Sarajevski umirovljenik Munir Rašljović dobro pamti godine iza Olimpijade kada je bio šef gradske turističke zajednice, a Sarajevo prepuno turista pa mu je drago kada danas vidi ulice pune stranaca koji uživaju u ljepotama grada i, kako kaže, ukusnoj, a jeftinoj hrani.
No ne veseli ga razlog zbog kojeg će sarajevske hotele napuniti tisuće Turaka i drugih pristalica turskog predsjednika koji će stići iz cijele Europe pa da bi čuli i vidjeli političara kojem su uzor otomanski sultani – Recepa Tayyipa Erdoğana koji će u nedjelju u Zetri, olimpijskoj dvorani u koju stane i 20.000 ljudi, održati predizborni skup. Odnosno, bit će to njegov službeni posjet Sarajevu, no svima je jasno da su povod dolaska skori izbori koji se u Turskoj održavaju 26. lipnja i na kojima predsjednik želi dodatno učvrstiti svoj položaj. Slične skupove već su mu na svom teritoriju zabranile Njemačka, Austrija i Nizozemska gdje mu žive brojni sunarodnjaci pa je izbor pao na glavni grad konstantnim političkim krizama iscrpljene Bosne i Hercegovine.
“To je prvi put da strani političar ovdje održava takav skup i ne vjerujem da je to dobro za BiH, pogotovo kada znamo kako se Erdoğan odnosi prema demokraciji. Dobro je što se skup održava u dvorani, a ne na otvorenom, jer ima dovoljno budala koje su spremne za sitne pare izazvati nevolje”, kaže Rašljović.
“Fuj! Sramota! To je sve što imam za reći o Erdoğanu”, kaže nam Dženita Murga.
“Sve najgore mislim o njemu. Ne želimo islamsku državu nego normalnu zemlju svih naroda”, napominje Muzafer Resić.
“Meni to niđe veze. Ne daju mu u Europu pa dolazi ovamo”, komentira stomatologinja Zineta.
“Politika upravlja našim životima, a mi smo nemoćni. Meni Erdoğanov dolazak ništa ne znači, ali sigurno je nekome u interesu. Nakon što smo preživjeli rat, sve ostalo je prava sitnica”, govori profesorica Jasna Perić, koja živi od 200 eura mirovine.
“To je kao da nam dođe Angela Merkel ili Vladimir Putin. Ništa loše nam takav posjet ne može donijeti, a možda može dobro”, ističe student prava Mirza.
“Ako dolazi zbog ekonomskog boljitka BiH, onda ga podržavam. Volio bih da se i kod nas pojavi političar koji bi za svoj narod napravio onoliko koliko je Erdoğan napravio za Turke”, ističe mladi pijanist Mahir Hasić.
“Erdoğan je naš prijatelj, čovjek od naroda kojeg voli njegov narod, ali i naš”, kaže umirovljena medicinska sestra Šefika Hadžibajrić.
“U BiH više ništa nije čudno. Ovamo može svatko doći. I zato ne znam što bih više mislila”, poručuje Samiha Pašalić, a jedan profesor kojeg smo pitali za mišljenje bi, kaže, svašta rekao, no bolje mu je da šuti jer želi ostati živ.
Većina Sarajlija je ravnodušna u vezi Erdoğanova posjeta i tom događaju ne pridaju važnost, no mnogi – a to vrijedi i za novinare s kojima smo razgovarali – ne kriju da ih je strah javno govoriti jer je u maloj i korumpiranoj sredini bolje svoje mišljenje zadržati za sebe. Hotelijeri i ugostitelji, koji će nesumnjivo profitirati, ne žele da ih se imenuje, no priznaju da se za idući vikend već traži soba više. U upravi dvorane Zetra također su – bez komentara. Uz objašnjenje da nisu ovlašteni razgovarati s novinarima. Iako je potvrđeno da su potpisali ugovor s organizatorima skupa, Udruženjem europsko-turskih demokrata (EUDT).
Još je nepoznato u koliko će se sati skup održati, a od istaknutijih političara dolazak je potvrdio samo predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider SDA stranke Bakir Izetbegović. U Zetri nisu započele nikakve pripreme kao što nigdje u gradu još nema plakata ili kakvih drugih obilježja predstojećeg skupa. I predstavnica EUDT-a Amina Šećerović nam je poručila kako nema komentara za medije. Na razgovor za Jutarnji nije bio spreman ni veleposlanik Turske u BiH Haldun Koc.
Po komentar smo otišli i u Islamsku zajednicu u BiH gdje su nam tek neslužbeno rekli “kako s Erdoğanovim posjetom stvarno nemaju ništa”. Sličan odgovor i u Vrhbosanskoj nadbiskupiji čiji nam je predstavnik za medije rekao kako “se taj događaj ne tiče Katoličke crkve pa biskupi o tome nisu ni razgovarali”. Za komentar nisu bili raspoloženi ni hrvatski i srpski političari u BiH koje smo kontaktirali, a na šutnju su se očito zavjetovali i u SDA-a. U Stranci za bolju budućnost Fahrudina Radončića – koji drži najtiražniji dnevni list Dnevni avaz te je na glasu kao glavni oponent Izetbegoviću u bošnjačkim redovima – poručuju nam da nemaju ništa dodati priopćenju koje su izdali prošli tjedan nazvavši posjet turskog predsjednika nepotrebnom i za BiH štetnom demonstracijom moći i utjecaja političkih ličnosti drugih država. Ne žele, dodaju, da BiH bude poligon za inat politiku Turske prema zapadnim silama.
