Željana Zovko prva je hrvatska europarlamentarka koja ima dvojno državljanstvo – i hrvatsko i bosanskohercegovačko. Na tu poziciju stigla je s mjesta prve diplomatkinje nama susjedne zemlje u Vječnome Gradu, što je dijelu javnosti u Bosni i Hercegovini poslužilo za negativne komentare. U Europskom parlamentu naslijedila je Davora Ivu Stiera, nakon što je on postao hrvatski ministar vanjskih poslova. Bogata je diplomatska i politička karijera Željane Zovko, profesorice francuskog jezika i književnosti, koja ima dobru komunikaciju s premijerom Andrejem Plenkovićem. Bila je veleposlanica BiH u Parizu i Madridu, savjetnica za vanjsku politiku hrvatskog člana Predsjedništva BiH te predsjedatelja Vijeća ministara, stalna predstavnica BiH pri UNESCO-u, a među najzaslužnijima je i za to što je povijesni Stari most iz njezina rodnoga grada upisan na listu svjetske baštine te organizacije.
Prošla su dva tjedna otkako ste prisegnuli. Kako je biti europarlamentarka?
Posao europarlamentarca izuzetno je važan, zahtijeva aktivan angažman u radu svih odbora i tijela parlamenta, ali i na terenu među biračkom bazom. Ovaj posao prvenstveno je prilika da se jasno artikuliraju stavovi o određenim pitanjima te da se suradnjom s drugim kolegama neki problemi stave na više mjesto dnevnog reda i aktualiziraju. U ova dva tjedna zaista sam mnogo naučila o parlamentarnim procedurama i radu cjelokupne institucije koji se odvija iza kulisa. Moram izraziti zahvalnost svim članovima hrvatske delegacije, ali i kolegama iz drugih država na svesrdnoj pomoći.
Prvi put posredno i BiH ima svog predstavnika, kakvo značenje to može imati za zemlju koja iako nije članica Europske unije ima svoga europarlamentarca?
Moj ulazak u Europski parlament otvara nove mogućnosti za Bosnu i Hercegovinu jer ću zagovarati euroatlantski put i jasno isticati sve probleme na kojima BiH treba raditi kako bi dostigla europske standarde u svim segmentima društva. To je velik dobitak i za Hrvate u BiH koji će u meni imati stalnog i glasnog borca za svoja prava. BiH je visoko na listi prioriteta hrvatske Vlade i cijele hrvatske delegacije u Europskom parlamentu. Vjerujem da svojim iskustvom i poznavanjem institucija, problema i nedostataka mogu postići da se o brojnim pitanjima u BiH konačno počne govoriti i djelovati.
Imaju li razloga zbog vašeg imenovanja u Europski parlament “strahovati” bošnjačka odnosno srpska politika u BiH, kako se to pokušava provući između redaka u BiH?
Bilo čije imenovanje u Europski parlament ne bi trebalo proizvoditi osjećaj straha ni kod koga. Ja ću u svom radu biti konstruktivna i aktivno pomagati BiH na njezinu putu u Europsku uniju. Zabrinutost treba postojati samo zbog loših politika, loših rješenja i aranžmana i nejednakog tretiranja konstitutivnih naroda, na što ću ja upozoravati, nipošto strah.
Bilo je različitih komentara oko vašega ulaska u Europski parlament pa se prigovaralo i da s mjesta veleposlanice jedne države prelazite na novu funkciju kao predstavnica druge države. Kako na to gledate?
U mome fokusu uvijek je bila i ostat će Bosna i Hercegovina, pogotovo položaj i prava Hrvata u njoj. Na svim funkcijama koje sam dosad obnašala svoj sam rad usmjerila na dobrobit BiH, a s aktivnim lobiranjem za što skorije otvaranje pregovora i ulazak BiH u EU, kojem će prethoditi značajne socioekonomske reforme, nastavit ću i dalje.
Posao kojim se bave zastupnici u Europskom parlamentu pruža jedinstvenu priliku da se pitanja i problemi lokalne ili čak individualne razine stave na dnevni red cijele Europske unije
Pred vama je dvoipolgodišnji mandat. Gdje vidite BiH za dvije godine?
