On je podsjetio kako su prošle godine, zbog nepovoljnih epidemioloških mjera zbog koronavirusa te policijskog sata koji je tada bio na snazi, ponoćku služili u 20.00 sati, ali su ove godine odlučili da se vrate na tradicionalni termin mise na Badnje veče, kojom se najavljuje dolazak Božića.
Možda bi se, ističe Kepić, u prvom mahu činilo da se svake godine ponavlja događaj Božića, ali “mi smo, ipak, svake godine stariji ili su okolnosti nove”.
-Sada, ove naše okolnosti, toliko su nove da mi, jednostavno, moramo vidjeti i doživjeti Božić na jedan nov način. Možda možemo vidjeti koliko stvari plijeni oko nas i koliko je sve ozareno. Nekako je sve u svijetu i kod nas okićeno, ali sve je to blještavilo, koje nas može samo zavidjeti – kazao je Kepić.
Međutim, “ono što treba nutrina i što traži naš život”, jeste potreba da se postavljaju “dublja pitanja i na njih traži dublji odgovor”.
-Možda, zato, u tom svom blještavilu moramo otići do poniznosti i jednostavnosti jaslica. Otkriti poniznost i jednostavnost života te otkriti jedno dijete koje se iskreno smije; koje je opušteno i koje tako mirno počiva. Možda nam, negdje, baš to dijete hoće reći: U svijetu u kome nema tako više iskrenosti; u svijetu u kojem nema opuštenosti; u svijetu koji je, uistinu, zahvatio veliki strah… I, onda, odlazimo, tu, i kažemo: Mi, ipak, nismo sami! Neko je došao i mi bi, sada, možda očekivali i da nam nešto kaže; da nam kaže o svim našim problemima i da nam priča o tome – objašnjava Kepić.
Odgovor je, ističe, “živ i odgovor je tu”. U svemu što nas pritišće, sputava…osjećamo, upozorava Kepić, da je “neko došao među nas”.
-Sve ovo, negdje, nema zadnju riječ. Uvijek, negdje, čovjek ostaje čovjek – koji se nada, vjeruje i koji traga za tim svojim mirom. Vjerujem da ćemo svi do toga doći i da ćemo, negdje, naći taj svoj smiraj, radost i, možda, da, negdje, sebi duboko posvijestimo što to znači. Da je moćni, vječni Gospod, došao na ovaj svijet i postao nemoćan, postao kao malo dijete.
Sada tek vidimo kolika je ta moć Božja – da, On, može postati toliko nemoćan, toliko jednostavan…- upozorava Kepić.
Čovjek, kroz svoju malenost, napominje Kepić, “sili se i pokazuje tko je moćniji; tko je veći; tko je važniji”…
-Ako kažemo da su, ta, vječna Božja prostranstva i mi zamišljamo tu najveću savršenost i radost, a netko dolazi među nas. Evanđelje kaže da za njega nije bilo mjesta u Stratištu, nego u štali.
Ono, jedanput, kaže da ta dobrota dolazi pohoditi nas i da, opet, iz te dobrote mi živimo- podvlači Kepić.
Bog, ističe, nije neko tko nas promatra, nego živi s nama i pokazuje nam kako “ovaj, naš život, ima smisao”.
-Dobro je biti čovjek. I lijepo je biti čovjek, jer je Bog htio biti čovjek – poručio je Kepić.
Jutrošnje, mise zornice, dodaje, bila su dobro posjećene, a nakon toga su obišli sve bolesne, starije i nemoćne u njihovim domovima te im pružili osjećaj pripadnosti zajednici u predbožićno vrijeme.
wpDiscuz
