Komšić je uveo praksu uvjetovanja političkih želja za formiranje konsocijacijske vlasti na čelu države.
Vijeće ministara nije programska koalicija nego konsocijacijski skrojena poluvlada.
Konsocijacija znači da tri bloka koja imaju kontrolu Doma naroda na čelu države formiraju vlast ad hoc, potom se usklađuje daljnji rad.
Komšić je kazao ne može to više tako. Ja sam bolan građanin ja hoću prvo da utvrdimo program, pa da onda ako se slažete sa mojim programom , formiramo Vijeće ministara.
I dobio je potporu, kroz šutnju OHR-a i najdraže ambasade.
Sada je Dodik okrenuo šiljak. Uvjetovat će formiranje Vijeća ministara odlaskom stranih sudaca iz Ustavnog suda BIH.
Hrvati su na to rekli –
Nisu ništa rekli.
Iako su morali biti najglasniji jer su najpogođeniji puzajućom dekonstitucijom.
Hrvati moraju kazati – Uvjetujemo ulazak u vlast svime. Čak i kockastom bojom fotelja u našim uredima.
Kamo li ne izbornim zakonom.
Na žalost u hrvatskoj politici u BIH još uvijek Hrvata nema. Nešto malo kumrovečke škola koja nastoji da se ne zamjeri vladi Lihtenštajna, i ostalih svjetskih velesila. Koja dršće. Koja je pogubljena. I to je to.