Moj mandat obilježit će aktivan rad za dobro svih Hrvata, kako onih u Hrvatskoj, tako i onih koji žive drugdje. U svom radu pratit ću opće smjernice hrvatske delegacije u Europskom parlamentu i Vlade Republike Hrvatske. Najviše ću biti usmjerena na pitanja vezana uz BiH i položaj Hrvata u njoj. Pred BiH je dug put provođenja dubinskih reformi. Te reforme ne bi smjele biti kozmetičke ili glumljene kako bi se ispunila mjerila i kako bi se zavaralo europske službenike. Europska unija ne smije biti cilj, ona mora biti sredstvo i prilika da se politika, društvo i gospodarstvo u BiH promijene iz korijena kako bi BiH postala moderna europska država prema mjerilima 21. stoljeća. Nadam se da će nakon primanja upitnika institucije BiH pristupiti brzom pronalaženju zajedničkog stava o tim pitanjima i da će Komisija dati pozitivno mišljenje. Nadam se da će BiH do kraja mandata ovog saziva EP-a već biti zemlja kandidat i da će početi pregovore.
Dolazite na mjesto gospodina Davora Stiera koji je s premijerom Andrejem Plenkovićem bio autor dviju rezolucija o BiH u kojima se zagovara federalizam, supsidijarnost, decentralizam i legitimno predstavljanje. Kako na to gledate i može li BiH naprijed prema EU samo s reformskom agendom?
Gospoda Stier i Plenković napravila su odlučan iskorak uvodeći konstruktivan pristup politike prema BiH. Potpuno podržavam rezolucije u kojima se adresira pitanje ustavne arhitekture u BiH, a kako sam istaknula u svojem obraćanju na Odboru za vanjske poslove tijekom predstavljanja nacrta rezolucije o izvješću o napretku BiH u 2016. godini, federalizam, supsidijarnost, decentralizam i legitimno predstavljanje jedini su smjer kojim BiH može ići ako postoji istinska volja za promjenama. Bilo koje drugo rješenje neće cjelovito pridonijeti napretku BiH kao ovaj model koji je i Europski parlament priznao kao jedini valjan.
Kako napraviti taj iskorak budući da je Daytonski mirovni sporazum čedo SAD-a? Očekujete li da bi nova administracija u Washingtonu mogla potaknuti njegovu izmjenu?
Iz moga iskustva rada s američkim Hrvatima koji su imali veliku potporu među republikanskim kongresnicima, smatram da će nova američka administracija imati realniju politiku prema BiH i da će imati više osjetljivosti za položaj Hrvata u BiH. Nadam se da će uočiti nužnost rješavanja ustavne arhitekture koja je prepreka euroatlantskim integracijama i normalnom suživotu u BiH. Činjenica je da je ustav mijenjan dva puta nasilno na štetu Hrvata i da je političkim inženjeringom stvorena situacija u kojoj Hrvati nisu bili legitimno predstavljeni, što je blokiralo napredak BiH prema euroatlantskim organizacijama, a tjeralo Hrvate da napuštaju zemlju.
Kakva su očekivanja od Zagreba, kako najviše može pomoći BiH i tamošnjim Hrvatima?
Uvjerena sam da je aktualno hrvatsko političko vodstvo na ispravnom putu kad je riječ o politici prema BiH. Hrvatska i hrvatska javnost moraju se emancipirati i ne smiju bježati ili imati komplekse zbog svoje uloge u BiH. Hrvatska treba poučiti BiH svim primjerima dobrog rješavanja raznih socioekonomskih problema. Hrvati i Hrvatska mogu pomoći jedni drugima najviše prihvaćanjem činjenice da strateška politika zemlje koja dijeli 1000 kilometara granice sa zemljom kao što je BiH, u kojoj još nije riješen položaj njezinih sunarodnjaka, mora biti usmjerena na njezino očuvanje, integritet i ravnopravan položaj svih naroda te ne zaboraviti da kao supotpisnica Daytonskog sporazuma to nije njezino pravo, nego i obaveza. Pomoć BiH može Hrvatskoj pomoći u pozicioniranju u susjedstvu i u stvaranju prepoznatljivosti na međunarodnoj sceni. Tek tada će BiH imati zaista snažnog i važnog odvjetnika u procesu pristupanja EU.
Za europarlamentarce je uvriježeno mišljenje da imaju visoke plaće i bave se imaginarnom politikom i pitanjima. Kako gledate na to?
Posao kojim se bave zastupnici u Europskom parlamentu na prvi pogled je dalek, nepoznat i imaginaran. Ali to je posao koji pruža jedinstvenu priliku da se pitanja i problemi lokalne ili čak individualne razine stave na dnevni red cijele Europske unije. Niz je primjera kada je u bilateralnim sporovima ili pitanjima odnosa među institucijama Europski parlament bio tijelo koje je iniciralo promjene i predložilo konstruktivna rješenja. Vjerujem da će moj rad i rad svih zastupnika u Europarlamentu biti za dobro svih građana Europe i onih koji će to tek postati.
Večernji list
wpDiscuz