Dominantna tema
Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franjo Topić smatra da Erdoğanov miting može izazvati dodatne napetosti i još više destabilizirati državu s dva entiteta iz koje Republika Srpska želi izaći.
“Možda Erdoğan koji se nedavno susreo sa srpskim predsjednikom Vučićem može preko Vučića utjecati da čelnika RS-a Milorada Dodika jer je ovakvo stanje u BiH neodrživo”, kaže nam Topić.
Bivši član SDP-a BiH doktor političkih znanosti Slaven Kovačević smatra da od Erdoğanova posjeta koristi može imati samo Turska, kao što hrvatski i srbijanski političari jedini profitiraju kada u BiH održavaju svoje predizborne skupove.
“Očito se ovaj skup ne odnosi na sve BiH građane, nego samo na one turskog porijekla i njemu očigledno nije cilj uspostava bolje suradnje”, zaključuje Kovačević.
Sarajevski novinar Dejan Jazvić znakovitim smatra da je Erdoğanov dolazak dominantna tema isključivo u medijima sa sjedištem u Sarajevu, za razliku od onih u RS, kao i onih koji se obraćaju Hrvatima u BiH. To je, smatra, pokazatelj koga se najviše tiče Erdoğanov skup na europskom tlu.
Novinari i politički analitičari koji su nas zamolili da ih ne imenujemo slažu se kako je to unutarbošnjačko pitanje. Upućuju nas na vidno neugodnu situaciju u kojoj se prošle srijede našao Izetbegović kada ga je Angela Merkel pitala zašto dopušta Erdoğanov miting u Sarajevu. Koliko god Izetbegović bio blizak turskom predsjedniku, čini se da ni njemu baš najbolje ne odgovara ovakav razvoj događaja. No nije mu se u stanju suprotstaviti. Erdoğanu, na primjer, nikako nije po volji što su BiH vlasti blagonaklone prema njegovim političkim protivnicima koji u Sarajevu drže škole i fakultete. Izetbegoviću, kažu naši sugovornici, sigurno ne odgovara što će Erdoğan iz Sarajeva oštro kritizirati EU, no on mu je jedina uzdanica u vanjskoj politici. Otvoreno zbližavanje s Erdoğanom mu ne donosi bodove ni kod vlastitih birača koji će se možda okrenuti Radončiću na izborima koji su raspisani za listopad i na kojima se Izetbegović više ne može kandidirati za člana Predsjedništva.
“Ako se Erdoğan toliko kune u prijateljstvo s BiH, zašto svom prijatelju pravi probleme”, pita se urednik jednog utjecajnog medija koji smatra da Erdoğan zaboravlja kako u BiH i drugdje na Balkanu ljudi političare ne doživljavaju kao božanstva, kao što njega vidi dobar dio naroda u vlastitoj zemlji. A kao što iskompleksirani BiH političari iz hrvatskih i srpskih redova traže podršku u Zagrebu i Beogradu, tako bošnjački svoje tutore žele vidjeti u Ankari.
Širenje utjecaja
Bez dlake na jeziku o uzavreloj situaciji u BiH govori jedino jedan od najboljih poznavatelja stanja u toj zemlji, publicist i diplomat Zlatko Dizdarević, koji smatra da BiH političarima iz sva tri naroda nije cilj ulazak u EU jer imaju previše putra na glavi pa bi mnogi s uvođenjem reda mogli završiti kao Ivo Sanader.
“Turska vanjska politika se, smatrajući da je riješila pitanje Sirije, okrenula prema Balkanu gdje nailazi na raširene ruke brojnih muslimanskih vjernika koji svoj povijesni identitet vide u Otomanskom Carstvu, a ne u BiH državi. Istovremeno Turska jedva ulazi među deset najvećih investitora u BiH i mnogo više ulaže u Srbiji, što Vučić dobro koristi. Odnos prema BiH kao prema malom poslušnom entitetu na kraju velikog carstva pokazuje Erdoğanovu bahatost. Ponaša se kao sultan. On igra na proturske sentimente dijela Bošnjaka kojih će u Zetri sigurno biti više nego Turaka”, ističe Dizdarević, koji Erdoğana smatra liderom Muslimanske braće čija doktrina ne priznaje nacije ni države, nego samo vjeru. A EU, dodaje, ni sama ne zna što bi s BiH i dok ona oklijeva, svoj utjecaj šire drugi – Turska, Rusija, Kina…
“Ljudima u BiH je prodana priča da Hrvati imaju podršku u Zagrebu, Srbi u Beogradu, a Bošnjaci u Turskoj jer su im Turci braća. A zapravo Tursku nije briga za BiH”, zaključuje Dizdarević, piše Jutarnji.hr
