Četiri mjeseca uoči općih izbora u BiH, ono što se kolokvijalno zove ljevica u BiH nalazi se u situaciji potpunog rasula. Ono što je od tog rasula još gore jest njezin politički i moralni sunovrat.
Socijaldemokratska partija BiH (SDP) kandidirala je za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda populistu Denisa Bećirovića, političara desničarskog i nacionalističkog političkog profila čije se djelovanje svodi na robotsko ponavljanje ispraznih i dosadnih floskula o narodu, zemlji i domovini. Bećirović se promovira ne kao predstavnik lijeve ideje, čak ni kao bh. ljevice, nego kao nacionalni lider čija je prednost u odnosu na ostale političare tog profila u tome što je „pošteniji“ i „sposobniji“ u zastupanju minberski definiranog bošnjačkog nacionalnog interesa.
Franjo Šarčević l Prometej.ba
Nije trebalo dugo čekati da Denis Bećirović dobije podršku mnogih ekstremističkih i fašistoidnih likova u našoj zemlji. Tako je SDP po brzom postupku sklopio sporazum o podršci Bećiroviću sa Strankom demokratske aktivnosti (A-SDA), desnijim otpacima originalne SDA, a ubrzo nakon toga javio se Sejfudin Tokić, bošnjački Vojislav Šešelj, sa svojom podrškom Bećiroviću ispred tzv. Bošnjačkog pokreta. Ovako svoju podršku objašnjava Tokić i to objašnjenje još jednom definira i političku poziciju kandidata Bećirovića: „Protekle sedmice imao sam više razgovora sa Denisom Bećirevićem u kojima me je uvjerio da njegova kandidatura za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH neće imati karakter ideološke kandidature ljevice niti jedne partije nego sveopćeg patriotskog i bošnjačkog okupljanja…“
Toliko o prvoj polovici „lijevog“ „patriotskog“ fronta. Drugu polovicu tog fronta čini društvo okupljeno oko Željka Komšića, a čine ga Demokratska fronta (DF), Građanski savez (GS) i nekolicina vanstranačkih istonemišljenika i „branitelja države“ metodama Željka Komšića. Između Bećirovića i Komšića suštinske razlike nema, ni prvi ni drugi ne nude ništa osim isprazne patriotske retorike i ne prave odmak od većinskog nacionalnog sentimenta u ovoj zemlji, osim što se ovaj drugi kandidira za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Naravno, kao i u ranijim kandidaturama i mandatima, Komšić je tu da posluži kao protočni bojler bošnjačkog nacionalizma. Na taj način ga posebno upotrebljava ekipa ekstremista i kroatofoba iz GS-a, čiji je glavni adut priča o Komšiću kao posljednjoj liniji obrane BiH od Dragana Čovića. To što će vjerovatno jedini Hrvat koji će glasati za Željka Komšića biti Željko Komšić, Željku Komšiću očito ništa ne znači. Ima svoj đir.
S ove dvije kandidature završena je definitivno priča o ujedinjenju i zajedničkom nastupu stranaka SDP, GF i GS, i danas svjedočimo prepucavanju i međusobnom optuživanju, posebno od strane bloka DF-GS.
Naša stranka se za razliku od gore spomenutih ne deklarira kao ljevica (još jedanput: po čemu su to oni gore spomenuti ljevica, osim SDP-a u nekim segmentima?), nego kao lijevi centar, više centar nego lijevo, stranka socijalno-liberalnog usmjerenja. I u tome su dosljedni, što treba poštovati. I oni imaju kandidata za člana Predsjedništva, Hrvata Borišu Falatara, koji doista nudi svježiju i drukčiju retoriku i na ozbiljniji način promišlja pitanje Bosne i Hercegovine, odnos građanskog i nacionalnog, kao i socijalna pitanja. Osim što je njegova kandidatura očekivano naišla na negodovanje i napade društva okupljenog oko Željka Komšića, koje budno prati svaki njegov korak – a čini ih mnogo putujući po cijeloj BiH i družeći se sa građanima svih nacionalnosti i klasa – ne bi li ga zbog jednog nesmotrenog „prokazali“ kao igrača Dragana Čovića i maltene ustašu, simptomatično je da je u mnogim izjavama političkih analitičara, kao i u jednom prilogu FTV-a o kandidatima, Falatar potpuno ignoriran, nije niti spomenut kao kandidat.
Vidjet ćemo koliko će Falatarova politika koja se ne konfrontira s Hrvatima da bi se dodvorila mainstreamBošnjacima niti se konfrontira s Bošnjacima da bi se dodvorila mainstream Hrvatima, polučiti rezultata. U tome mu sigurno neće pomoći neki bivši funkcioneri Naše stranke, poput Dennisa Gratza, koji se posljednjih dana trudi sabotirati napredovanje stranke čiji je još uvijek član.
Izmučeni smo vladavinom SDA, HDZ-a i republičkosrpskih stranaka, oktobar je blizu, a perspektive su nam neizvjesne i ne slute na dobro. Nastavimo li ovako, a vidimo da nam veći dio nominalne ljevice, sa izuzetkom Naše stranke i, ipak, dijela SDP-a, nudi kao alternativu isto ovako samo u drugom pakovanju, Bosna i Hercegovina možda će opstati kao država, ali bez ljudi. Pa će u praznoj BiH, bošnjačkim, srpskim i hrvatskim stablima, bošnjačkom, srpskom i hrvatskom cvijeću ispod bošnjačkog, srpskog i hrvatskog kamena, i svekolikoj bošnjačkoj, srpskoj i hrvatskoj mrtvoj prirodi, razni budući bećirovići, komšići, čovići i dodici pjevati patriotske, domoljubne i rodoljubne pjesme.
wpDiscuz