Poštovano uredništvo,
Ovaj dopis pišem baš nevoljko, ali kako ovo traje godinama ipak ću se oglasiti jer se nekad smatra da: tko šuti, slaže se s napisanim. Vi već punih jedanaest godina koristite mnoge prilike da me (uz biskupa mons. Vukšića), pišući o različitim temama, ugrizate kao usput, kao što se tuku zatvorenici prolazeći kroz špalir. Često se dodaje da sam predsjednik Napretka pa tako se ugriza na određeni način i HKD Napredak i sve Napretkovce, te se dodaje i da sam „profesor teologije“. Što je previše, previše je!
Odlučio sam prekinuti jedanaestogodišnju šutnju nakon što ste u posebnom prilogu Svjetla riječi srpanj-kolovoz objavili, odnosno prenijeli, dugačak članak od 15 stranica „Fojnička ahdnama u zrcalu paleografije, pravne povijesti i politike. Kontekstualizacija Ahdname bosanskih franjevaca“, dr. Srećka Džaje. Zanimljivo je da se taj članak treći put objavljuje, a očito je i uredništvo smatralo ga važnim dok ga je tiskalo kao poseban prilog.
Neću se osvrtati na sav sadržaj članka, nego samo na jedan detalj. U spomenutom članku se citira 8 riječi od 1061 riječi iz mog članka iz Večernjeg lista (23. kolovoza 2001) a sav drugi kontekst se izostavlja. Naravno da ljudi iščitavaju činjenice kako ih oni razumiju, ili često kako žele, ili kako im odgovara. Činjenica jest da sam to napisao i činjenica jest da je to oštro, ali bi Vi kao zagovornici kontekstualizacije, trebali reći bar još jednu rečenicu u ime konteksta. Vi nećete da vidite da je taj i to novinarski, a ne znanstveni tekst, napisan na molbu Večernjeg lista kao odgovor, dakle polemički, na napad na kard. Vinka Puljića od vašeg nekad omiljenog autora. Treba kratko ponoviti „kontekst“ jer se inače ne može pravilno razumjeti „inkriminirane riječi“. Kardinalu se (da o sebi ne govorim) više puta u Danima predbacivalo da je Tuđmanov kardinal, čak je slikan sa slikom Tuđmana na prsima tamo gdje stoji križ, što je, valjda ćete se složiti, blasfemija.
U inkriminiranom tekstu piše: „Da spomenem samo neke bisere: “Kardinalna izdaja”, “Politički opskurant”, “Tuđmanov kardinal” pa “HDZ-ov kardinal” itd. Zaista se ne sjećam da je Lovrenović nešto pozitivno napisao o Kardinalu. A o Kardinalu su “Tuđmanovi mediji” pisali da je “nadbiskup Suljić”, da je “muslimanski Kardinal” i što šta još gore, čega se valjda sjećaju i mnogi čitatelji….“.
Naravno nitko se ne mora slagati s Kardinalovom politikom, ali mu čitav svijet priznaje da je bio heroj rata i za to je dobio i kardinalsku čast i to od samog Pape uz sva druga brojna priznanja. Treba svakoga kritizirati ali s mjerom i argumentima. Neki od tih koji su kritizirali kardinala u ratu su, kad je bilo najvažnije, pobjegli iz ove napaćene zemlje, a to se zove dezerterstvo, i zna se što to znači moralno i – pravno.
Nije ovdje mjesto ulaziti u vjerodostojnost današnje ahdname, niti u njezino šire značenje. Svačije je pravo da smatra ahdnamu magnom chartom libertatum (velikom poveljom sloboda) ali valjda se ne očekuje da svi trebaju gledati tako i pogotovo da bi trebali prihvaćati ahdnamu kao model života i model odnosa prema vlasti.
Dalje, dovodi se u pitanje nečije dobre namjere kad se naglašava, što se inače ne čini u ovakvim citiranjima i što nije znanstvena praksa: „Tako profesor teologije i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva NAPREDAK dr. Franjo Topić“. Nisam ja ono pisao kao profesor teologije niti kao predsjednik HKD Napredak, pa je to navođenje vrlo tendenciozno i potpuno van „konteksta“.
A ako želite čuti što mislim osobno, kao poštovalac franjevaca i njihove uloge na ovim prostorima, kao „teolog i kao predsjednik Napretka“ o sluzi Božjem fra Anđelu i njegovom činu onda ću ponoviti ono što sam rekao na simpoziju o njemu (1998.):
- Volio bih da se nikad ne ponove vremena u kojima je živio fra Anđeo i da se nikad ne ponovi situacija u kojoj se našao fra Anđeo.
- Volio bih da ova Crkva i ovaj narod imaju što više ljudi koji vole svoju Crkvu i svoj narod poput fra Anđela. Jedino tako će opstati. Mnogim katolicima i Hrvatima je u nedavna ratna vremena pa i danas ponestalo ljubavi prema ovoj zemlji.
- Volio bih kad bi ovaj simpozij potaknuo mlade Hrvate da se posvete proučavanju osmanskog vremena. (v. Zbornik radova fra Anđeo Zvizdović, Sarajevo-Fojnica 2000., 12 s.)
A da nije slučajno spominjanje Napretka vidi se i po tome, da se poslije mog „istočnog grijeha“, koji je za uredništvo očito neoprostiv, punih jedanaest godina, gotovo ništa ne objavljuje o brojnim i važnim Napretkovim manifestacijama. I to u listu koji nosi podnaslov: „Vjera, društvo, kultura“. A Napredak i ja nismo tako isključivi i tako jednostrani. Radio postaja Vrhbosna i Napretkovi listovi Bobovac (Vareš), Glasilo HKD Napredak Travnik i Hrvatski glasnik (Tuzla) objavljuju puno informacija o radu i životu ugledne i drevne Provincije i poštovanih franjevaca. Npr. u Tuzli su Napredak i franjevci uvijek vrlo dobro surađivali, kako prijašnji gvardijan, tako i sadašnji, što smatram poželjnim i što sam istaknuo i na zadnjoj Napretkovoj glavnoj skupštini. I posljednji broj Hrvatskog glasnika izgleda kao da je franjevački list. I neka bude tako i dalje!
Profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu
Predsjednik HKD Napredak
dr. sc. Franjo Topić
P.S. Molim Vas da eventualno ne komentirate ovu reakciju u istom broju u kojem će se objaviti.
Kad nije SR htjelo objaviti onda je ovo objavljeno u Napretkovom godišnjaku 2015, 83-85 s.