaca iz logora Pačawan na Filipiima ispraćeni su u šumovitu strukturu koja je složena kao ogromna lomača. Nakon što su ih zapalili, svega 30-ak njih uspjelo je pobjeći na obalu i spasiti se plivanjem. No, nisu imali izgleda – pucali su u njih, a ubili su i one koje su pronašli kako se skrivaju među stijenama. Samo 11 njih je preživjelo, a jedan od njih doživio je i napad morskog psa.

2. Masakr Nanking

WIKIPEDIA

Na početku kinesko-japanskog rata 1937., koji je kasnije postao “pacifičkom branom” Drugog svjetskog rata, Japan je izvršio invaziju na glavni grad Kine, Nanking. Japanske trupe koje su ušle u gradom redom su sakatile i uvijale civile. Klali su dojendčad s bajunetama, djeci su rezali glave, pokapali žive ljude… Osim toga, divljački su silovali preko 80 tisuća žena te tjerali članove obitelji da siluju jedni druge. Povijest bilježi da je u tom masakru hladnokrvno ubijeno oko 300 tisuća Kineza.

3. Željeznica smrti

Dok su okupirali jugoistočnu Aziju, Japanci su odlučili povezati Tajland i Burmu željezničkom prugom. Njome su namjeravali slati materijal i robu za opskrbu vojske, a odlučili su se kako će kao radnu snagu iskoristiti ratne zarobljenike.

Cijela je željeznica izgrađena isključivo rukama i bez industrijskih alata, a radnici/zarobljenici su se morali probijati i sjeći gustu džunglu na ogromnim vrućinama kako bi je gradili. To radno roblje za jelo je dobivalo samo minimalne količine riže.

Procjenjuje se kako je tijekom tog projekta umrlo čak 110 tisuća zarobljenika, što od gladi, što od metka, a što od kolore i groznice. Neki su uslijed nedostatka B vitamina danima ležali u džungli izloženi životinjama i čekajući smrt s paraliziranim udovima.

4. Jedinica 731

Tajna japanska jedinica za vrijeme je Drugog svjetskog rata pobila više od 600 tisuća ljudi i to usred eksperimenata koji su usporedivi jedino sa stravičnim zločinima nacističkog doktora Josefa Mengelea. Taj je odjel postao poznat kao ‘Jedinica 731’, usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina tisuća ljudi. Jedinica je osnovana s ciljem testiranja biološkog i kemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju ‘djelatnost’. Jedinica je djelovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetske države Mančukuo.

SCREENSHOT YOUTUBE

Eksperimenti su se većinom provodili na ‘nepodobnom’ lokalnom stanovništvu koje se nazivalo ‘deblima’ s obzirom da se lokalnim vlastima ‘prodala’ priča da je veliki kompleks za eksperimentiranje nad ljudima zapravo – pilana.  Desetine tisuća ljudi kirurzi su podvrgavali amputacijama udova i to najčešće bez anestezije i namjere da osoba preživi. Na taj su način mogli promatrati gubitak krvi, a odrezani udovi nekada bi se prišili na neki drugi dio tijela kako bi se pratilo ponašanje organizma. Takve amputacije obično su bile rezervirane za kineske komuniste koje su Japanci prezirali do srži.Druge se pak zarazilo raznim bolestima i onda ih se operativno otvaralo kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vadili i cijeli organi, a sve se odvijalo isključivo ‘na živo’, bez anestezije.

Zatvorenicima su se smrzavali udovi koji bi se nakon toga odmrzavali kako bi se pratio razvoj gangrene i truljenja mrtvog tkiva. Među najbrutalnije metode svakako se može uvrstiti i operacija kojom su se ljudima uklanjali želuci, a jednjak se spajao izravno na crijeva. Mnoge su žene prisiljene na trudnoću kako bi se mogao pratiti prijenos bolesti s majke na dijete, stopa preživljavanja fetusa i štetni utjecaj na majčine reproduktivne organe. Iako je u kompleksu ‘Jedinice 731’ rođeno mnogo djece, ni jedno iz njega nije izašlo živo.

