Fra Marko Kepić: Kolika je ta moć Božja, da On može postati toliko nemoćan, toliko jednostavan…

On je podsjetio kako su prošle godine, zbog nepovoljnih epidemioloških mjera zbog koronavirusa te policijskog sata koji je tada bio na snazi, ponoćku služili u 20.00 sati, ali su ove godine odlučili da se vrate na tradicionalni termin mise na Badnje veče, kojom se najavljuje dolazak Božića.

Možda bi se, ističe Kepić, u prvom mahu činilo da se svake godine ponavlja događaj Božića, ali “mi smo, ipak, svake godine stariji ili su okolnosti nove”.

-Sada, ove naše okolnosti, toliko su nove da mi, jednostavno, moramo vidjeti i doživjeti Božić na jedan nov način. Možda možemo vidjeti koliko stvari plijeni oko nas i koliko je sve ozareno. Nekako je sve u svijetu i kod nas okićeno, ali sve je to blještavilo, koje nas može samo zavidjeti – kazao je Kepić.

Međutim, “ono što treba nutrina i što traži naš život”, jeste potreba da se postavljaju “dublja pitanja i na njih traži dublji odgovor”.

-Možda, zato, u tom svom blještavilu moramo otići do poniznosti i jednostavnosti jaslica. Otkriti poniznost i jednostavnost života te otkriti jedno dijete koje se iskreno smije; koje je opušteno i koje tako mirno počiva. Možda nam, negdje, baš to dijete hoće reći: U svijetu u kome nema tako više iskrenosti; u svijetu u kojem nema opuštenosti; u svijetu koji je, uistinu, zahvatio veliki strah… I, onda, odlazimo, tu, i kažemo: Mi, ipak, nismo sami! Neko je došao i mi bi, sada, možda očekivali i da nam nešto kaže; da nam kaže o svim našim problemima i da nam priča o tome – objašnjava Kepić.

Odgovor je, ističe, “živ i odgovor je tu”. U svemu što nas pritišće, sputava…osjećamo, upozorava Kepić, da je “neko došao među nas”.

-Sve ovo, negdje, nema zadnju riječ. Uvijek, negdje, čovjek ostaje čovjek – koji se nada, vjeruje i koji traga za tim svojim mirom. Vjerujem da ćemo svi do toga doći i da ćemo, negdje, naći taj svoj smiraj, radost i, možda, da, negdje, sebi duboko posvijestimo što to znači. Da je moćni, vječni Gospod, došao na ovaj svijet i postao nemoćan, postao kao malo dijete.

Sada tek vidimo kolika je ta moć Božja – da, On, može postati toliko nemoćan, toliko jednostavan…- upozorava Kepić.

Čovjek, kroz svoju malenost, napominje Kepić, “sili se i pokazuje tko je moćniji; tko je veći; tko je važniji”…

-Ako kažemo da su, ta, vječna Božja prostranstva i mi zamišljamo tu najveću savršenost i radost, a netko dolazi među nas. Evanđelje kaže da za njega nije bilo mjesta u Stratištu, nego u štali.

Ono, jedanput, kaže da ta dobrota dolazi pohoditi nas i da, opet, iz te dobrote mi živimo- podvlači Kepić.

Bog, ističe, nije neko tko nas promatra, nego živi s nama i pokazuje nam kako “ovaj, naš život, ima smisao”.

-Dobro je biti čovjek. I lijepo je biti čovjek, jer je Bog htio biti čovjek – poručio je Kepić.

Jutrošnje, mise zornice, dodaje, bila su dobro posjećene, a nakon toga su obišli sve bolesne, starije i nemoćne u njihovim domovima te im pružili osjećaj pripadnosti zajednici u predbožićno vrijeme.