5. Bataan smrtonosni marš

Filipinci su se Japancima predali 1942., a Japanci nisu znali što da učine sa 76 tisuća ratnih zarobljenika, pa su ih odlučili dokrajčiti što više mogu.

SCREENSHOT YOUTUBE

Naredili su im da krenu na marš, tzv. križni put dug 110 kilometara kroz džunglu, a svatko tko je klonuo od napora ili dehidracije je ostao bez glave ili je naprosto ostavljen da umre u džungli. Japanski vojnici su ih tukli na putu, a na tom hodočašću je umrlo oko 2500 Filipinaca i oko 500 Amerikanaca. Većinu zatvorenika koje su naposljetku smjestili u logor čekala je slična sudbina, najveći ih je broj umro od gladi, bolesti ili su bili pretučeni do smrti – tamo je umrlo dodatnih 26 tisuća Filipinaca i 7000 Amerikanaca.

6. Pokolj u bolnici Alexandra

U veljači 1942., nedugo nakon što su Japanci preuzeli Singapur, njihovi su vojnici upali u bolnicu Alexandra koju su vodili Britanci. Tamo su počeli divljački tući sve odreda, od pacijenata do liječnika i medicinskih sestri, svakog koga bi vidjeli.

Kao da to nije bilo dovoljno psihotično, iz bolnice su izvukli stotinjak muškaraca i cijelu su ih noć držali u toplim, odvrantnim šupama punim štakorima iza bolnice. Sljedećeg su dana nastavili svoju nasilnu tiradu tako da si ih sve zaklali. Procjenjuje se kako je u tom pokolju živote izgubilo oko 200 ljudi.

7. Kanibalizam na djelu

Svjedoci su potvrdili kako su Japanci doista jeli meso svojih neprijatelja diljem cijele jugoistočne Azije u Drugom svjetskom ratu. Kao da to nije dovoljno odvratno, u brojnim slučajevima vojnici saveznici koje su jeli nisu uvijek bili mrtvi, već su s njih žive derali meso. Vjeruje se kako su Japanci smaknuli ogroman broj neprijatelja samo kako bi se nahranili, budući da su bili u nestašici hrane.

8. Utjeha žena

Od sino-japanskog rata i kroz cijeli Drugi svjetski rat, japanska je vojska prisilila preko 200 tisuća žena i djevojaka starih od 16 godina pa nadalje na prostituciju. Zvali su ih “žene za utjehu”, no one su u biti bile seksualne robinje. Te su žene slane u udaljene dijelove istočne Azije kako bi bile na dispoziciji tamo gdje ima vojnika kojima je trebalo “podizati moral”. Rijetko kad su imale koji dan slobodan, neprestano su ih silovali, a često su umirale od unutarnjih ozljeda.

9. Genocid na otoku

Otok Nauru u Papua Novoj Gvineji Japanci su okupirali od 1942. do kraja rata. Ono što su tamo napravili najbolje se može opisati sa samo jednom riječju – genocid. U to vrijeme na otoku se nalazila kolonija gubavaca, koje su Japanci okupili, poslali ih drvenim brodovima na pučinu i digli ih u zrak. Oko 70 posto stanovnika otoka premjestili su na drugi otok, a od 500 do 1200 Nauru ljudi umrli su od gladi i bolesti jer su ostavljeni u neljudskim uvjetima.

10. Masakr u Lahi

U veljači 1943. Japanci su uhvatili i zaklali preko 300 Nizozemaca i Australaca nakon što je jedan od njihovih čistača mina stradao od nizozemske mine. Prve večeri su odveli 85 ljudi u šumu blizu zračne luke Laha na otoku Ambon gdje su ih dekapitirali. Sljedeće večeri još je 227 njih dočekala ista sudbina, a njihova su tijela odbacili u masovne grobnice.